Majka je srce doma

srce doma

Približavao se moj rođendan i imala sam velike planove. Htjela sam taj dan ispuniti samo svoje želje. Bio bi to dan samo za mene. Htjela sam izići odmah ujutro i sastati se s prijateljicama na doručku, otići sama u kupovinu, ručati u malenoj zalogajnici pa čak i malo pisati, a zatim doći kući na mirnu večeru sa suprugom.

Jedan dan samo za mene

Umorila sam se od toga da stalno ispunjavam tuđe potrebe i bar sam jednom htjela raditi ono što želim, a da ne moram drugima polagati račune za to. Živci su mi postajali sve kraći i kraći. Sve sam se manje mogla kontrolirati i ispravljati svoje ponašanje. Češće sam vikala, a manje rješavala probleme.

Stoga sam htjela pobjeći na jedan cijeli dan. Sretan mi rođendan!

Trenutak kada sam izgubila strpljenje

Međutim, manje od 24 sata pred rođendan, izgubila sam strpljenje. Nastupila je moja frustracija i nezadovoljstvo. Iskalila sam se na svojoj djeci, suprugu, svijetu. Vikala sam, vrištala, plakala i željela pobjeći. I tada je prestalo.

Osjećala sam grozno zbog načina na koji sam se ponijela. Znala sam da sam krivo postupila. Žongliranje između ogoljene tolerancije svijeta koji me okružuje i bijega u vlastiti svijet nije bio ispravan način života.

Znala sam da moja djeca nisu uzrok problemu iako sam se tako ponašala. Problem je bio u mom srcu. Problem je bo u načinu na koji sam se udaljavala i bježala od svoga poziva. Stoga sam otkazala „dan za mene“. Ispričala sam se svojoj obitelji i odlučila provesti dan ne bježeći od svog poziva već oslanjajući se na njega.

Pomolimo se

„Majka je srce doma.“, rekla je sv. Majka Terezija. Sigurno nije htjela staviti pritisak na majke, ali je on prisutan.

Moj Isuse, toliko se dugo borim s ovim stanjem, sa stresom i pritiskom koje mi je donio. Kako bih ja, kao majka, mogla nositi potpunu odgovornost da budem srce i mir svoga doma? Radije bih da imam suradnika u tome ili da prebacim krivnju na svoju djecu. To ne bi bilo loše. Kad bi barem mogli biti tiho, da se ne svađaju, pospreme nered, naš bi dom bio mnogo mirniji i sređeniji, ispunjeniji ljubavlju.

Djeca upijaju naše raspoloženje

No, vrlo sam jasno prepoznala ulogu srca doma, posebno sa svojom kćeri. Ona je upijala moje raspoloženje i uzvraćala ga meni. Kad sam pod stresom, ona ima više tantruma. Kada sam sretna i kad se smijem, ona se više voli igrati. Kada sam mirna i staložena pa čak i odspavam poslijepodne, ona se privije uz mene. Kada sam patila od depresije, ona se mnogo mučila s iracionalnim raspoloženjima. Sada kad sam to prebrodila, naučile smo riješiti nesporazume.

Kako pronaći mir u srcu?

Isto vidim i kod svoje ostale djece i supruga iako ne baš u toliko velikom omjeru. Moje početno raspoloženje igra značajnu ulogu u određivanju početnog raspoloženja cijele obitelji. Stanje moga srca – njegova radost, mir ili nezadovoljstvo – srce je naše obitelji. No, kako ću pronaći mir u svom srcu? Ništa na ovome svijetu ne može udovoljiti mojem srcu.

Usmjeriti pogled prema Isusu

Dragi Isuse, kada je moj pogled usmjeren samo prema sebi, nisam mirna. Kada nastojim zadovoljiti svoje vlastite želje i potrebe, ne pronalazim mir. Kada svoj pogled usmjerim na svijet oko sebe, i tada sam nemirna. Kada pogledam svoju obitelj, društvene medije, tamnu čokoladu, potrebe svoga srca, ne pronalazim mir. Ako je mir ono što želim, svoj pogled moram usmjeriti prema tebi, Isuse.

