„Zašto ovo radim? Ne želim to. Ne želim to činiti. Mrzim to. To nije toga vrijedno. Neće me pornografija učiniti sretnom. Što nije u redu sa mnom? To nije ono što želim biti. Zašto ne mogu jednostavno prestati?“
Ovo su misli koje prolaze umom ovisnika kad je na rubu da to ponovo učini. Znam, jer sam bila na tom mjestu više puta no što mogu prebrojati. Znam kako je biti okovan za nešto što mrziš, osjećati se da te nešto vuče prema onome što te ubija. Znam kako je osjećati se da je napokon gotovo, da si slobodna i da se nikad više neće dogoditi. Onda se vraćaš otrovu, mrzeći ga cijelo vrijeme. Mrziš to da ga želiš. Mrziš to što radiš. Mrziš samu sebe onda kad to učiniš. Za neke ljude, otrov je piće, droga ili poremećaj prehrane. Za mene, to je požuda.
Moje prvo izlaganje pornografiji
Kao djevojčica, bila sam smiješno introvertirana. Moji najbolji prijatelji bile su knjige, toliko sam ih voljela. Čitala sam sve što mi je došlo u ruke i moji roditelji nisu uvijek nadgledali ono što sam čitala. Zašto bi trebali? To je bila samo knjiga! Sjećam se kad sam prvi put zapela s jednim od onih patetičnih romantičnih romana. Imala sam samo jedanaest godina, i budući da sam čula samo o pticama i pčelama, nisam bila spremna za eksplicitni sadržaj koji sam pronašla u onome što sam mislila da je ljubavna priča. Sjećam se da sam bila iznenađena živopisnim prizorima. Čitala sam ih više puta, zbog znatiželje više no što zbog nečeg drugoga, i onda bih ostavila knjigu. Bile su tako loše napisane da nisam ni htjela nastaviti čitati. Tada nisam ni znala za taj naziv, no to je bilo moje prvo izlaganje pornografiji.
Ja sam postajala starija, a život teži. Nekad je moj tata bio moj super heroj, no, do vremena kad sam pohađala više razrede osnovne škole, postao je dalek. Nakon nekog vremena, udaljenost se pretvorila u emocionalno i fizičko zlostavljanje. Modrice su zacijelile, ali slomljeno je srce ostalo. Sjećam se da sam jecala jer nisam razumjela što sam mu učinila da me mrzi. Zašto nisam više dovoljno dobra? Što sam krivo učinila? Očajno sam željela njegovo odobravanje, odobravanje općenito. Sad shvaćam da sam tražila nekoga da me spasi, da me pazi, da vidi u meni ljepotu vrijednu zaštite. Bila mi je očajno potrebna autentična muška ljubav.
Za neke stvari bolje je da ostanu nenaučene
Viši razredi osnovne škole pružali su brzi tečaj hiperseksualiziranog jezika. Bila sam sramežljiva i bezazlena, a dečki iz razreda su mi pričali prljave šale samo da gledaju kako se crvenim. Sjećam se guglanja riječi masturbacija jer nisam znala što znači. Za neke stvari bolje je da ostanu nenaučene. Nedugo nakon toga, naišla sam na jedan od onih romana. Ovaj put su me oni prizori uzdrmali. Već sam provodila sate zamišljajući različite načine kako bih pobjegla od kaosa u kući, i ove ljubavne priče su postale još jedan način bijega. Fizička, neurokemijska ovisnost oblikovala se u mojoj glavi, kao da sam pušila crack. Pornografija je poput droge, kao bilo koja druga ovisnost. Ubrzo sam napredovala od čitanja šund romana do gledanja hardcore videa. Pokušala sam prestati, ali sam se uvijek vraćala i mrzila samu sebe zbog toga. Prestala sam vjerovati da ću ikad biti slobodna. Prestala sam se nadati.
Osjećala sam se da se borim s nečim s čime se nisam imala pravo boriti
Sjećam se da sam slušala nekoliko predavanja o čistoći u vrijeme srednje škole. Djevojkama se govorilo uvijek o ljepoti, slici tijela, čednom odijevanju, hodanju. Dečki su bili u drugoj prostoriji gdje su im se nudila ohrabrenja, sredstva, odgovornost za rješavanja od ovisnosti požude. Nitko nikad nije priznao da se i žene također bore. Nikad. Osjećala sam se tako usamljenom.
