Voljeti znači biti ranjiv. Volite li bilo što, srce će vam sigurno biti iscijeđeno i vjerojatno slomljeno.“ C.S. Lewis
Sjećam se prvoga puta kada mi je srce bilo slomljeno. Imala sam 7 godina i moja najbolja prijateljica i susjeda se preselila. Kada smo prvi puta tako na daljinu razgovarale telefonski, rekla je vrlo ozbiljno: „Moja mama ne želi da više ikada razgovaramo. Ne možemo biti prijateljice.“ Plakala sam i pokušavala je uvjeriti da svoju odluku povuče ili da uvjeri svoju mamu da povuče to što je rekla, ali svi pokušaji su bili potpuno bezuspješni. Spustile smo telefonske slušalice, a ja sam se osjećala osamljeno i izdano.
Bez ograničenja voljeti druge
Slomljeno srce u djeteta samo je početak mnogih trenutaka u našim životima u kojima ćemo doživjeti emocionalni slom. Ali, za dijete, srce ostaje otvoreno kako bi slobodno i bez ograničenja moglo voljeti druge jer nevinost i nedostatak životnog iskustva nadilaze bol i patnju. Kao odrasli ljudi, postajemo iscrpljeni mnogobrojnim jadima, kako god da nas oni pogađaju; a s druge strane često se zatvaramo za prave odnose na različite načine: površnošću, krajnjom introvertiranošću, postavljanjem „zidova“….
Ranjivost, u duhovnom smislu, mnogi ljudi u našem društvu poistovjećuju sa slabošću. Postati ranjivim podrazumijeva otkrivanje svojih slabosti, svoje slomljenosti, svojih pogrešaka ili čak iskrenih osjećaja – sve ovo, vrlo vjerojatno, na vlastitu štetu. Umjesto toga, svijet nam kaže da budemo „jaki“ da bismo mogli živjeti dalje bez i najmanje naznake da je život upropašten patnjom, postaviti svoje „sretno lice“ ili u najmanju ruku popiti svoje „sretne tablete“.
Ipak, učiti ljubiti onako kako nas je Isus ljubio zahtjeva nevjerojatnu hrabrost. On nam je svoju ranjivost pokazao do krajnjih granica izdržljivosti kroz paradoksalno slomljeno srce u Getsemanskom vrtu, svoje izudarano tijelo na Kalvariji i okrutnu smrt na križu. Je li taj najveći čin ljubavi bio krhak? Naprotiv, bila je to najhrabrija i najsmionija vrsta ljubavi koju je svijet ikad vidio i poznavao. Mi, iako smo slomljeni i povrijeđeni polomljenim odnosima i iscrpljenim dušama, moramo nastaviti svoje putovanje naprijed prema ranjivosti.
Što smo sve spremni preuzeti na sebe iz ljubavi prema drugome?
C.S. Lewis je pogodio srž ideje s uvodnim citatom. U današnjim vremenima kada su čokolade u obliku srca, otrcane ljubavne pjesme i čupavi plišani medvjedići česti, stvarno bismo trebali istraživati što prava ljubav zahtijeva. Što Isus traži od nas ako iskreno čeznemo nositi teret ljubavi, kao što je On učinio za nas. Moramo se zapitati jesmo li spremni na sebe preuzeti rizik ignoriranja, odbijanja i ismijavanja – a sve zbog ljubavi prema drugome. Ako je ljubav vrijedna riskiranja, kao što uvijek, baš uvijek i jest, onda moramo odabrati da postanemo ranjivima i dozvoliti Isusu da izliječi naše rane.
