Majka Angelica, jedna od najznačajnijih ličnosti u postkoncilskoj Katoličkoj Crkvi u Americi, umrla je nakon četrnaestogodišnje borbe s posljedicama moždanog udara. Mogu posvjedočiti da je u „modernim“ katoličkim krugovima osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bilo gotovo obavezno ismijavati Majku Angelicu. Ona je bila sirova popularizatorica, protivnica Drugog vatikanskog koncila, vrlo konzervativna, kulturološka ratnica itd. A ipak, dok su njezini kritičari uglavnom izblijedjeli, njezin utjecaj je neosporan.
Usprkos svim očekivanjima i nedostatku realnih šansi, stvorila je evangelizacijsko sredstvo kojemu nema ravna u povijesti Katoličke Crkve. Počevši, u garaži u Alabami, EWTN (Eternal Word Television Network) sada doseže do 230 milijuna domova u preko 140 zemalja svijeta. S mogućom iznimkom svetog Ivana Pavla II., ona je najgledaniji i najutjecajniji katolički evangelizator posljednjih 50 godina.
Pročitajte sjajnu biografiju Raymonda Arroya kako biste shvatili potpunu priču kako je Rita Rizzo, rođena i odrasla u teškom susjedstvu u Cantonu, Ohio, došla na vrijeme kako bi postala redovnica, utemeljiteljica i televizijska osoba – Majka Angelica.
Obratimo pažnju na tri područja od posebnog duhovnog značaja u životu Majke: povjerenje u Božju providnost, istančan osjećaj za nadnaravne kvalitete vjere i uvjerenje da patnja ima spasenjsku vrijednost.
Majka Angelica i povjerenje u Božju providnost
Izvještaj o početcima EWTN-a je kao priča o nekima od velikih svetih osnivača pokreta i redova unutra Crkve. Majka Angelica je imala radosno pouzdanje da će Bog, ako je zove da učini nešto, sigurno i providjeti što je potrebno. Njezina desna ruka, đakon Bill Steltemeier, odvjetnik i poslovni čovjek koji će se pokazati neophodnim za početak operacije EWTN-a, došao je u njezin život na izvanredan način.
Dok je bio u Chicagu na skupu, vidio je letak koji je reklamirao govor časne koju nije poznavao u lokalnoj župi. Iz nekog razloga, osjetio se prisiljen prisustvovati. Unatoč tipično užasnom zimskom vremenu u Chicagu i iako nije zapravo imao pojma gdje ide, došao je do župe i stigao je na drugu polovicu časnine prezentacije.
Dok je završavala, čuo je glas koji je govorio tiho, ali uporno „do dana tvoje smrti.“ Časna je, naravno, bila Majka Angelica. Đakon Bill je prekinuo svoju prosperitetnu pravnu karijeru, odvezao se u Alabamu i predstavio se Majci koja je mirno rekla: „Očekivala sam te!“ Glas se, pokazao proročki jer je đakon Bill umro prije samo nekoliko godina zaista služeći EWTN-u do zadnjeg dana.
Nekoliko godina poslije, Majka je naručila ogromnu satelitsku antenu kako bi povećala doseg njezine mreže. Kada je uređaj stigao, vozač kamiona zatražio je novac na licu mjesta. Majka je zamolila da ju ispriča i otišla u kapelicu pomoliti se: „Gospodine, mislila sam da želiš ovu satelitsku antenu; sad mi daj novac koji trebam!“
Kada je krenula pričati s vozačem, jedna od sestara je dotrčala i obavijestila ju: „Na telefonu je čovjek koji ti želi dati donaciju.“ Gospodin je zvao s jahte na Bahamima i rekao je kako je iznenada dobio poticaj da pošalje 600 000 dolara!
Osjećaj za nadnaravnu dimenziju kršćanstva
Druga tema na koju bih se volio usredotočiti je njezin osjećaj za nadnaravnu dimenziju kršćanstva. Takav osjećaj se može činiti prilično očigledan, ali u godinama neposredno nakon Koncila postojalo je nastojanje za naturaliziranjem nadnaravnog, umanjivanja kršćanstva na djela socijalne pravde i njegovanje psihološkog zdravlja.
Majka Angelica je znala da bi kršćanstvo bez nadnaravnog ubrzo izgubilo svoju dušu i, paradoksalno, svoju važnost za svijet. Prema tome, ona je pred javnost dovela molitvu, liturgiju, sakramente, sakramentale, svece, euharistijsko klanjanje, duhovni rat itd. I kao netko tko je radio u svijetu sjemeništaraca 20 godina, mogu posvjedočiti da je upravo to činilo njezine govore i programe privlačne mlađim generacijama katolika koji su ustanovili da se liberalni katolicizam ne razlikuju od svjetovnih političkih programa i programa samopomoći.
Patnja ima spasenjsku vrijednost
Treći i posljednji motiv koji bih naglasio je duboko razumijevanje vrijednosti patnje Majke Angelice. Arroyova biografija nam jasno pokazuje kako je Majka trpjela ogromne patnje, fizičke i psihičke, većinu svog života te je cijenila ova iskušenja kao prilike za duhovni rast. Ova vrlo glasna i aktivna žena je posljednjih četrnaest godina života prihvatila tišinu i nepokretnost.
Prije nekoliko godina, rekla je jednoj od svojih sestara da ako postane još bolesnija, želi da se upotrijebe sva sredstva kako bi je održali na životu, ne zato što je odana životu već „zato što ću patiti još jedan dan duže za Božju ljubav.“ Često sam razmišljao o Majci tijekom posljednjih godina njezina života kao o Majci Katarini Drexel našeg vremena. Ta velika utemeljiteljica, nakon što je sa 75 godina preživjela srčani udar, provela je posljednjih dvadeset godina svoga života moleći za red koji je ustanovila.
Majka Angelica nije bila savršena – i ona bi prva to priznala. Zbog nedostatka uglađenosti i napredne teološke edukacije, ponekad je govorila nedovoljno nijansirano i neuravnoteženo. Njezin nagli temperament, koji joj je dao elana za evangelizaciju, također ju je s vremena na vrijeme vodio upuštanju u ad hominem napade i nepoštene karakterizacije pozicija svojih protivnika.
Ali to su nevažni detalji. Kada crkveni povjesničari budu pisali izvještaje o godinama neposredno nakon Drugog vatikanskog koncila, Majka Angelica će pronaći počasno mjesto.
Bishop Robert Barron – Catholic Education
Prevela: Katarina Zarinkijević