Marijino mirno srce

Usmjeriti pogled prema tebi, Isuse, zvuči tako lijepo, ali ja nisam mistik. Što to u stvarnosti znači? Kako to mogu postići u svom životu, svaki dan, svakoga trenutka? Kako mogu završiti ovu molitvu i dalje zadržati pogled na Tebi? Tko mi može to pokazati? Marija, moja i Božja majka.

Ona je zadržala savršen mir u svome srcu usred ludog života koje nosi majčinstvo. Neočekivana trudnoća neudane žene, put na magarcu dug tjedan dana u devetom mjesecu trudnoće, hitan bijeg u Egipat da bi izbjegla ubosjtvo svoga sina. Srce puno mira. Kako joj je uspjelo? Ne na neki apstraktan način, ne samo kroz formalnu molitvu. Njezin je cijeli život bio usmjeren na Tebe, posvećen tome da Te upozna, da Ti se moli da s Tobom razgovara, ali i da živi za Tebe i ostane u jedinstvu s Tobom.

Slijediti Božju volju

Njezin je život bio određen da slijedi Tvoju savršenu volju za njezin poziv, u svim zadacima koje si joj dao, velikim ili malim. Marija je savršeno surađivala s Tvojom voljom. Kada si poslao anđela Gabrijela da navijesti Tvoje utjelovljenje, Marija je rekla – da. To nije bio pristanak preko volje, niti usluga ili dopuštenje već potpuno predanje sebe i to ne samo jednom.

To je bio pritanak koji se ponavljao svakog trenutka njezinog života otada pa nadalje, pristanak koji je živio kroz rast i brigu o Tebi tijekom trudnoće i svakoga dana dok Te podizala. Od trenutka kada si začet u njezinoj utrobi do trenutka kada si umro na križu, Marija nikada nije uskratila svoj pristanak. Ona je otvorila svoje srce Tvojoj svetoj volji, a tada je otvorila i svoj život da se sve to dogodi. Oživio si u njoj i kroz svoju milost i utjelovljenje. Živio si u njezinoj utrobi devet mjeseci. Živio si u njezinoj duši svakog trenutka njezinog žvota.

Dovela Te u svoju obitelj da bi živio kao beba, dijete, tinejdžer i kao odrastao. Da bi živio kroz njezin mir, njezinu prisutnost i njezino majčinsko srce. Tvoja je cijela obitelj bila uronjena i mir i radost, čak i kad su na Tvoj put stale ružne stvari. Tako je bilo zbog Marije i načina na koji je živjela u jedinstvu s Tobom, zbog vjernosti kojom je ispunjavala svoj poziv svakoga dana.

Hram u mojem srcu

Ti si me pozvao na ovu istu vjerost u svom pozivu, pozvao si me da pronađem onaj isti mir i radost, da pronađem odmor i ispunjenje u svome srcu. Mogu Te doslovno nositi u sebi u predivom daru Presvetog Sakramenta. Tvoj život, Ti sam darovan si mi kao hrana i ponovno donosiš život po svojoj milosti u moje srce. Baš kao što Tvoj život nije završio s Marijinom trudnoćom, tako me Ti ne napuštaš 15 minuta nakon pričesti kada hostija nestane u mojim ustima. Tvoja milost nastavlja rasti u Mariji na vrlo stvaran i plodonosan način, baš kao i u meni. Ona je nježno čuvala Tvoju prisutnost u svome srcu, a mogu i ja.

Majčinski je poziv pristanak dan Bogu

Moje Ti srce može biti hram, moj Bože. Mogu pristati na Tvoju prisutnost i, baš poput Marije, moj pristanak nije samo jednom već za mnogo puta, svakoga dana, svakoga trenutka. Moj poziv je moj pristanak.

