O učenju sv. Hildegarde objavljeno je više članaka na našem portalu, posebno onih vezanih za zdravu prehranu. Sada, međutim, donosimo intervju s Višnjom Bartolović, jednom od najboljih poznavateljica života i nauka sv. Hildegarde u Hrvatskoj.
Za početak, reci nam nešto najznačajnije o sv. Hildegardi iz Bingena i njezinom učenju!
Sv. Hildegarda (rođena u Njemačkoj, 1098. – 1179.) se, u odnosu na druge svece, u prvom redu ističe po objavama koje je primala u vizijama, tijekom kojih bi je zahvatila svjetlost i toplina, a glas bi joj govorio da zapiše ono što čuje i vidi. Objave su bile vezane za teološke spoznaje, čovjekovo tjelesno i duhovno zdravlje, kozmologiju (stvaranje svijeta i hijerarhiju u njemu) i dr.
Sv. Hildegarda je bila poglavarica samostana benediktinki, mističarka, pjesnikinja, umjetnica, posjedovala je dar proroštva i čudotvornog liječenja. Bila je najutjecajnija žena svog vremena: čak bi joj se crkveni i državni vlastodršci obraćali za savjet. Bila je i iznimno glazbeno nadarena, a njene skladbe uistinu uzdižu dušu Stvoritelju. Za glazbu je rekla: „U njoj je Bog čovjeku ostavio sjećanje na izgubljeni raj.“ 2012. godine papa Benedikt ju je proglasio svetom i crkvenom naučiteljicom.
No po čemu je sv. Hildegarda bila žena vrsna? Prije svega po svojoj ljubavi prema Bogu i čovjeku, otvorenosti za Božja nadahnuća, hrabrosti da se zauzima za istinu i pravdu, milosrdnom srcu da pomaže bolesnima i potrebnima, zauzetosti za očuvanje i zaštitu prirode, mudrosti da joj Bog uvijek bude na prvom mjestu. Bila je iznimno marljiva – vodila je (jedno vrijeme) i dva samostana, neumorno pisala, propovijedala po gradovima jašući na konju, do u duboku starost. Kao redovnica, neprestano je molila – u samostanima se tada zajednički molilo osam puta dnevno. S obzirom na to da, kako sama kaže, „u sebi nije nalazila nikakvu sigurnost“, svu je svoju nadu i povjerenje polagala u Božje milosrđe. Htjela je biti perce koje u sebi nema nikakvu snagu, već se samo prepušta snazi vjetra, kako je slikovito rekla.
Kako si se upoznala s učenjem sv. Hildegarde i što te posebno privuklo da i sama počneš proučavati i s drugima dijeliti svoja saznanja?
S učenjem sv. Hildegarde sam se upoznala na poslovnim putovanjima po Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Zanimljivo je da je sv. Hildegarda bila „zajednički nazivnik“ u svim tim zemljama – često bi je spominjali i citirali. Posebno me privuklo to što je nudila rješenja za zdravstvene poteškoće iz „Božje ljekarne“, a ja sam tada imala kožne i želučane probleme koji su se korištenjem njenih pripravaka riješili. Kako se prema savjetima sv. Hildegarde hranim već oko dvadeset godina, prijateljice bi me često pitale o tome. Širio se krug zainteresiranih pa je prijateljica Ivana predložila da održim predavanje. Tako sam započela s predavanjima, prvo kod časnih sestara u Frankopanskoj, zatim u Lužnici, Splitu i Šibeniku. Obradovalo me da je toliko ljudi zainteresirano za Hildegardine preporuke. Do sada je bilo preko 500 polaznika seminara.
U zemljama zapadne Europe puno se više prakticira prehrana po naputcima sv. Hildegarde. Više si puta bila u Njemačkoj, kako sve to izgleda i u kojoj su mjeri ljudi tamo prigrlili savjete „svoje“ svetice?
