Poznata kao svetica zaštitnica nemogućeg i uzor djevojkama, ženama, majkama, udovicama i redovnicama, sveta Rita iz Cascie je kanonizirani posrednik za poteškoće u brakovima, poteškoće s djecom, zavađene rodbine, duhovnih majki i drugih zvanja. Rita je rođena 1381. u drevnom gradu Cascia, oko 120 km od Rima, u jugoistočnom dijelu pitoreskne Umbrije. Rita je živjela sa svojim višestrukim i teškim pozivima poniznog srca, usmjerenog na Krista.
Sv. Ritu mi je otkrio prijatelj svećenik, poklonivši mi predivno uokvirenu sliku sv. Rite uz komentar: „Mislim da će sv. Rita biti od pomoći tebi i tvojoj obitelji.“ Njegova izjava se pokazala istinitom. Kad mi je prijatelj postao svećenik i studirao u Rimu, dobio je prvoklasnu relikviju sv. Rite koju mi je pokazao. Mnogo puta sam molila za pomoć! Ritin život je nevjerojatan primjer trijumfalne Božje milosrdne ljubavi koja djeluje u nesavršenosti naših uznemirenih brakova i obitelji.
Biografi su zapisali da su Antonio Mancini i Amata Ferri, roditelji sv. Rite, bili puni Božje milosti i apostolske revnosti za spašavanje duša. Njihovi susjedi bi mrmljali protiv Božje providnosti za sveti par, zbog njihova siromaštva. Zapisano je da je jedne noći, dok se Amata molila u njihovu skromnom domu:
“Anđeo joj se javio, u viziji, i rekao joj da je volja Božja rođenje njezine kćeri koja će, od samog rođenja, biti označena pečatom svetosti, nadarena svakom vrlinom i da će biti pomoćnica bespomoćnima, odvjetnica potlačenima i zvijezda vodilja na svodu Crkve” (o. Joseph Sicardo, O.S.A., Sv. Rita iz Cascie, Tan Publishers, str. 10).
Misteriozna snaga priklanjanja duša Bogu
Navodno je, od trenutka krštenja, mala Rita Mancini posjedovala misterioznu snagu da duše prikloni Bogu. Više je voljela samoću, molitvu i ići u crkvu nego s roditeljima na piknike i zabave gdje su ostale djevojčice iskusile veliku radost. Primijetili su da je mala Rita gajila ljubav prema siromašnima pa bi uvijek polovicu svoje porcije pojela, a drugu sačuvala i dala siromašnima. Sugrađani su počeli primjećivati koliko je Rita drugačija od druge djece zaseoka.
„Kad su primijetili da je njezin život godinama postajao svetiji i sakramentalniji, poštivali su je i cijenili – ne kao uistinu dijete, već kao osobu koja će odrasti u vrlini.“ Majke su govorile svojim kćerima da se ugledaju na Ritu. Uskoro se glas o Ritinom svetačkom ugledu proširio i izvan zaseoka, mnogim gradovima i selima Umbrije.
Rita je posvetila svoje djevičanstvo Bogu i izgradila mali, ali lijepi oratorij u kutu svog jednostavnog doma, gdje je ostala cijelu godinu odvojena od svijeta, u zajednici s Bogom, osim kad bi ostarjeli roditelji trebali njezinu pomoć. Za vrijeme godine samoće, Rita je provela vrijeme meditirajući nad žalosnim otajstvima Muke Isusa Krista. Krajem godine, Rita je uvidjela da je roditelji trebaju konstantno, jer su postali nemoćni. Rita je u potpunosti razumjela obveze djece prema roditeljima i prosudila da je Božja volja da odustane od svog života u samoći, kako bi bila na usluzi ostarjelim roditeljima.
U to vrijeme, u Italiji je bio običaj da djevojke odaberu svoj način života u dobi od 12 godina. Navodno je Rita imala 12 godina kad je odabrala biti Bogu posvećena djevica, istinska zaručnica Kristova, živeći posvećen život u želji da bude redovnica. Ali kad je podijelila svoju želju s ostarjelim roditeljima, nisu se složili.
Rita je žrtvovala svoju volju na oltaru poslušnosti i pristala ući u brak
Roditelji su joj, sa suzama i molbama, rekli da nisu željeli da im loza izumre, a kako je jedino dijete, željeli su da se uda. Rita je žrtvovala svoju volju na oltaru poslušnosti i pristala ući u brak. „U molitvi joj je Bog potvrdio da se treba podvrći volji roditelja i da će Mu više udovoljiti svojom poniznošću nego slijedeći svoju volju.“ (o. Joseph Sicardo, O.S.A.)
Došlo je vrijeme kad će Rita Mancini u novi dio života – brak. Pristavši se udati kako su željeli roditelji, također je pristala udati se za koga god oni odaberu. Njezini roditelji su za zeta odabrali čovjeka imenom Ferdinando koji je bio sin dobrostojećih i utjecajnih roditelja.
Ferdinando je bio nadaren, ponosan, ohol, otresit u govoru i upravo suprotnog karaktera i naravi nego skromna i nježna Rita. „Ferdinando se dokazao kao gorljivi vokal i nakon kratkog udvaranja, on i Rita su dali svoje bračne zavjete pred Božjim oltarom. Brak Ferdinanda i Rite nas podsjeća na onaj sv. Monike, majke sv. Augustina, koja se udala pod sličnim okolnostima kao i sv. Rita.“ (o. Joseph Sicardo, O.S.A.)
Brak kao škola kušnji i žalosti
Uskoro je Rita počela uviđati da je njezin brak škola kušnji i žalost. Ferdinando je pokazivao svoj pravi karakter i skoro neljudsko postupanje s Ritom. Njegove riječi su bile surove i okrutne i s nimalo oklijevanja se strastveno suprotstavljao svemu što je Rita činila ili govorila – on joj je bio progonitelj, ne partner i zaštitnik.