U trenutku svoga vjenčanja dala sam pristanak – svome suprugu, braku, majčinstvu, Tvojim planovima za mene. No, moj pristanak tu ne prestaje već se mora nastaviti kroz moj poziv cijelo vrijeme. Mogu poput Marije sagraditi hram u svome srcu gdje Ti možeš živjeti i kraljevati.

Potrebno je osloniti se na Isusa

Mogu se osloniti na Tebe, Tvoj mir i radost. Ništa me ne može uzdrmati kada živim za tebe. Ništa mi ne može nauditi kada slijedim Tvoju volju. Ti zadovoljavaš moje srce. Kroz sve životne uspone i padove, tražeći i slijedeći Tvoju volju osjećam se ispunjeno. Ne moram bježati već trčati naprijed prema Tebi i Tvojim planovima za mene, osloniti se na Tvoj poziv, sjetiti se da moj poziv nije teret već blagoslov i uzvratiti darujući sebe svojim neprestanim pristancima.

Daj mi milost da živim svoj poziv, Isuse, da živim kao supruga i majka, kao Tvoj vjerni sluga i prijatelj. I da to dobro ispunim. Amen.

Vraćanje mira u svoj dom

Kada se moje vikanje, plakanje i pretjerani tantrumi smanjili, tada sam zastala. Ušla sam u kupaonicu da bih se umila i otpustila svoje rođendanske planove. Popustila sam čvrst stisak kojim sam držala „svoj isplanirani dan“. I dalje sam znala da mi je potreban način kako bih se opustila, odmaknula i napunila baterije, ali ne na ovakav način, bježeći i povlačeći se od svoje obitelji.

Otpustiti planove koji nisu Božji

Izišla sam iz kupaonice još natečenih očiju i istrošenog glasa odlučna da se oslonim na svoj poziv – svoju obitelj. Umjesto da sam ostavila djecu da bulje u film kako bih se opustila na par sati, sjeli smo zajedno na tepih i slagali Lego kocke, izmolili smo krunicu i ispunili bojanku. Otišli smo u krevet i opet se probudili. Nisam otišla na doručak s prijateljicama već sam umjesto toga skuhala jaja za svoju djecu. Nisam išla sama u kupovinu već sam umjesto toga sjela na kauč i čitala svojoj djeci knjige. Umjesto mirne večere koju bi mi pripremio suprug, večerali smo zajedno kao obitelj jelo koje su moja djeca pomogla pripremiti.

Mir se rađa u mojem srcu, a raste u obitelji

Provela sam cijeli dan tako što sam bila prisutna za svoju djecu živeći svoj poziv u ime Onoga koji mi ga je dao. Vratila sam svoj mir i ispričala se zbog svojih ispada. Djeca su me obasula zagrljajima i poljupcima da se osjećam bolje. Moj mi je suprug oprostio. Mir je tu, u mojem srcu gdje ga je smjestio moj Kralj, Isus. Pronalazim ga kada živim svoj poziv i postanem ono što jesam, u Njegovo ime. I kada prihvatim i prigrlim svrhu za koju me On ovdje postavio. Tada se širi mir koji je rođen u mojem srcu, a  raste u mojoj obitelji. On iz mene zrači obuhvačajući one koji su mi najbliži.

Moje srce pripada Kristu i obitelji

Ja sam srce doma i tu se pronalazim, a ne negdje drugdje. Ovdje, u stvarnom životu svakodnevnice, tamo gdje sam prisutna za svoju djecu i gdje osjećam da me Bog voli, tamo gdje dijelim ljubav sa svojom obitelji. Ne pronalazim se u „svom danu“ o kojem sam maštala niti u kupovini i pisanju ili tišini.

Moje je srce u prekrasnoj, bučnoj i kaotičnoj ljubavi koju zovem dom. Moje srce je u mojem pozivu. Moje srce pripada Kristu.


Autor: Sara Estabrooks – To Jesus Sincerely
Prevela i prilagodila: LR
Foto: TeiTo

 

 

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.