Kristova riječ: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“, duboko je usječena u duše svih ljudi. Ona nam nije nametnuta izvana nego se probija iz dubine našega bića. Pa da i nije izrečena, a mi se iskreno zagledamo u same sebe, isto bi je pronašli. I ona bi nam se nametnula. Zapovijed sam ja samome sebi. I bližnji mi je zapovijed.
Lakše je voljeti onoga koji je daleko
A zapovijed nikomu nije draga. Čim namirišemo da nam se približava pokušavamo naći načina da je zaobiđemo. Alergični smo na zapovijedi. U nama uvijek kulja pobuna. Na ovaj ili onaj način. Olako deklamiramo zapovijedi, ali ih isto tako olako zaobilazimo.
Jedan od načina zaobilaženja ove gornje, neponištive, zapovijedi jest: zamjena bližnjih za daljnje. Mediji su nam olakšali izvođenje te zamjene. Oni nas i navode da se više približavamo daljnjima, a udaljavamo od bližnjih. Kako je jednostavno ući u svoju sobu i preko medija komunicirati s nekima koji su na drugom kontinentu, a kako je teško izići iz sobe i susresti onoga tko je na hodniku ili u dnevnom boravku. Kako nam je lako zaljubiti se u nekog tko živi tisućama kilometara od nas, a zamrziti onoga tko parkira ispod moga prozora.
Potrebu da nekoga ljubimo kao samoga sebe nekako najlakše ostvarimo ljubeći daljnje kao same sebe. U današnjem kontekstu možda nije zgorega čuti onu iskonsku i prastaru zapovijed na ovaj način: Ne ljubi daljnjeg kao samoga sebe!
Ljubav prema bližnjemu uvijek je konkretna
Pitanje je, koliko je moguće ljubiti daljnje. Ljubav prema daljnjima može biti puka iluzija i velika varka. Ljubav prema bližnjemu je uvijek konkretna. Ponekad je krvava. Nekada je mučna. Nekada bolna. Nekada žuljava. Nekada vedra. Nekada slatka. Uvijek je konkretna. Uvijek je tu bližnji od krvi i mesa. Nikada ga se ne može previdjeti. Tvrdo je tu. Mesnato. Sa svojim dahom. Pogledom. Sa svojim ušima. Nogama, i ostalim dijelovima tijela. Sa svojom dušom. Poviješću. Bližnji su kao i ja sam. Daljnji su više kakav bih ja želio biti. Daljnje mogu ugasiti. Zaboraviti. Izbrisati. S bližnjima nam ništa od toga ne ide za rukom. Bližnje ubijamo. Ljutimo. Veselimo. Nasmijavamo. Provociramo.
Približi se bližnjima
Ne ljubi daljnjeg kao samoga sebe. Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe. Udalji se od daljnjih. Približi se bližnjima. Tko se ne udalji od daljnjih nužno će se udaljiti od bližnjih. Ljubav prema daljnjima udaljava me i od mene samoga. I od Onoga tko je u meni. Onoga koji mi je bliži nego ja samom sebi.
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