Rita, unatoč tome, nije podlegla takvom progonu već je hrabro i čvrsto trpjela neprirodno postupanje njezinog muža. Bog joj je svojom milošću pomogao da bude strpljiva i ponizna. Odlučila je raditi na osvajanju tmurnog i nastranog raspoloženja svoga muža. Kako bi potvrdila divlji bijes njegove ljutnje, ponekad je samo šutjela, ne progovorivši ni riječi. Na kraju, nakon godina patnje, poniznost i strpljivost sv. Rite je obratila njezinog muža. Unatoč njegovoj jadnoj okrutnosti, ona mu je uzvraćala dobrotom, a ne zloćom. Proučavala mu je narav i tražila priliku pomoći mu da razumije da su njegova djela velika uvreda Boga i „koliko malo je naučio od svoje inteligencije i dopustio biti plijen i rob ljutnje i strasti.“ (o. Joseph Sicardo, O.S.A.)
Navodno je Rita ozdravljala mnoge bolesne moleći Zdravo Mariju uz njihove krevete
Ferdinando je postao novi čovjek i Bog je blagoslovio brak sv. Rite s dva predivna sina. Rita je bila presretna majka koja je darivala svu svoju pažnju i ljubav svojim sinovima i njihovom ocu. Zadovoljstvo i sreća su ispunjavali atmosferu njihovog doma i Rita je upućivala obitelj na znanost spasenja.
Rita je činila i tjelesna djela milosrđa i posvećivala vrijeme brizi za duhovne potrebe svojih susjeda. Navodno je Rita ozdravljala mnoge bolesne moleći Zdravo Mariju uz njihove krevete. Rita bi utješila patnju:
Stavite svu težinu svojih kušnji i nevolja na ramena Kristova. On će ih nositi za vas. Ne zaboravite, On je jednom nosio teški križ.
Bila je poznata kao mirotvorac
Joseph Sicardo izvješćuje: „Iako je Rita promijenila supruga i učinila ga mirotvorcem, Ferdinando je imao nekoliko neprijatelja u Rocca Porreni. Prije braka, i par godina poslije, sudjelovao je u mnogo sporova i svađa s drugima, jednako impulzivnima poput njega, ali, kako je bio vješt i spreman s bodežom, bio je općeniti pobjednik nad protivnicima. Te su osobe postale Ferdinandovi neprijatelji; otrovna mržnja im se nalazila u grudima. Naposljetku su ga napali, izboli i ostavili njegovo beživotno tijelo da leži pokraj puta, krvareći iz desetaka rana.“
Kad su joj donijeli mrtvo i krvavo tijelo muža, Rita je bila jako žalosna i jadna, dok joj se suze nisu presušile kad ju je Gospodin utješio. Njezina dva odrasla sina su željela osvetiti očevu smrt. Kako su sinovi odrasli, Rita je primijetila promjenu u njihovim karakterima i postali su razdražljivi kao pokojni im otac.
Naravno, Rita je željela ugušiti želju sinova za osvetom očeva ubojstva. Kad je vidjela da želja za osvetom raste u sinovima, Rita je pribjegla raspelu i predala cijelu stvar Kristu, moleći Ga da joj promijeni sinove ili da ne poštedi više njihove živote od života očevih neprijatelja. Bog joj je uslišio molitvu i oba sina su umrla od bolesti unutar godine, dobro pripremljena za odlazak pred Boga. Majčina žrtva ljubavi!
Sama u svijetu, Rita je molila: „O, moj dragi Gospodine i Gospodaru! S obzirom da sam sada slobodna, kada će doći vrijeme da me primiš u nebo vjere?“ Krist nije odgovorio. U tim teškim vremenima, znala je reći: „Moj ljubljeni Spasitelj je na gori pio gorku čašu napuštenosti, kako bi dao primjer svima koji će hodati žalosnim putem križa da moraju barem kušati jednu kapljicu Njegove gorke muke.“
Rita je bila odlučna nastaviti kucati na vrata Svetog Srca. Jedan dan je čula: „Ustani, Rita, požuri se, moja ljubljena zaručnice i dođi.“ Rita se prijavila za ulazak u samostan, ali joj je zahtjev odbijen. Napokon je ušla u samostan augustinki na čudesan način.
Život sv. Rite iskazuje autentično mučeništvo, sažeto u ljubavi i sebedarju. Njezin život je bio avantura vjere, nade i ljubavi. I naš je!
Križ u središtu naših domova nije za naše uništenje već za našu izgradnju
Bog je stvorio odredbu za grijeh i nesavršenu vrlinu naših obitelji. Križ u središtu naših domova nije za naše uništenje već za našu izgradnju. Poput Krista na križu, naša srca su proboli za naše obitelji. Poput Krista, izlijevamo se u službu jedni drugima, jer se svaka ljubav sastoji od sebedarja. Krist nikada ne napušta obitelj i stalno radi svima na dobrobit.
Crkva predviđa skori Svjetski susret obitelji s očekivanom vjerom i nada se za pomoć u izazovima s kojima se obitelji suočavaju u modernom svijetu. Sv. Rita je živjela u drugom dobu i drugoj kulturi, ali mnogi izazovi s kojima se suočavala još uvijek su prisutni u našim obiteljima – čak i gori. Ipak, Duh Sveti je na djelu u našoj sredini, kako bi se učvrstila obitelj. Imamo razloga nadati se dobru u našim obiteljima, jer s Bogom ništa nije nemoguće!
Sv. Rito, zaštitnice nemogućeg, moli za naše obitelji!
Kathleen Beckman – Catholic Exchange
Prevela: Venka Tolić