Suviše onog iznutra što prekida jednu vezu koja se zvala prijateljstvo
Ponekad kao da taj zrak između tebe i mene mogu narezati na komadiće, a onda napipati neku prošlost, trenutke tebe s nekim i mene s drugim nekim, kako pričamo pogrešnim razgovorom u kojem je izgovoreno suviše riječi protiv i suviše onog iznutra što prekida jednu vezu koja se zvala prijateljstvo. Ogovaranje je zid koji te dijeli, a kada iskreno priznaš da te nešto muči, tada to može postati preskočen zid, prelomljena prepreka koja se gomilala. Ciglu po ciglu, problem po problem, jedna po jedna, ona stvar koja nas dvije čini drugačijima.
Popričaš uz kavu s onim krivim, trećim
No, obično ne priznaš pred onom pred kojom trebaš, nego se malo izjadaš na drugom mjestu. Sočno popričaš uz kavu s onim krivim. Trećim. Pa zaboliš da ni ne slutiš koliko. I kako se to može na daljinu. Sasvim bezazleno. Uz kavu i kolače.
Boljelo je. Puno puta. I prešla sam. Puno puta. Šutke. Onako potisnuto, pritišćući te ciglice dolje, uzimajući Isusa za ruku da me opet povede preko zida do tebe.
Kad te vide šute i pričaju o drugim nevažnim stvarima
Nekad se dva takva tvoja prijatelja koji ogovaraju pronađu. Bas složno, onako u istoj temi jednoglasno nalaze mimo i iza leđa. Prikrivajući šutnje glasnim govorima koji bole. Bole negdje gdje ne čuješ izravno u oči. To jest, ne kažu ti u oči, nego kad te vide šute i pričaju o drugim nevažnim stvarima. Kao čaj, odjeća, promjena vremena, viroza.
A onda prestane. Nastane neugodna tišina, popraćena kihanjem, obično za tim hitnim odlaskom, brzopletim pozdravom i bijegom.
Zaboli te negdje duboko kad pomisliš da te tebi bliski ogovaraju
Zaboli te negdje duboko kad pomisliš da te tebi bliski ljudi ogovaraju. Da te ne prihvaćaju. Da ti o tome šute. I da se prave još k tome kako je sve uredu, usput ugodno se smiješeći, pokušavajući ispraviti bez isprike, pokušavajući prijeći bez pitanja, bez istine ugoditi samo ušima. Izgladiti.
Al’ srce nekako zna. Sazna. Nasluti i oda. Toliko puta već me doslovce pogodilo. Ono kad podariš šansu, i treću, i četvrtu pa te opet ostave. Opet naslutiš. I pogodiš. Sasvim slučajno.
Bol koju ti nanose, prikazuj za njihovo obraćenje
Jednom sam izdaju Isusu ispričala. Bila je tu i Njegova mama. Nekako smo kroz suze izrekli. To jest, ja sam njima izrekla, a oni uvijek ionako tako upijajuće slušaju, tako liječeći razumiju. Jednom mi je moj Isus šapnuo: Oprosti im, još jednom. Još bolje, šapnuo je: Bol koju ti nanose, prikazuj za njihovo obraćenje.
Ogovaranje iza tvojih leđa u svom srcu pretvaraj, opraštajući, u molitvu
Ogovaranje iza tvojih leđa u svom srcu pretvaraj, opraštajući, u molitvu da oni, koji te ogovaraju, skupe snagu i ostave taj grijeh koji ranjava. Druge. One bližnje. Tebe. One naj-bližnje.
I šuti, odšuti bol s Njim, neka teče tvojim srcem takva ranjenost pomiješana s oprostom. Nemoj uzvraćati istom mjerom. Ljubi ih. Jer i On ih ljubi žarko. I daje šansu. On ih želi utješiti, uzeti za ruku i povesti u mir. Zna kuda povesti u oslobođenje, u novi početak. U pokajanje.
Prikazuj svaku uvredu za grešnika koji te njome oborio i vidjet ćeš obraćenja. Vidjet ćeš novu zemlju u svom okruženju. Idi i ljubi, posebno one koji tebe nisu! Budi hrabar, budi odvažan, budi mirotvorac koji hoda svijetom i pronosi radost.
Budi jači od boli, budi krcat puninom! A Isus će ti vratiti stostruko jednom kada dođeš u Njegov zagrljaj!
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pexels
