Postoje ljudi koji su uvijek u nekim terminima, u torbi nose i po nekoliko planera, a mobitel im je zatrpan podsjetnicima. Za sve imaju više scenarija, razmišljaju pet koraka unaprijed i vole biti spremni za sve kako bi besprijekorno reagirali u svakoj situaciji. Ponekad su toliko usmjereni na plan, da im sadašnjost izmiče pod prstima postajući samo niz kvačica na „to do“ listi. Ta sam!
Uvijek savršeno posložena, uvijek svaka minuta iskorištena. Uvijek poznat sljedeći korak.
Ulazak Boga u moj život je promijenio moje planove
U četvrtom razredu osnovne škole znala sam da želim studirati jezike i putovati svijetom. Upisala sam jezičnu gimnaziju. Do tada sam već tečno govorila dva i počela učiti treći strani jezik. Krenula su i putovanja. Svako ljeto sam nizala destinacije. Sve je išlo po planu.
Dok u trećem razredu gimnazije nisam promijenila plan. Zavoljela sam psihologiju i poželjela mijenjati svijet pomažući ljudima. I dalje sam uz mijenjanje svijeta planirala proputovati svijet.
Na pragu upisivanja psihologije, dogodio se SHKM koji je moj svijet zarotirao, presložio, i u dobroj ga mjeri promijenio. Najvažnija točka mog plana postalo je Nebo. I tražila sam načine kako ga postići.
Prvi plan uključivao je korištenje talenata koje mi je Bog dao kako bih služila drugima. Učiti, usavršavati se, darovati svijetu nešto novo i potrebno. Trebam završiti studij, obogatiti ga dodatnim edukacijama, korisnim praksama i povezati se sa širokim krugom ljudi kako bismo zajedno mogli učiniti više i bolje.
Na trećoj sam godini stekla licencu koja me vodila korak bliže radu sa ženama i parovima koji se bore s neplodnošću i s njom povezanim zdravstvenim stanjima. Počela sam više istraživati i to područje unutar psihologije. U mojoj glavi je bila vizija moderne klinike koja će okupljati interdisciplinarni tim – ginekologe, endokrinologe, psihologe i psihoterapeute.
Sljedeći koraci su bili diploma, pa specijalizacija…
Moja misija je bila koristiti talente koje mi je Bog dao da bih učinila svijet boljim mjestom. Sve snage sam usmjerila prema tome.
Umjesto otkrivanja Njegovog plana, prionula sam stvaranju novog plana
Onda su u moj život ušle žene koje su ponovno protresle i presložile moj svijet. One su imale sličan kapacitet i ideje ovim mojima iz prethodnog plana. Sve od reda dobri, korisni, plemeniti ciljevi.
Napustile su ih jer su osjećale poziv Bogu služiti služeći svojoj obitelji. Znam da je teško uvidjeti što to zapravo znači. To je preširoka tema da bih je sada secirala, operacionalizirala i argumentirala. Na Portalu ima mnoštvo kvalitetnih sadržaja koji će to učiniti umjesto mene.
Moja poanta je to da sam taj put prepoznala kao bolji, vrjedniji… i odlučila njime poći pa objasnila svijetu i zašto smatram da je ta odluka dobra. Počela sam se svim raspoloživim sredstvima pripremati da bih tu ulogu što uspješnije vršila.
Samo, nisam bila zaručena ni u braku. Ali računala sam da, ako je to zaista put koji sam tražila, već će Bog to posložiti.
Nije.
Zašto? Zato što mi Bog nije bio Bog.
Učim se planirati i puštati planove… istovremeno
I u prvom i u drugom i u trećem planu svugdje je bilo puno mene. Moja volja. Moj uspjeh. Moje (samo)ostvarenje.
Na površini su sve to plemeniti i divni ciljevi. A ispod površine puni grčevite potrebe za kontrolom. Za tim da znam što je najbolje i što je sljedeće, kako dalje. Za tim da ja sama uspijem i pri tome zadovoljim i Božje i ljudske kriterije. Jer, ako si uspješna u pomaganju drugima, ljudi ti se dive, a i Bog je zadovoljan jer koristiš ono što ti je dao za dobro. Samo, to baš i nije u potpunosti točno.
Bogu je puno draže da u poslušnosti vršiš Njegovu volju i ostvaruješ Njegov plan za tvoj život nego da smisliš trideset plemenitih planova.
Plan nije cilj, plan je sredstvo
Moje se planiranje sada češće svodi na ono operativno. Planiram kako najučinkovitije iskoristiti dan. Kako minimalizirati troškove. Kako iskoristiti načete namirnice u hladnjaku. Kada posjetiti prijatelje. Imam i većih planova, poput onih gdje i s kim živjeti. Kako platiti račune. Ali svi ti planovi su sada prilagođeni kartama koje su mi dane tog dana. Svjesna da ću već sutra možda imati sasvim drugačiji snop u rukama i biti pred izazovom prilagodbe i promjene plana.
Planiranje, odluke, projekti, odnosi, različiti putevi… sve su to samo sredstva. Ništa od toga nije cilj. Ništa od toga nije svrha. Ništa od toga nije Bog.
A Bog je sve to – i cilj i svrha. On je jedino što ostaje i jedino što je važno.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Karolina Grabowska – Pexels