Dakako da je na njemačkom govornom području prirodna medicina i prehrana prema sv. Hildegardi daleko raširenija, obzirom na to da su njena djela, koja su pisana na latinskom, prevedena na njemački prije pedeset godina. Zapravo ih je otkrio jedan liječnik, dr. Gottfried Hertzka, te je Hildegardine savjete počeo primjenjivati u svojoj ordinaciji. Njemu se pridružio dr. Wighard Strehlow te su bili oduševljeni postignutim uspjehom. Tijekom godina su obučili i druge liječnike, tako da na njemačkom govornom području ima preko 80 liječnika i travara koji rade prema učenju sv. Hildegarde.
Postoje brojne udruge i krug prijatelja sv. Hildegarde s preko 10 000 članova. Redovito se održavaju kongresi o njenoj duhovnosti i medicini. Hildegardini se pripravci u tim zemljama mogu kupiti i u običnim ljekarnama ili se mogu naručiti. U nekim gradovima (npr. Konstanz, Salzburg) postoje trgovine s Hildegardinim proizvodima u kojima se prodaje hrana (pekarski proizvodi, tjestenina, namazi, pekmezi, začini) kao i pripravci za razne vrste problema – od čajeva, eliksira, tinktura do kozmetičkih proizvoda. Ja se u takvim trgovinama „raspametim“. Kako su proizvodi provjereno dobri, prihvaćaju ih i nevjernici.
Najpoznatije tvrtke koje prodaju proizvode prema uputama sv. Hildegarde su, uz dr. Strehlowa, StadtmühleGeisingen i Jura u Njemačkoj te Posch i Hangler u Austriji.
Sv. Hildegarda je smatrala da su redovit molitveni život, fizičko kretanje i prehrana temeljena na namirnicama iz prirode nužan preduvjet za čovjekovo zdravlje. Jesu li (i koliko), prema tvom mišljenju, ljudi u Hrvatskoj svjesni toga?
Mislim da se sve više ljudi u Hrvatskoj osvješćuje glede zdravog života jer ih na to često natjera vlastita bolest ili bolest njihovih bližnjih. Vidi se to po sve većem broju trgovina zdrave prehrane. U ponudi je velik broj potpuno oprečnih ponuda za zdrav način prehrane. Raste broj tvrtki koje nude ekološki proizvedenu hranu. Ljudi uviđaju da je količina pesticida u uzgoju hrane i aditiva u prehrani neodrživa jer Bog nije stvorio organizam koji s tim može dugoročno izaći na kraj.
Dakako da još uvijek postoji velik broj ljudi koji je vezan za određenu vrstu hrane i ne želi se odreći pretjerane količine jela, previše masnih i slanih namirnica te prevelike količine mesa pa organizam nužno s godinama „popusti“ pod tim teretom – zapravo se radi o određenoj vrsti ovisnosti. Hrani nerijetko pribjegavamo kao izvoru utjehe uslijed stresa, briga, strahova i drugih nerazriješenih negativnih emocija (čega danas ima napretek) pa ne slušamo želudac kad nam signalizira da mu je dovoljno. Organizam to jedno vrijeme može podnositi, no prije ili kasnije dolazi do tzv. civilizacijskih bolesti – pretilosti, šećerne bolesti, bolesti srca i krvnih žila, karcinoma itd.
Problematično je to da jedna mana (grijeh ili porok) nužnim slijedom dovodi do sljedeće ako se ne obratimo. Sv. Hildegarda nas zbog toga tu, kao i u svemu, poziva na umjerenost, koju sv. Benedikt naziva majkom svih krjeposti, a Hildegarda „Radix prima“, odnosno prvim, temeljnim korijenom sveg djelovanja te u svojoj podjeli krjeposti umjerenost smješta između blaženstva i spasa duše.
Čini mi se kako se na spomen sv. Hildegarde odmah pomisli na prehranu koju je ona savjetovala, no ona je puno govorila i pisala i o povezanosti tjelesnog i duhovnog zdravlja. Reci nam nešto o tome!
