Pismo svakoj djevojci i ženi: Draga ranjena sestro

ranjena

Draga ranjena sestro, 

u glasu ti čujem tugu i umor, čak prigušeni ton ogorčenosti. Slomljena si i umorna srca. Izdano je i napušteno. Gledaš u ljude koje si zvala bližnjima i sve što je od toga ostalo je gorak okus grubih riječi i tolikih poniženja. Toliko laži i zlih jezika. Vidim napuštenost koju nosiš, tugu koju gutaš i težinu ovih bolnih dana.

Želim ti reći da razumijem tvoju bol, tvoje poljuljano povjerenje u ljude i ono najbolnije – tvoje poljuljano povjerenje u Gospodina. Ne razumiješ zašto je dopustio toliko zla nad tobom.

Zato dopusti da ti kažem koju riječ o Njemu jer ja u svojim rukama nemam lijeka ni utjehe. Nemam riječi ohrabrenja koje dižu ispod križa. Samo On ima. Povjeruj Mu opet jer mene je to obnovilo, izliječilo i novom učinilo. Išla sam protiv svake nade vjerovati Mu jer nisam se osjećala ljubljeno ni zaštićeno. Ni važna Mu kao drugi.

Sve sam Mu govorila, u svaku bol prstom uprla i priznavala sam da ništa ne razumijem, da Njega ne razumijem, ali da se neću pomaknuti od Njega, da vrata srca neću zatvoriti. I sad vidim da tada kad sam mislila da nije blizu, On mi je bio bliže nego ikad. Naučila sam da kad je križ pretežak, tad pod njim padamo, ali ga ne ostavljamo. Naš Gospodin je zato tri puta pao. Da ne možemo preskočiti postaje svog križnog puta. Ne možemo od naših Pilata preskočiti u Uskršnje jutro.

Zato pogledaj u svoj križ. Ne sliči li Gospodinovom? Zar ti nije poznat? Nije taj križ tu da te upropasti i ponizi. On ima svoju svrhu i poslanje. Zatraži da ti Gospodin ozdravi oči duše, da ti obnovi snagu i povjerenje, zatraži da obnovi svu tvoju ljubav prema Njemu i taj križ imat će druge boje i mirise. Zagrlit ćeš križ i Raspeta Gospodina s njim.

Stavi svoju bol kraj Njegovih boli, svoju muku kraj Njegove muke, svaki svoj pad pod križem pored Njegova pada, svoje Jude i Pilate kraj Njegovih, i svoje Šimune kraj Njegova Šimuna i Veronike i vidjet ćeš da koliko god Njegova muka nadilazila tvoju, ona te oplemenjuje i tješi. Nije On trpio za sebe. Prošao je to za tebe. Ako te netko razumije, ako je netko prošao što i ti – On je.

Zato ostavi bar malo otvorena vrata. Pusti da kroz njih provuče svoju ranjenu ruku i uhvati tvoju drhtavu. Skini oklop nepovjerenja i privit će te na svoje grudi kao onog učenika kojeg je silno ljubio.

Njegova ljubav je dovoljna da od ničeg sve nastane. Dovoljna je da od tvoje rane napravi ures, od tvojih ožiljaka svjedočanstvo drugima. Vidjet ćeš da se kročeći svojim križnim putem mijenjaš i oblikuješ. Da si tim putem izgubila sve ono što te nije približavalo Bogu. I ništa više. Samo to.

Ljubljena si i važna. Postojiš jer si zamišljena i takva stvorena. To malo križa je tu da slika kakvom te Otac zamislio bude očuvana. A lijepa je to slika. Potreba na ovom svijetu. Potrebna Nebu. Polako shvaćaš da u ljudima nema oslonca koji trebamo, zajedništva ni uvijek iskrena prijateljstva. Najbliži postanu daleki. Takvi znaju biti ljudi.  Ali nama je Nebo domovina. Nama je prema Nebu ići. Pusti zlo u ljudima. Ti unatoč nemoći duha upravi korake opet prema pravom cilju. Opet Mu povjeruj i izliječit će tvoje rane. Predaju mu sve to za duše koje su te povrijedile. Odaberi Ljubav jer On je odabrao tebe, čak kad te i križem poljubi.

Moja draga ljubljena sestro!


Ruža Đurić – Žena vrsna
Foto: Pixabay

 

Ruža Đurić
Ruža Đurić

Otkupljeno dijete Božje, blagoslovljena divnim suprugom i dvoje djece. Put svetosti pronašla je u svakodnevnici bračnog i majčinskog zivota čiju ljepotu i smisao traži u misteriju križa i Uskrsa. Prije svega majka njegovateljica pa diplomirani menadžer u turizmu. Majka koju je dijete znakom i slikom naučilo izraziti ljubav.