Nakon Isusovog Uzašašća Marija ostaje neko vrijeme na zemlji, da učvrsti mladu Crkvu u vjeri, ufanju i ljubavi. Njezino Srce riznica je žive Božje Riječi i prvo Evanđelje na zemlji: „Marija je čuvala sve te događaje u svom Srcu i razmišljala o njima.“ (Lk 2, 19)
Svijetu se daje pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom
Već kod drugog ukazanja u Fatimi 13. lipnja 1917. rekla je Majka Božja Luciji: „Jacintu i Franju ću uskoro odvesti u Nebo, a ti Lucija ćeš morati ostati dulje vrijeme ovdje na zemlji. Isus se želi tobom poslužiti da me ljudi bolje upoznaju i uzljube. On želi u svijetu uvesti štovanje moga Bezgrešnog Srca. Onima koji ga budu štovali obećavam spasenje. Te će duše biti ljubljene od Boga kao cvijeće, koje stavljamo pred njega, da kite njegovo prijestolje.“
Kod trećeg ukazanja 13. srpnja 1917., pokazala je djeci Pakao. Lucija govori i o tom viđenju: „Djevica nam je pokazala golemo vatreno more za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše uronjeni u taj oganj izgledali su kao crno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Padali su na sve strane poput iskri u velikom požaru, rastreseno kao bez težine uz zastrašujuće krikove i uzdahe pune očaja. Puni strahote i užasa, gledali smo kako u Pakao padaju i duše katolika, kao lišće s drveća u jesenski dan.“
„Vi ste vidjeli Pakao kuda odlaze duše siromašnih grešnika. Da ih spasi, Gospodin želi uvesti u svijet pobožnost mom Bezgrešnom Srcu.“
Marijino je srce ovijeno trnjem
Kada je došlo vrijeme da Majka Božja ispuni obećanje, Lucija se nalazila u samostanu Pontavedra. Tamo joj se ukazala Presveta Djevica. Bilo je to 10. prosinca 1925., a uz nju je bilo Dijete Isus u sjajnom oblaku. Djevica joj je jednu ruku položila na rame, a u drugoj je držala Srce ovijeno trnjem.
Prvi je progovorio Mali Isus: „Imaj sažaljenja prema Srcu moje Presvete Majke, izbodeno trnjem, što ga svaki tren u njega zabadaju nezahvalni ljudi, a nema nikoga, tko bi ga zadovoljštinom pokušao izvući!“ Zatim je nastavila Djevica: „Gledaj, kćeri moja, kako mi je Srce ovijeno trnjem, što ga nezahvalni ljudi zabadaju svaki tren uvredama i nezahvalnostima. Utješi me barem ti i reci svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu ispovijede, pričeste, izmole Krunicu ostanu barem 15 minuta u razmatranju otajstava sv. Krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, ja im obećavam svoju prisutnost na času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu.“
Tko se ispovijedi prvi petak, ne mora u subotu, ako je ostao u milosti, bez većeg grijeha. Ako netko ne bi stigao obaviti sve uvjete pobožnosti u prvu subotu, može ih obaviti u prvu nedjelju. Tu je povlasticu Majka odobrila Luciji. Kod pobožnosti obavljanja Prvih devet petaka ta mogućnost nije dana.
Zašto pet subota?
U jednom drugom ukazanju Lucija upita Isusa: „Zašto pet subota?“ On joj rastumači: „Kćeri moja, razlog je jednostavan. Radi se o pet vrsta uvreda, koje se čine protiv Bezgrešnog Srca Marijina: uvrede protiv Bezgrešnog začeća, uvrede protiv njezinog djevičanstva, uvrede protiv njenog Božanskog Materinstva i ujedno protiv priznanja Majke Božje kao Majke svih ljudi; oni koji javno pokušavaju u dječja srca ulijevati ravnodušnost i prezir, čak i mržnju prema Prečistoj Majci te oni, koji je direktno obeščašćuju u njezinim svetim slikama.
Dijete Isus ukazuje se sestri Luciji
15. veljače 1926. Dijete Isus ponovo se ukazuje sestri Luciji, dok je radila u samostanskom vrtu i upita je: „Što si učinila za proširenje pobožnosti Prečistom Srcu svoje Majke?“ Draga braćo i sestre, ovo pitanje Isus postavlja i svima nama koji smo dobili tu milost spoznaje ovih divnih pobožnosti. Neka ga svatko češće postavi sebi.
16. lipnja 1929. Lucija prima posljednje veliko očitovanje Majke Božje u svezi posvete njenom Presvetom Srcu. Ovako Lucija opisuje viđenje svojim vlastitim riječima: „Iznenada je čitava kapela bila obasjana nadnaravnim svjetlom i križ se pokazao iznad oltara. Iznad gornjeg dijela križa vidjela sam lice čovjeka i njegovo tijelo sve do struka. Na grudima je imao goluba od svjetla. Na križu je visio raspeti čovjek. Iznad njegova pojasa vidio se Kalež i velika Hostija, kako lebdi u zraku. Na Hostiju su padale kaplje krvi s lica Raspetoga i iz Rane na njegovim grudima.
