Zamislimo da susretnemo jednog čovjeka koji ima za sebe privezanu sjedalicu i nikako je ne može odbaciti. Prisiljen je s njom svugdje hodati i sve činiti što inače čini. A zamislimo čovjeka koji je nerazdvojivo vezan uz jednog drugog čovjeka, ruku za ruku ili leđa za leđa i tako moraju živjeti od jutra do sutra. Sve je nemoguće i nepodnošljivo.
Kao i vjetar, i čovjeka zarobljuju stvari na koje se navezuje
Ove nam dvije slike mogu pomoći da bolje razumijemo našu navezanost uz stvari i druge ljude. Naravno, naša je navezanost psihičke, a ne fizičke naravi, ali čovjek je čovjek. Svako vlakno našega tkiva prožeto je i duhom pa tako nam je jedna navezanost slika druge i obrnuto. Život je, vezan uz stvari i druge ljude, nakazan i nepodnošljiv.
A kako se ne vezati? Kako ne pustiti pipke srca i duše da se zalijepe za stvari koje volimo ili osobe koje su nam drage? Kada bi se nekim čudnim zahvatom mogla materijalizirati psihička i duhovna navezanost koju svi nosimo i podnosimo, svijet bi izgledao silno nezgrapan i neprohodan. Sve bi bilo izobličeno. Nitko ništa ne bi mogao raditi. Bila bi to zapravo tragikomična slika.
Sami se ne možemo osloboditi, ali imamo Osloboditelja
Stvarna slika svijeta i jest tragična, a time i komična. Zalijepljeni smo za cipele, kravate, haljine, suknje, novce, trgovine, automobile, pse, mačke, ovce, bikove, kuće, vrtove, prijatelje, žene ili muškarce, djecu ili roditelje, kolege, nadređene ili podčinjene, ulice, gradove, klubove, boje, ekrane, programe, čaše, pića, prahove, tekućine, planove, projekte, slike, igre, priredbe, filmove …
A kako izići iz svih tih priljepaka i naljepaka? Samima nam je to nemoguće. Kada se oslobađamo od jedne stvari ili osobe, upadamo u zalijepljenost za druge i tako u nedogled. Potreban nam je Osloboditelj!
Evo nam Ga, dolazi i govori:
„Tko ne mrzi svoju kuću, oca, braću i sestre, sve što posjeduje pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!”
(Lk 14,26)
Evo, iz usta Mu izlazi mač blistav i naoštren s obje strane i siječe sve naše tragikomične veze. Evo Ga, šalje Svoga Duha kojega primaju oni koji Mu vjeruju i On ulazi u naš duh i oslobađa ga do neslućenih granica. Duh Sveti nas čini Njegovim.
A biti Njegov, vezan uz Njega, znači biti slobodan od svega i svih. On nas veže uz Sebe dajući nam sve veću slobodu. „Za slobodu nas Krist oslobodi!” viče Sv. Pavao! Slobodan od svih, a na službu svima!
Krist je Duh Životvorni. Duh je vjetar. Ruah. „Vjetar se vezat` ne može …!” – kaže jedna popularna pjesma.
don Šimun Doljanin – Žena Vrsna
Foto: Jamie Street – Unsplash
