Hodala sam ulicom razmišljajući je li moguće steći novu prijateljicu. I kao da je Bog čuo moju želju. Nekoliko dana kasnije, na jednom portalu, pročitala sam članak koji me potaknuo da zatražim broj od osobe koja ga je napisala.
Je li moguće steći novu prijateljicu
Tog dana smo prvi put, mobitelom, otvoreno razgovarale o temama koje nisam spremna podijeliti čak ni s ljudima koje dugo poznajem. Prošlo je možda dva mjeseca i počele smo uz kavu razmjenjivati temu za temom kao da se poznajemo godinama. O, Bože, kako si čudesan u svojim djelima. Kako je predivno prepustiti se Tvom vodstvu i dopustiti da ispreplićeš tajne naših srdaca bez imalo straha od sutra. Bez imalo straha da ću biti povrijeđena, da moram biti oprezna. U opuštenoj atmosferi običnog jesenskog poslijepodneva ispijati kavu uz osobu koja ti je prije samo par mjeseci bila potpuno nepoznata, a danas je promatraš kao dragocjeni biser koji je Bog doveo u tvoj život, a njezinu djecu kao malena remek-djela Božjeg stvaranja.
Hoćemo li reći ono što je potrebno i zatim otići svojim stazama novi, drugačiji, obogaćeni ili će potrajati dugo?
Pitam se: „Tko sam? Koga predstavljam u njenom životu? Kuda će nas odvesti ovi razgovori? Koliko će još imati vremena za mene? Hoćemo li reći ono što je potrebno i zatim otići svojim stazama novi, drugačiji, obogaćeni ili će potrajati dugo? Ne znam.“
Odlučila sam progovoriti o jednoj od tema kojih smo se dotakle. Našoj nesavršenosti. Ljudi oko mene misle da sam dobra osoba. Ne znaju kako se bojim da jednoga dana kad stanem pred lice Božje mogu biti kažnjena zbog toga što sam dobila tako mnogo, a Gospodinu uzvratila tako malo. Koliko sam puta uistinu rekla hvala? Koliko puta, nakon što sam nešto dobila, tražila još i još?
Ponekad se pitam koliko griješim samo zato što živim u svijetu koji je toliko daleko od ljubavi koju Bog od nas traži, toliko daleko od čistoće, poniznosti, jednostavnosti, da mi se čini da sam ja još sasvim dobra. A zapravo sam možda dio te Sodome i Gomore pa se po revnosti i ustrajnosti u ljubavi ne razlikujem baš previše od ljudi koji me okružuju.
Meni je teško reći hvala
Ako za kriterij uspoređivanja uzmem nekoga tko je daleko izvan okvira mog sadašnjeg promatranja, recimo, čitam ili slušam o herojskom kršćanstvu svetaca, smrznem se od pomisli koliko sam ja daleko od toga, potražim li primjer nekoga tko je bio spreman činiti herojsku žrtvu i prihvaćati patnju, bez obzira što je mogao sasvim udobno i lijepo živjeti poput, recimo, svetog Župnika Arškog.
Ah, kad se njega sjetim iduća mi je misao: „Ako želiš, Gospodine, da se poput njega žrtvujem za svoje bližnje, onda je to nemoguća misija. Odustajem u startu.”
O, Bože, smiluj se meni grešnici. Meni je teško reći hvala! Ja mrmljam i prigovaram za sve što me smeta. Meni je premalo čak i to što me muž vozi na posao i s posla svakodnevno. Želim uvijek više. Je li to zato što Te uistinu ljubim i želim da Te i drugi ljube ili zato što sam sebična i želim urediti sve oko sebe na način kako sam zamislila? Jesam li u pravu? Je li slika mog muža koju sam zamislila i koju želim u skladu s onim što Ti želiš od njega? Ne znam.
Ne odgajam pouzdajući se u Tvoju providnost, već u svoju logiku
Jesu li moji koraci uvijek lagani i poletni zbog bezbroj trenutaka u kojima si mi pokazao da postojiš? Ne, naprotiv, svakog jutra i trenutka želim da mi ponovno pokažeš Svoju prisutnost.
O, Gospodine, smiluj se meni grešnici! Jedini zadatak koji sam trebala doživljavati kao dragocjen i blagoslovljen, nisam obavila pouzdajući se u Tvoju providnost, već u svoju logiku. Pa umjesto da svoju djecu odgajam s nadom, vjerom i ljubavlju, dopuštala sam sebi da ih odgajam sa strahom i nemirom u srcu.
Znam da me ljubiš neizmjerno, ali se ponekad bojim da iskorištavam Tvoju neizmjernu ljubav
Mogu li nabrojati sve svoje slabosti, a da ovaj članak ne bude predugačak? Imam li hrabrosti reći sve – da terete svoje ostavim iza sebe, a da sebe prikažem u stvarnom svjetlu. Obasjanu Tvojom ljubavlju.
O, kako bih željela da sam Te više ljubila, da sam Ti bliže, da Ti više vjerujem. Da se ne bojim pogrešaka. Znam da me ljubiš neizmjerno, ali se ponekad bojim da iskorištavam Tvoju neizmjernu ljubav, jer stalno griješim. Tako sam razmažena, samouvjerena i preplašena istovremeno.
Mogu li ostaviti iza sebe svoje slabosti i sve svoje grijehe? Možeš li mi pomoći da od danas budem bolji čovjek? Drugačiji čovjek.
Mogu li ljubiti svoju svekrvu kao sebe samu?
Isuse, želim Te hvaliti i slaviti svakim udahom i izdahom!
Isuse, tako Te trebam! Žedna je moja duša Tebe, Gospodine, kao zemlja suha, ispucala. Žedna Tvoje blizine i zahvalna na svim Tvojim darovima. Na svim avanturama koje me s Tobom očekuju.
Predajem Ti unaprijed sve svoje patnje, oprosti mi unaprijed i sve moje grijehe, zahvaljujem Ti unaprijed na svim Tvojim darovima.
Terezija Bogutovec – Žena vrsna
Foto: Pexels