Ako je naš cilj želja za dobrom onoga drugoga, kao što je sv. Ivan Pavao II. definirao ljubav u svojoj knjizi Teologija tijela, onda moramo ostaviti po strani svoje strahove od odbijanja i ismijavanja. Kako bismo postali ranjivi, kako bismo podijelili svoje najdublje misli i osjećaje – da u biti budemo rastrgani iznutra prema van – moramo uvijek ustrajati da nam na prvom mjestu bude osoba koju volimo. To može značiti izgovaranje grozne istine koju osoba mora čuti – znajući da bi on/ona mogao/la biti ljut/a na nas ili možda čak više nikad ne pričati s nama. To bi moglo značiti dopuštanje samome sebi da se isplačemo pred drugom osobom – shvaćajući da bi toj drugoj osobi moglo biti i neugodno i da neće odgovoriti na sve naše pokušaje dijeljenja takve slomljene ljubavi.
Samo kroz slomljenost zbog ranjivosti mi uistinu postajemo cijeli
Sjećam se vremena u životu kada sam postavila debelu barikadu oko svoga srca zato što sam postala umorna od izgubljenih prijateljstava i stalnih strašnih prekida romantičnih veza. Korijen je, vjerovala sam, bio moja potraga i pokušaj kopanja u dubinu srca tih osoba, da bih kroz autentičnosti i iskrenost otkrila da je ljubav teška, ali uvijek vrijedna truda i rizika koje u nju ulažemo. S vremenom, srce mi je postalo toliko izmučeno i uništeno da sam se zapitala jesam li uopće sposobna voljeti nekoga bez straha od napuštanja.
Ali Gospodin me omekšao kada sam Mu došla nateklih očiju i uplakanog lica. Ponekad plačući u noći zbog usamljenosti i kronične boli u prsima, cijelu sebe sam predavala za Njega i Njemu, uvijek dolazeći s istim pitanjem: „Gospodine, što želiš od mene?“ A odgovor je uvijek, uvijek bez iznimke, bio – da nastavim voljeti.
Vidite, prijatelji, svijet već ima dovoljno tvrdih vanjština, tihih odgovora i lažnog optimizma. Ljubav je jedini iskreni poklon kada ga dajemo, a možemo ga ponuditi kroz žrtvu. Sve to često iziskuje žrtvovanje vlastite udobnosti ili želju za uzajamnom ljubavlju. Kada dodirnemo nečije srce tako da se ono promijeni – duboko preobrazi – tada im dajemo konačan poklon ranjive ljubavi.
Preuzmite od drugih slomljenost koja je nanesena vama i predajte je Isusu
Ponekad ljubav prema drugoj osobi rezultira tragičnim prekidom ili razdvajanjem. Ponekad to znači da se osoba suprotstavlja samoj sebi na takav način da se iscjeljenje može dogoditi samo kada je osoba spremna suočiti se s duboko ukorijenjenim ranama svoje prošlosti. I mnogo – većina – ljudi nije spremno na takvu vrstu preoblikujuće ljubavi. Stoga kada vas susretnu, ili vi susretnete njih, i kada u načinu na koji ih ljubite vide odraz ranjenog Krista, mogli bi pobjeći glavom bez obzira. Mogli bi se boriti protiv takva poklona zato što je toliko snažan i zadovoljava čežnju svakog ljudskog srca.
Ali ne okrećite leđa, ne odustajte od toga da budete, ne samo Isusove ruke i noge, nego ono najvažnije – Njegovo srce. Pozvani smo biti uz ljude koji pate ili su slomljeni, iako je taj zadatak svakako vrlo težak. Zauzvrat, naći ćemo srca zgažena i na rubu smrti. Ovo tajanstveno mučeništvo ne smije biti zaboravljeno. Ne napuštajte ga u korist lagodnog života. Umjesto toga, preuzmite od drugih slomljenost koja je nanesena vama i predajte je Isusu. Smjestite svoje rane u Njegove rane, a On će ponovno iscijeliti vaše srce da biste se mogli nastaviti darivati – da biste izlili sebe ponovno i ponovno bez da računate koliko to košta. Tada i samo tada će ljubav postati potpuna i djelotvorna u svijetu – kroz tebe.
Jeannie Ewing – Catholic Exchange
Prevela: AMS
Foto: Pexels
