
Kao kršćanima, advent nam je dobro poznat kao vrijeme iščekivanja, no zapravo je cijeli naš život jedno dugo vrijeme iščekivanja. Posebice iščekujemo posljednji advent – posljednji Kristov dolazak na koncu vremena. Svaki advent pruža nam priliku da se zaustavimo i svojevoljno usredotočimo na ono što bismo svakodnevno trebali raditi – pripremati se za dolazak Isusa Krista. Kako provodimo vrijeme dok ga iščekujemo?
Obratimo pažnju na likove božićnih jaslica jer bismo se njima mogli baviti čitav život. Možemo otkriti ljepotu uranjajući u misterij velike božićne priče kroz iskustvo dinamičnih likova koji se u njoj nalaze – Josipa i Marije, Djeteta Isusa, pastira, anđela, mudraca i, u cjelini, Svete Obitelji. Svaki od ovih likova može nas naučiti životnu lekciju o tome kako provesti život pripremajući se kako za Kristov dolazak ovoga prosinca, tako i za vlastitu smrt i Kristov dolazak na koncu vremena.
U prošlom članku istražili smo lekcije za život koje možemo naučiti od Blažene Majke i Djeteta Isusa. Nastavljamo s nekoliko životnih lekcija kojima nas uče mudraci i sveti Josip.
Mudraci nam svjedoče budnost i djelovanje
Mudrace su obično smatrali astronomima koji su crtali i pratili zvijezde i koji su tražili nebeska tijela da bi proricali zemaljska događanja. U Starom zavjetu, umjesto izraza „mudri ljudi” korišten je naziv „mudraci”. Što je to što je ove ljude činilo mudrima, a ne samo praznovjernima?
Mudraci su čeznuli za Istinom, bili su budni i bdjeli su tražeći Božju prisutnost, Njegov plan i duhovno vodstvo u svojim životima te su prikupljali duhovne pouke od Boga promatrajući Njegove znakove u vremenu i u svojim životima. Ta budnost, odnosno pažnja, omogućila im je da Ga gledaju licem u lice. Koliko se puta u životu nađemo zarobljeni raznim situacijama – obiteljske situacije, problemi na poslu, naši zdravstveni problemi, svakodnevni zadaci i poslovi – i podbacimo u tome da smo istinski budni, pažljivi i usredotočeni na Božju prisutnost i Njegovu volju za naše živote? Dopuštate li da vas brige, odgovornosti i ostale stvari odvraćaju od načina na koji Bog djeluje u vama? Ove smetnje onemogućavaju vam da susretnete Isusa na intiman način ovo došašće, ali i u svakodnevnim životnim situacijama.
Zastanite na trenutak i razmislite o nečemu što vam predstavlja teret u vašem životu ili je na neki način zbunjujuće. Možda vam složena ljubavna veza, problem na poslu ili vaše zdravstveno stanje onemogućuje da vidite kako Bog djeluje (ne nužno unatoč tom problemu, nego) koristeći baš taj problem da bi vas ovo Došašće učinio svetijima.
Mudraci nisu samo vidjeli zvijezdu u Betlehemu i rekli: „Kako lijepo!” Oni su ustali i slijedili je! A njihovo putovanje nije bilo udobno kao mnoga naša putovanja danas, niti jednostavno ili moderno. Ali za njih, to nije bilo važno. Oni su jednostavno znali da se moraju aktivirati.
Postoji li neko područje u vašem životu gdje propuštate aktivirati se sada kada vas Bog zove da se pokrenete, da učinite nešto, da se promijenite, da djelujete? Možda to ima veze sa preprekom, spomenutom maloprije, tim problemom preko kojeg Bog radi na tome da prepoznate Njegovu volju. Kako možete, ne samo prepoznati Boga koji djeluje na tom području vašeg života, nego i aktivirati se da i vi napravite svoj dio i surađujete s Bogom?
Sveti Josip nas uči poniznosti i odanosti
Ah, sv. Josip. On je tako tiha figura u evanđeljima – ne govori niti jednu riječ, ali njegovi postupci glasno govore o jakom, poniznom i odanom čovjeku kakav je on bio.
Sv. Josip nikada nije imao visoko mišljenje o sebi. Čak i u Svetom pismu, u Matejevom rodoslovlju na početku evanđelja, evanđelist nabraja popis svih muškaraca kao „otac od” i tako sve do Josipa, ali za njega ne čitamo da je „otac od” nego „muž Marijin, od koje se rodio Isus, koji se zove Krist” (Mt 1,15-16).
Kako bimo mogli dalje promišljati o ovoj Josipovoj lekciji za život, promislimo prvo o riječima Stevea Grunowa iz programa Word on Fire, Catholic Ministries: „Sveci nisu poznate osobe koje otkrivaju svaki detalj o svom životu koristeći to kao sredstvo da postanu poznati i priznati. Svetac je onaj tko je, u svojoj želji da postane kao Krist, sposoban i voljan izgubiti sebe u zadaći koju mu Bog povjerava. Za neke svece ova zadaća sa sobom donosi i veliku pozornost. No, za većinu svetaca, život milosti uključuje neprimjetnost i neisticanje te samomrtvljenje koje zahtijeva predavanje u najobičnijim svakodnevnim situacijama. Te situacije svetac prihvaća jer on zna da upravo u tom iskustvu koje je naizgled obično, Bog ostvaruje izvanredne stvari. Prema tomu, to smo svi mi koji upravo u ovom trenutku nastojimo ispuniti zadaću da postanemo neprimjetni sveci običnih okolnosti, koji znamo da šutnja sv. Josipa govori više od ijedne riječi.”
Sv. Josip je bio čovjek u potpunosti posvećen Bogu i požrtvovno odan svojoj obitelji. Papa Leon XIII. naziva sv. Josipa „čuvarom Svete Obitelji” – toliko je odan suprug i otac Isusu sv. Josip bio. Matejevo evanđelje govori nam da je Josip bio „samo čovjek” (Mt 1,19), što znači da je bio pravedan i posvećen u slijeđenju Božjih zakona. Volim reći da je sv. Josip bio posvećen duhovnom vodstvu u svojoj obitelji. Kao što je papa Emeritus Benedikt XVI. rekao, on je bio „u službi života i rasta… sv. Josip …dao je dokaz o velikoj predanosti. Zbog Krista doživio je progon, izbjeglištvo i siromaštvo koje to sa sobom donosi. Morao se nastaniti daleko od svog rodnog grada, a njegova je jedina nagrada bila, biti s Kristom.”
Ovo Došašće postanite jači duhovni vođa svojoj obitelji, posvećeni član svoje obitelji kao što je to sv. Josip, pa ćete i vi biti korak bliže ostvarenju te velike nagrade, biti s Kristom.
Katie Warner – Catholic Katie
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Dan Kiefer – Unsplash