Vezati sv. Hildegardu samo uz tjelesno liječenje i način prehrane potpuno je krivo! Upravo je najvažnija poruka njenog učenja ta da kod čovjeka zbog njegovih duhovnih slabosti – grijeha i poroka – dolazi do tjelesnih oboljenja (jedan od načina sam gore opisala). Hildegarda je već tada – prije 850 godina – imala spoznaju koju medicina svojim rječnikom danas naziva psihosomatskim bolestima, iako je zapravo pravi uzrok u duhovnom području. Ona vrlo detaljno opisuje mehanizam nastanka tjelesnih bolesti.
Sv. Hildegarda je čovjekovu neprestanu borbu između dobra i zla u njegovoj nutrini podijelila u 35 temeljnih krjeposti (snage dobra) i poroka/grijeha (snage zla) koje su oštro suprotstavljene. U svojem djelu „Liber vitae meritorum“ ona opisuje kojim nas riječima Zli pokušava pridobiti na grijeh te kako mu se vrlina suprotstavlja.
Najgori porok je ljubav prema prolaznim, materijalnim vrijednostima u odnosu na ljubav prema Bogu i vječnim, nebeskim vrijednostima. Iz tog poroka proizlaze svi drugi, kao što su razuzdanost, ovisnost o užicima, nemilosrdno srce, srdžba, zluradost, proždrljivost, ogorčenost, lijenost, lažljivost, svadljivost. Čovjek kojemu Bog ništa ne predstavlja te su mu vlastita slava, bogatstvo i moć najvažniji, lančanim slijedom završava u 35. poroku – besmislu i žalosti. Tako nam nije teško odgonetnuti zašto je depresija, kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija, danas prva bolest u svijetu.
No sv. Hildegarda podsjeća čovjeka da je njegov izvor u Bogu, da Bog u njemu prebiva i da su mu na raspolaganju sve krjeposti kojima može nadvladati zlo i bolest. Ona doslovno kaže: „Kad Bog vidi da čovjek teži prema svjetlu i diže se iz mraka, On mu u svemu pomaže i osposobljava ga za pravedna i sveta djela.“
Ozdravljenje od duhovnih slabosti ne samo da će nam omogućiti da budemo i tjelesno zdravi (zdraviji), nego je ono temeljni preduvjet da nam Bog otvori vrata neba. Nije teško izračunati (pa ni lošim matematičarima) što traje kraće – život na zemlji ili u vječnosti – te sukladno tome zaključiti za koje vrijednosti se više isplati živjeti.
Organiziraš i vodiš seminare o učenju sv. Hildegarde na kojima se može puno naučiti o cjelokupnom njezinom nauku. Kako su osmišljeni seminari i gdje ih održavaš?
Seminar „Savjeti sv. Hildegarde iz Bingena za tjelesno i duhovno zdravlje“ sam nedavno održala već sedmi put u dvorcu Lužnica kod Zaprešića koji vode časne sestre Milosrdnice. Program traje od 10 do 19 sati, a u prvom dijelu koji se odnosi na tjelesno zdravlje, riječ je o šest zlatnih pravila za zdravlje, optimalnim namirnicama, korištenju začina i ljekovitog bilja, o tome kako ojačati imunitet i osloboditi se stresa, o hrani koja potiče dobro raspoloženje i dr.
U popodnevnom dijelu slijede savjeti za duhovno zdravlje, s objašnjenjem 35 krjeposti i 35 poroka, načinom da se pronađe temeljna duhovna krjepost, odnosno mana, navodima iz Sv. Pisma koje treba primijeniti kako bismo iskorijenili pojedinu manu, o tome kako ojačati samopouzdanje i dr. Polaznici dobiju malu skriptu s osnovnim podacima o tom sadržaju te je predviđeno i vrijeme za samoispitivanje i vođenu meditaciju i molitvu. Na kraju se zajednički slavi sv. Misa koju predvodi vlč. Ivica Musa, isusovac koji vrlo dobro poznaje Hildegardino djelo.
