Osnovne stvari koje trebamo znati o sv. Katarini Sijenskoj

Katarini Sijenskoj

29. travnja slavimo spomendan Katarini Sijenskoj.
Ona je svetica, mističarka i naučiteljica Crkve, kao i zaštitnica Italije i Europe.

Tko je ona i zašto je njen život tako značajan?

Osnovne stvari koje trebamo znati o sv. Katarini Sijenskoj, možemo naučiti iz audijencije koju je papa Benedikt XVI. držao 2010. godine. Na temelju te audijencije su i sastavljeni odgovori na navedena pitanja.

1. Tko je Katarina Sijenska?

Papa Benedikt XVI. je na svojoj audijenciji 2010. godine govorio o osnovnim činjenicama njenoga života:
Rođena u Sijeni (Italija), 1347. godine u vrlo brojnoj obitelji, a umrla u Rimu 1380.

U dobi od 16 godina, potaknuta viđenjem svetog Dominika, stupila je u Treći dominikanski red, u ženski ogranak zvan koludrice (Mantellate).

Dok je živjela u obiteljskom domu, potvrdila je zavjet djevičanstva koji je dala privatno još kada je bila mlađa, posvetila se molitvi, pokori i djelima ljubavi, prije svega prema bolesnima.

Iako je živjela samo 33 godine, tijekom njenog života zbilo se mnogo toga!

2. Što se dogodilo nakon Katarininog ulaska u vjerski život?

Dogodilo se mnogo toga. Sveta Katarina bila je tražena kao duhovni savjetnik i igrala je veliku ulogu u prekidanju avignonskog prebivališta papâ (vrijeme kad je papa, iako biskup Rima, zapravo živio u Avignonu, u Francuskoj).

Kada se raširio glas o njenoj svetosti, započela je intenzivno raditi na davanju duhovnih savjeta svima koji bi joj se obratili za pomoć: plemićima i političarima, umjetnicima i običnim ljudima, posvećenim osobama, crkvenim velikodostojnicima, uključujući i samog papu Grgura XI. koji je u to doba boravio u Avignoneu i kojeg je Katarina snažno i učinkovito pozvala da se vrati u Rim.

Mnogo je putovala kako bi ubrzala reformu u Crkvi i da bi potpomogla uspostavu mira među državama.

I to je jedan od razloga zbog kojeg ju je sv. Ivan Pavao II. proglasio suzaštitnicom Europe: da Stari kontinent nikada ne zaboravi kršćanske korijene koji su u ishodištu njegova povijesnog puta i da mora nastaviti crpiti iz evanđelja temeljne vrijednosti koje jamče pravdu i sklad.

3. Je li u svom životu nailazila na otpor?

Poput mnogih drugih svetaca i Katarina je mnogo pretrpjela.

Neki su mislili da joj ne bi trebalo vjerovati, te ju je 1374., šest godina prije smrti, generalni kapitul Dominikanskog reda pozvao u Firenzu gdje je podvrgnuta ispitivanju.

Rajmund iz Capue, učen i ponizan fratar i budući generalni ministar Reda dodijeljen joj je kao duhovni asistent.

Postavši njezin ispovjednik i „duhovni sin“, napisao je prvi cjeloviti životopis svetice.

4. Kako se njena ostavština razvijala tijekom vremena?

Kanonizirana je 1461. godine.

Nauk Katarine, koja je s poteškoćama naučila čitati i pisati tek u odrasloj dobi, sadržan je u Dijalogu Božje providnosti, odnosno Knjizi Božjeg nauka, remek-djelu duhovne literature, u njezinim Pismima kao i u zbirci Molitava.

Njezin nauk resi takvo bogatstvo da ju je sluga Božji Pavao VI. 1970. proglasio crkvenom naučiteljicom. Taj se naslov pridodao dvama prethodnima: suzaštitnice grada Rima, prema želji blaženog Pija IX., te zaštitnice Italije, prema odluci sluge Božjega Pija XII.

5. Sveta Katarina je prijavila iskustvo „mističnoga braka“ s Isusom. Što je to bilo?

U viđenju koje je uvijek prisutno u Katarininom srcu i pameti, Gospa ju je predstavila Isusu koji joj je darovao jedan sjajni prsten, govoreći joj:

,, Ja, tvoj Stvoritelj i Spasitelj, uzimam te za svoju zaručnicu u vjeri, koju ćeš uvijek čuvati čistom sve dok ne budeš zajedno sa mnom u nebu slavila vječne zaruke.” (Rajmund iz Capue, S. Caterina da Siena, Legenda maior, br. 115, Siena 1998.)

