Nekad ovako pomislim: zašto se ne osvetiti? Zašto ne udariti klin na klin? Zašto na nasilje ne odgovoriti nasiljem? Zar to nije kukavičluk i slabost kad hoću s blagošću odgovoriti na nepravdu? Zar tako ne prekrivam svoju savitljivost i krivu poniznost? Svoju nekarakternost? Bljedilo? Strah?
Pa tko sam ja? Čovjek bez stava. Nemam zube. Eto, to me stalno muči. Mislim da ću tu muku imati do zadnjeg daha. A mislim da sva moja braća po svijetu imaju tu istu muku. Pa i oni koji, s uvjerenjem, na nasilje odgovaraju nasiljem. Koji drže da je sila jedino rješenje. Svi se mučimo u sebi jer nam se nekada čini da je nasilni odgovor došao iz slabosti, a nekada nam se čini da je nenasilni odgovor došao iz slabosti.
Zadnju istinu o ovom pitanju nikad nećemo sami saznati. Sud o njoj moramo prepustiti Sudcu, na posebnom i Posljednjem sudu. Onomu koji istražuje srca i bubrege. Njemu ne možemo sakriti niti jednu misao. Istina postoji. I istina o osveti i nasilju. Na kraju će se pokazati što je istina.
U čemu je veća slabost? U osveti ili blagosti?
Hajdemo sada postaviti jedno lakše pitanje: u čemu je veća slabost? U osveti ili blagosti? U popuštanju ili nasilnom odgovoru? Tko je jači? Onaj koji odgovori istom mjerom, i još doda, ili onaj koji se pusti kao jaganjac? Koji oprosti? Razumije? Podnese? Crkva nas uči da je jedno od djela milosrđa: nepravdu strpljivo podnositi, a drugo: uvredu oprostiti. Kad zavirimo u dušu. Odgovor nam je jasan na prvi pogled. Za oprostiti i nepravdu strpljivo podnositi potrebna je ogromna snaga duha. Silan mir duše. Odgovor je u duši: manji je slabić onaj tko je blaži. Veći je slabić onaj tko je nasilniji.
Pavao kaže da su kršćani kao janci za klanje. Oni imaju silu Duha Svetoga da se puštaju ubiti od drugih. To je najveća sila ovoga svijeta. Pravi kršćani nisu mekušasti slabići nego baš suprotno od toga. U njima boravi sila koja pobjeđuje grijeh svijeta. Zlo svijeta.
Borba između dobra i zla je ključna u ovom svijetu. Pobjeda nad zlom je najveći trijumf. S tim se svi slažemo. Zato svaki dan molimo: Ne uvedi nas u napast. Izbavi nas od zla. Od Zloga. Daj mi, Jaganjče Božji, silu odozgor da na zlo ne odgovorim zlim. Učvrsti me u vjeri. Učvrsti me u ustrajnosti. Ustrajnom punjenju milosrđem. Milosrđem bez kraja. Opraštanjem do sedamdeset puta sedam.
Tvoja svjetlost neka me po ravnu putu vodi. Pronikni me svega i upoznaj misli moje da ne idem putem zlim. Povedi me putem vječnim. Od oholosti čuvaj slugu svoga.
Don Šime Doljanin – Žena vrsna
Foto: Josip Ninković
