Vrijeme je došašća, intenzivne pripreme za Isusovo rođenje i Njegov dolazak. Pozivamo vas sve da zajedno razmislimo na što smo navezani i da te okove polako lomimo. Konkretno, neka vam ovaj tekst bude poticaj da u ovom blaženom vremenu značajno skratimo vrijeme pri svim ekranima (televizor, mobiteli, tableti, računala…) ako nam to posao i životna situacija dopuštaju. Možda izgleda teško i nemoguće, ali svaka žrtva koju podnosimo za bližnjega i za Gospodina rađa mnogobrojnim blagoslovima. Usudimo se!
Mama objašnjava djetetu gdje da odnese knjigu: „Odnesi ovo, molim te, u dnevnu sobu. Znaš koja je soba dnevna?“ Dijete odgovara upitom: „Ona u kojoj je televizor?“ Mama je malo zbunjena, ali potvrđuje, jer zbilja – u dnevnoj sobi je televizor. Ovaj primjer ima i pozitivnu notu, s obzirom na to da mnoge obitelji imaju onoliko televizora koliko i prostorija u kući (poneki dizajneri interijera predlažu čak i zgodne modele televizora za „dječje kupatilo“, kako djeca zbog fizioloških potreba ili osobne higijene ne bi morala prekidati gledanje omiljenog programa!).
Televizor kao moderno „zlatno tele“
Ipak, možemo li ne upitati se – zbilja, što je najznačajnije u dnevnoj sobi, mjestu boravka za cijelu obitelj? Što je neizbježni dio interijera naše „obiteljske sobe“? Ako imamo u njoj i Bibliju i križ i svijeću, možda „svetu sliku“ ili kipić Blažene Djevice Marije, pored televizora (s kablovskom televizijom ili satelitskom antenom – čitaj: stotine programa, DVD-a, video rekordera i čitave kolekcije filmova), odgovorimo iskreno – što se više „upotrebljava“? Pošto je to najčešće i najduže – televizor – trebamo se upitati i kakve slike, riječi i zvuci iz tog suvremenog „zlatnog teleta“ ispunjavaju naš obiteljski, kršćanski dom? Jesu li to kič i šund neke vrste „glazbe“, proklinjanja i grubosti iz „ljubavnih“ sapunica i uznemirujući, možda i zastrašujući zvuci raznih filmova?
U 21. stoljeću živimo u malim kućama ili stanovima, duži dio života možda u garsonijerama. Malo je prostora za sve te je u časopisima za uređenje interijera neizbježna tema: kako u malo „kvadrata“ staviti što nam je potrebno. Ipak, u svaku kuću stane – televizor, računalo… Ono što najviše „koristimo“, ono čime se najviše bavimo, postaje nam – neophodno, a time i najvažnije.
Čemu smo podredili prostorije u kojima boravimo?
Pogledom unaokolo lako nam je pogoditi čemu smo „podredili“ naš dom, najčešće i sam život: televizor je uključen cijeli dan, dobro se vidi i iz blagovaonice pa se ne isključuje ni tijekom obiteljskog objeda. Posao donosimo kući i – dok nam djeca govore što je bilo u školi ili pitaju da im objasnimo nejasan zadatak iz matematike – odgovaramo na e-mailove ili dovršavamo izvješća.
Postoje izuzeci, naravno. Poznajem obitelj s djecom koja nema televizor. Postoje ljudi koji zbilja ostaju dosljedni u vremenu koje provode uz računalo, bilo da je u pitanju posao, bilo zadovoljstvo. Mnogi ne zaboravljaju nikada, čak ni kad ih teškoće ili zadovoljstva života povedu u naporan rad ili udobnost suvremenog načina života, pomoliti se sa svima u obitelji. Mnogi supružnika „vide“ i pored ogromnih plazma ili LCD ekrana i umiju isključiti sve kada ih on/ona treba.
U koju grupu spadate?
Preporučujemo vam još pročitati koje su to Prednosti života bez televizije te poslušati podcast Savez ljubavi upravo o temi ekrana i njihovog utjecaja na našu djecu: Čime hranimo duše naše djece?.
Vesna Huska – Žena vrsna
Foto: Jarosław Ceborski – Unsplash