Osjećala sam se da se borim s nečim s čime se nisam imala pravo boriti. Ljudi su se uvijek šalili na račun toga kako sam ja „čista“ i „nevina“. Govorili su da sam predivna, ali ja sam bila uvjerena da, ako ikad otkriju moju tajnu, da će se zgroziti. Osjećala sam se tako prljavom. Moja slika o mom tijelu i vrijednost same sebe srozala se, i uhvatila sam se samokontrole kroz dijete. Pokušala sam vjerovati kad su mi ljudi govorili da sam predivna, ali nikad nisam bila uvjerena u to. Pornografija je osakatila moju sposobnost da volim i budem voljena. Moja ovisnost ranila je moju ženstvenost.
Sad kao žena, znam da je ljepota u mojoj nutrini
Bez obzira na to što Cosmo misli, to nije nešto što se može obojati ili fotošopirati. Ljepota je doslovno upisana u žensku dušu te isprepletena s mojom željom da budem radikalno ljubljena. To je ono zašto me je pornografija ubijala. Svaki put kad sam pokušala pobjeći u maštu, čeznula sam da me netko želi, pazi, da bude sa mnom očaran. Očajno sam čeznula da budem ljubljena. Činjenica je: požuda je krivotvorina. Obećavala je ispuniti moje želje, no ostavljala me praznom. To je kao piti slanu vodu kad si žedan. Nebitno koliko puta sam se vraćala, što dublje padala tražeći visine, nikad me nije mogla zadovoljiti. Stvorena sam za veće stvari. Stvorena sam za ljubav.
Istina o čistoći održavala me živom
Bez obzira na moju tamnu tajnu, aktivno sam učila i promovirala čistoću. Osjećala sam se kao licemjer, no istina o čistoći održavala me živom, stoga sam joj se vraćala. Što sam više naučila, više sam je željela. Stvarala sam veze s ljudima koji su mislili kao ja, upoznala sam muškarce koji su me istinski voljeli zbog toga što jesam, ne zbog toga kako izgledam ili što mogu učiniti. Poštovanje s kojim su postupali sa mnom govorilo je da sam nešto dragocjeno i počela sam ponovno vjerovati u svoju ljepotu. Upoznala sam žene kojima mogu vjerovati i mogla sam se otvoriti o mojoj bitki. Nisu se zgražali nada mnom, više su me voljeli. I to su mi rekli. Do danas, hrabre me i nude odgovornost koju trebam. Ljubav je promijenila moj život. Naučila sam ključnu istinu: Nikad nisam sama.
Zadnjih nekoliko godina mnogo žena, od sedmog razreda do četrdeset četverogodišnjih kućanica, priznaju mi da se one također bore s požudom. Sadašnje statistike kažu da se jedna od sedam žena bori s ovisnošću o pornografiji. Druge su čiste od pornografije, ali ih muči masturbacija. Neke traže potvrdu u pisanju eksplicitnih SMS-ova, chatovima, seksualnim vezama. Većina žena koje mi pristupaju kažu nešto kao: „Želim ti nešto reći, ali me nikad više nećeš gledati na isti način.“ Očekuju da vidim što su učinile, ali stvarnost je, kad je moja sestra ranjiva dovoljno da podijeli svoju bitku sa mnom, ona ne pokazuje ono što je učinila. Ona pokazuje svoje srce i svaki put sam zadivljena njenom ljepotom.
Nitko nikad nije učinio toliko toga da ne može početi ponovo. Mi smo ljudi i griješimo, ali uvijek možemo postati novi. Uvijek možemo postati slobodni. Ako ovo činiš i osjećaš se okovana požudom i sramom koji donosi, molim te, dopusti da ove riječi naiđu na plodno tlo. Nikad nije prekasno. Nisi sama. Postoji nada. Ohrabrujem te – ne, preklinjem te – izađi.
Pornografija – kako je pobijediti
Ponekad me ljudi pitaju kako je više se ne boriti. Onda se nasmijem. Naučila sam neke stvari na ovom ludom putovanju, i jedna od njih je da sloboda nije prijeći crtu cilja i nikad ne pogledati unatrag. Sloboda je utrka. Sloboda je birati autentičnu ljubav upravo sad, ovog trena. Sloboda je znati da sam predivna usprkos mojim nesavršenostima. Ona je kad kažem da ću i ako ikad ponovo padnem, kunem se, opet ustati. Nikad, nikad se neću prestati boriti.
Sloboda je vjerovati da ja nisam zbroj mojih nesavršenosti, sloboda je odbijanje srama. Sloboda je ranjivost i iskrenost. Ona je u davanju i primanju autentične, nesebične ljubavi.
Kultura je obećavala da požuda može zadovoljiti moje želje, ali zapravo su moje želje prevelike za požudu. Sad poznajem ljubav, poznajem slobodu, i znam kako živjeti u punini, i zauvijek sam se promijenila. Jedva čekam dan kad će se ostatak naše kulture moći reći ovo također.
Marriana Leach – Made in His Image
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Pexels