Posvećenje Rusije srcu Marijinom
Ispod desne strane križa stajala je Presveta Djevica. Držala je svoje neokaljano Srce bez mača ili ruža, ali s trnovom krunom i u plamenu. Ispod lijevog kraka križa velika slova, kao od kristalno jasne vode što je padala na oltar, oblikujući ove riječi: „GRATIA ET MISERICORDIA – milost i milosrđe.“ Ja sam shvatila da je to otajstvo Presvetog Trojstva što mi bi pokazano i ja sam primila svjetlo o tom otajstvu i nije mi dopušteno da to objavim. Nebeska Majka mi reče: „Došao je čas kada Bog traži od Svetog Oca da zajedno sa svim biskupima svijeta posveti Rusiju mojem Srcu.“ Obećavajući da će Rusiju i svijet spasiti tim sredstvom, to nebesko očitovanje prihvatili su četiri pape: Pio XI., Pio XII., Ivan XXIII. i Pavao VI.
Pio XII. i Pavao VI. posvetili su ne samo Rusiju nego Crkvu i čitavo čovječanstvo Marijinom Srcu i tu posvetu preporučili svim obiteljima i vjernicima pojedinačno. Štovanje Marijina Srca iznova nam je poklonjeno putem poruke iz Fatime, kako bismo se mogli oduprijeti opasnostima koje su zbog rastućeg ateizma prijetile kršćanskom zapadu.
Sjedinjena srca Isusa i Marije
Vidjelici Berthi Petit 1909. godine u Brusselu pokazao je Gospodin mačem probodeno Srce Marijino i rekao: „Učini sve da Srce moje Majke bude ljubljeno, jer ono je bilo probodeno od onih istih boli koje su i moje Srce rastrgali.“
Te iste godine vidjelica je primila još jednu objavu. Vidjela je sjedinjena Srca Isusa i Marije, jedno s drugim prožeto. Iznad njih, kao golub svjetla, lebdio je Duh Božji. Isus je rekao: „Bezgrešno začeće moj je izvanredni milosni dar mojoj svetoj Majci, a njezine su žalosti i boli što ih je ona pretrpjela iz majčinske ljubavi, njezin dar meni. Zato uvijek govorite: Prežalosno i Bezgrešno Srce Marijino! Ljubav ovom Srcu, koje je sjedinjeno s mojim, mora biti rašireno kao i zaziv: Prežalosno i Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas!“ 1914. ponovo joj se očituje Gospodin riječima: „Štovanje Prežalosnog i Bezgrešnog Srca moje Majke oživjet će vjeru i ljubav u dvojbenim srcima i rastrganim obiteljima.“
Čin zadovoljštine i osobnog posvećenja
Pobožnost Prvih devet petaka i Pet prvih subota čin su zadovoljštine i osobnog posvećenja Presvetim Srcima svakoga tko ih barem jednom u životu obavi. Ti dani neka budu osobito radosni trenuci otajstvenog susreta sa svojim Bogom za sve članove obitelji, koji su se posvetili ili se pripremaju za posvetu.
Po toj pobožnosti primili smo velike milosti po obećanjima koja su nam darovala dva Presveta Srca. Sve ostale prve petke i subote koje ćemo obaviti, neka budu naš dar Njima, kao izraz čiste ljubavi i naknade za sve uvrede koje im se nanose u cijelome svijetu, a osobito u našem narodu.
Kod svake pobožnosti moramo paziti da makar i podsvjesno ne tražimo isključivo materijalnu ili duhovnu korist. Moramo se Bogu darivati zato što On to zaslužuje i tako želi, a to upravo potvrđujemo nastavljanjem davanja zadovoljštine, iako smo već ispunili uvjete za dobivanje milosti. Vršenje Božje volje smisao je našeg postojanja na zemlji i siguran put u Nebo.
Kod prvih petaka Bog sam očituje svoju svetu volju sv. Mariji Margareti. Kod prvih subota Bog očituje preko Blažene Djevice Marije Luciji svoju svetu volju. Te pobožnosti su sredstvo spasenja, ne samo za nas nego i za mnoge grešnike koje Bog želi spasiti našom pokorom i žrtvom, koju mu dajemo u svetoj ispovijedi i pričesti u te dane.
Ne reci: „Nemam vremena!“
Kada nam dijete zaplače ili zbog nečega trpi, ostavljamo sav posao i hitamo ga utješiti ili mu ublažiti bol. Kada nas Bog zove da utješimo Njega i njegovu svetu Majku, da im ublažimo boli što im zadaje svijet, često puta nismo tako hitri.
Gospodin je rekao sv. Mariji Margareti: „Ne mogu više zadržati plamen svoje ljubavi, nego ga tvojim posredstvom šaljem u svijet.“ Razmisli: ako jaki plamen usmjeriš prema kamenu koji je hladan i ne prihvaća toplinu, plamen se obija i oprži ruku. Tako i snažna vatra ljubavi, koju izžaruju dva goruća Srca, kada udari u hladna i kamena ljudska srca, vraća se svome izvoru i boli…boli sva neuzvraćena ljubav svijeta.
Dođi u te dane pred Presveto Tijelo u Svetohraništu, pokloni mu se ničice i reci: „Evo me, Isuse, ja ti dajem svoje srce! Pošalji u njega plamen svoje ljubavi, pa makar se na mjestu uspepelilo. Ja te želim utješiti. Ispuni me svojom ljubavlju, da bih ti mogao njome pružiti zadovoljštinu za sve uvrede i grijehe svijeta!“
Postoji li koja zemaljska obveza, koja ti se čini važnijom? Ne reci Gospodaru vremena da nisi imao vremena.
Zahvaljujemo izdavaču Totus Tuus na ustupanju prava za objavu teksta.
Pripremila: Ivana Foretić
Foto: Thoughtco.com