Taj je prsten bio vidljiv samo njoj.

U tome izvanrednom događaju vidimo životno središte Katarinine religioznosti i svake autentične duhovnosti: to je kristocentrizam.

Krist je za nju poput zaručnika, s kojim je uspostavila odnos prisnosti, zajedništva i vjernosti. On je dobro koje se voli više od svakog drugog dobra.

To duboko jedinstvo s Gospodinom prikazano je u jednom drugom događaju iz života te osobite mističarke: zamjeni srdaca.

Prema Rajmundu iz Capue, koji prenosi ono što mu je Katarina povjerila, Gospodin Isus joj se ukazao „držeći u svojim svetim rukama ljudsko srce jarko crveno i blistavo.“ Zatim je otvorio njene grudi, stavio to srce u njih i rekao:

,,Predraga kćeri, kao što sam neki dan uzeo tvoje srce koje si mi pružila, evo ja ti sada dajem svoje i od sada će stajati na mjestu gdje je prije bilo tvoje.” (Rajmund iz Capue, S. Caterina da Siena, Legenda maior, br. 115, Siena 1998)

Katarina je doista živjela riječi svetog Pavla: ,,Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.” (Gal 2,20)

6. Što bismo iz ovoga mogli primijeniti u svojim životima?

Poput sienske svetice, svaki vjernik osjeća potrebu suobličiti se s osjećajima koje Krist nosi u svojem srcu da ljubi Boga i bližnjega poput samoga Krista.

Svi mi možemo dopustiti da nam Krist preobrazi srce i nauči nas ljubiti poput Njega, u prisnom zajedništvu s Njim koje ćemo njegovati molitvom, razmatranjem nad Božjom riječju i sakramentima, prije svega čestim i pobožnim primanjem svete Pričesti.

I Katarina pripada nizu onih euharistijskih svetaca s kojima sam odlučio zaključiti svoju apostolsku pobudnicu Sacramentum caritatis (usp. br. 94).

Draga braćo i sestre, Euharistija je izvanredni dar ljubavi koji nam Bog uvijek iznova daje da nas njime hrani na našem putu vjere, da nam učvrsti nadu, da rasplamsa naše milosrđe, da postanemo sve sličniji Njemu.

7. Sveta Katarina je iskusila „dar suza“. Što je to?

Još jedan dar Katarinine duhovnosti tiče se dara suza.

One izražavaju istančanu i duboku osjećajnost, sposobnost za suosjećanje i nježnost.

Mnogi sveci su imali dar suza, obnavljajući osjećaje samoga Isusa, koji nije suzdržavao ili skrivao suze u grobu prijatelja Lazara i kod žalovanja Marije i Marte, kao ni prilikom pohoda Jeruzalemu posljednjih dana svoga ovozemaljskog života.

Prema Katarini, suze svetaca se miješaju s Kristovom krvi, o kojoj je ona govorila sa silnim ganućem i vrlo djelotvornim simboličkim slikama.

8. Katarina u jednom trenutku simbolično prikazuje Krista kao most. Koje je značenje ove slike?

U Dijalogu Božje providnosti ona opisuje Krista neobičnom slikom, slikom mosta koji se pruža između neba i zemlje.

Taj most čine tri stepenice: Isusove noge, bok i usta.

Uzdižući se tim stepenicama, duša prolazi kroz tri stupnja od kojih se sastoji svaki put posvećenja: odvajanje od grijeha, vršenje krjeposti i ljubavi, te slatko sjedinjenje s Bogom ljubavlju.

Draga braćo i sestre, naučimo od svete Katarine ljubiti Krista i Crkvu hrabro, snažno i iskreno.

Ponovimo, stoga, sa svetom Katarinom riječi koje čitamo u Dijalogu Božje providnosti, na završetku poglavlja koje govori o Kristu-mostu:

,, Zbog ljubavi si nas oprao u krvi, zbog ljubavi si htio razgovarati sa stvorenjima. O, koliko si samo bio lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta to što si se utjelovio, već si htio i umrijeti!… O, ljubavi! Srce mi se guši dok razmišljam o tebi: jer gdje god mi se misao pruža, ne nalazim ništa drugo do ljubav.” (pog. 30, str. 79-80)


Jimmy Akin – National Catholic Register
Prevela: Katarina Udovičić

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.