Ovaj je blagdan postao rasprostranjen na Zapadu u 11. st., a u rimski je kalendar uveden 1457. g. u spomen pobjede nad Islamom u Beogradu. Prije toga, Preobraženje Gospodinovo slavilo se u katoličkoj crkvi sirijskog, bizantskog i koptskog obreda. Preobraženje nagoviješta slavu Gospodina kao Boga i njegovo uzašašće na nebo. Ono predviđa slavu raja gdje ćemo vidjeti Boga licem u lice. Milošću Božjom mi već sada sudjelujemo u božanskom obećanju vječnoga života.
Prema Misalu sv. Pape Ivana XXIII. iz 1962. g. (izvanredni oblik rimskog obreda) danas se uz Preobraženje Gospodinovo slavi i spomendan sv. Siksta II., Felicija i Agapita koji su umrli mučeničkom smrću u vrijeme progona cara Valerijana.
Preobraženje Gospodinovo omogućilo je učenicima na trenutak vidjeti Isusa u sjaju slave
Naš je božanski otkupitelj, kada je bio u Galileji otprilike godinu dana prije svoje svete muke, uzeo sa sobom sv. Petra i dva sina Zebedejeva, sv. Ivana i Jakova, i odveo ih na udaljenu planinu. Prema tradiciji bila je to planina Tabor, neizmjerno visoka i lijepa planina, od pamtivjeka prekrivena zelenim drvećem i grmljem te jako plodna. Izdizala se poput kocke šećera u prostranoj ravnici usred Galileje. Ovo je mjesto na kojem se Bogočovjek pokazao u svojoj slavi.
Dok se Isus molio, podnio je onu slavu koja je uvijek bila podređena njegovoj svetoj poniznosti koju je za nas odgrnuo da bi zraka svjetlosti prožela čitavo njegovo tijelo. Njegovo se lice promijenilo te je blještalo poput sunca, a njegova je odjeća postala bijela kao snijeg. Tri su apostola u njegovom društvu vidjela Mojsija i iliju te su ih čuli razgovarati o smrti koju ima podnijeti u Jeruzalemu.
Učenici su poželjeli uvijek prebivati u trenutcima slave Gospodnje
Tri su apostola bila zadivljena ovom vizijom te je sv. Petar rekao: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Dok je on još govorio, odjednom se pojavio svijetao oblak, simbol Božje prisutnosti, a iz njega su začuli glas koji je rekao: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče im da ustanu. Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Vizija se dogodila noću, a kada su se ujutro rano spuštali s planine, Isus im je zapovijedio neka nikome ne govore o onome što su vidjeli, sve dok ne ustane od mrtvih.
U preobraženju je Krist nakratko uživao slavu koja će zauvijek biti njegova nakon uskrsnuća. Veličanstvo njegova božanstva i blažene vizije njegove duše prožela je njegovo tijelo i odjeću te je pred Petrom, Jakovom i Ivanom stajao u zasljepljujućoj svjetlosti. Preobraženje se dogodilo kako bi ohrabrilo i osnažilo apostole koji su bili obeshrabreni zbog Gospodinova predviđanja vlastite muke i smrti. Ovim je događajem Krist apostolima pokazao da djelo spasenja ima dva dijela: križ i slavu, te da ćemo imati udjela u njegovoj slavi samo ako prvo s njime podnesemo muku.
Catholic Culture
Foto: Wikimedia