Postoje dvije polusatne stanke i veća stanka za ručak. Oni koji se predbilježe za ručak imaju priliku kušati izvrsno jelo iz Hildegardine kuhinje na bazi pira.
Prevela si s njemačkog na hrvatski jezik knjigu dr. Wigharda Strehlowa koja govori o prirodnoj medicini sv. Hildegarde. Možeš li nam ukratko navesti sadržaje koji se mogu naći u toj knjizi te kada će biti dostupna čitateljima?
Obzirom na dosta oskudnu i rasprodanu literaturu o sv. Hildegardi na hrvatskom jeziku koju je uglavnom izdao UPT, zamolila sam dr. Strehlowa da predloži koju bi njegovu sljedeću knjigu bilo uputno izdati za hrvatsko tržište. Odmah je predložio knjigu o prehrani (na njemačkom „Die Ernährungstherapie der Hildegard von Bingen“). Nakon što sam pronašla izdavača, primila sam se prevođenja.
Knjiga je vrlo praktične naravi, ima oko 530 stranica s tri glavne tematske cjeline:
- optimalne namirnice za ljudski organizam prema Hildegardinim spoznajama, uključujući citate i objašnjenja (oko 150 str.)
- recepti s povrćem, voćem, juhama, tjesteninom, kruhom, mesom, ribama, salatama, umacima, kolačima i dr. (oko 200 str.)
- prehrana kod različitih tjelesnih oboljenja/poremećaja, uključujući biljne pripravke, eliksire, čajeve i dr. koji se mogu primijeniti kod tih oboljenja, kao i plan prehrane i jelovnike. Obuhvaćeno je 15-ak najčešćih bolesti, između ostalih: srčane, plućne, jetrene, bubrežne, želučane, žučne i živčane bolesti te karcinom, reuma i staračke bolesti. Predložena je i prehrana za sportaše, pretile te dojenčad.
Knjiga završava s 20-ak izvještaja o izlječenjima, a namijenjena je osobama koje pravilnom prehranom žele očuvati zdravlje (oko 80% bolesti je uvjetovano lošom ishranom), osobama koje žele prehranom doprinijeti ozdravljenju od bolesti te onima koji svojim životom žele doprinijeti zaštiti okoliša (sve preporučene namirnice trebaju biti iz biološkog uzgoja).
Knjigu će izdati izdavačka kuća Verbum pod nazivom „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek”, a u ovom uskrsnom vremenu bi trebala ugledati svjetlo dana.
I za kraj, koje je tvoje najdraže jelo ili namirnica iz „kuharice“ sv. Hildegarde?
Tko bi mislio – najteže pitanje! No nakon malo promišljanja vodeće mjesto imaju keksi za energiju i živce koji su pravi mljac. Hildegarda o njima piše: „Ovi keksi rastjeruju svu gorčinu iz tvog srca i tvojim mislima daju mir; otvaraju tvoje srce i tvojih pet osjetila, čine tvoje raspoloženje vedrim, u tebi smanjuju sve štetne sokove (noxi, mali, infirmihumores), tvojoj krvi daju dobar sastav sokova i čine te sposobnim za rad, snažnim i radosnim.“
Jedini nedostatak ovih keksa je što se smije pojesti 3-5 komada jer sadrže muškatni oraščić koji može izazvati psihodelična stanja. Da su ukusni svjedoči i jedna crtica s jednog od seminara: nakon što sam polaznicima rekla da će u pauzi biti posluženi keksi za živce i koliko ih se smije pojesti, jedna polaznica mi je na hodniku tijekom pauze, nakon što ih je kušala, rekla: „A je li tako da ste rekli da se smije pojesti 10 komada?“
Kekse možete i sami napraviti, a recept možete pronaći ovdje.
Alternativno se za njihovu pripremu može umjesto maslaca koristiti i ekstra djevičansko kokosovo ulje.
Od drugih namirnica osobito je ukusan i pirov kruh, tjestenina, variva, i to u kombinaciji s povrćem i piletinom te salata s pirovim zrnjem.
Ana Vizler – Žena vrsna
