Zašto sam nakon obraćenja promijenila pogled na teretanu

Zašto sam nakon obraćenja prestala ići u teretanu

Prije dvije godine sam se obratila i odjednom mi se preokrenuo život. Promijenila sam prijatelje, mjesta gdje izlazim, odjeću… čak sam se i fizički promijenila. Kao da sam sve staro jednostavno morala skinuti sa sebe i odjenuti novog čovjeka, novu Ružicu – onu koja sam zapravo uvijek bila, kakvom me Bog zamislio i stvorio. Tek sam tada počela otkrivati stvari koje volim – vrtlarenje, kuhanje… pa i neke aktivnosti kojima sam se prije bavila, ali sam sada imala promijenjen pogled na njih. Među tim aktivnostima je bio sport, svakodnevni odlazak u teretanu, o čemu bih voljela reći nekoliko stvari, ali prije toga te pozivam da upoznaš moju priču od početka.

Izlazila sam iz odnosa u odnos i to me na kraju emocionalno iscijedilo

Dok sam odrastala, voljela sam ići na misu – uvijek je sa mnom išla prijateljica, roditelji rjeđe. U mladosti, nakon jedne duge veze od sedam godina uslijedio je period od dvije godine kada sam izbjegavala Crkvu i molitvu. Počela sam raditi i živjela sam sama. Bio je to period kada je hedonizam bio pojačan na najjače. Putovanja, kupovina, izlasci, teretana svako jutro… Samo ja, ja, ja. Imam dojam da sam bila poput hrčka u kavezu koji se popne na traku i ne može stati. Činilo se kao da živim idealan, sretan život. Unatoč tome, stalno je bilo prisutno neko nezadovoljstvo.

Izlazila sam iz odnosa u odnos i za svakog dečka sam mislila da je on taj. Dok nisam došla do trenutka kada sam se osjećala skroz iscijeđeno iznutra i nije bilo snage za dalje.

Bog je tada zakucao na vrata mog srca pjesmom Božje pobjede. Darovao mi je svijest da ovako više ne mogu dalje. Nisam znala ni gdje ću, ni što… ali imala sam uza se prijateljicu koja je uvijek bila uz mene, i pokazala mi Put.

Bog mi je darovao posebno prijateljstvo koje me privlačilo Njemu

Bilo je ljeto i išle smo zajedno na more. Obišle smo Hvar, Zrće… nigdje nam nije bilo dobro, prvo ljeto da nismo uživale na mjestima gdje nam je inače bilo zabavno, gdje je uostalom većini mladih zabavno. Nije nam bilo jasno što se događa, cijelo je ljetovanje bilo skroz neobično. Vrhunac se dogodio kada mi je na plaži između reda kupanja i sunčanja predložila da izmolimo krunicu. Nije mi bilo jasno otkud sad to i zašto bismo molile. Bila je uporna i pristala sam. Na kraju krunice uslijedilo je novo iznenađenje – predložila je da za Veliku Gospu pješačimo do Međugorja. Budući da smo ionako ljeto provodile zajedno i nisam imala drugih planova, pristala sam.

U Međugorju sam pristupila sakramentu ispovijedi. Prvi put Isusu sam donijela i predala grijeh bluda. Ropstvo od kojeg ništa nisam vidjela. Vratila sam se u Zagreb i više nisam mogla raditi ništa od onoga što mi je do tada bilo normalno. Kao da je Netko napravio rez, prekid u mom životu.

Moja prijateljica je tu jesen otišla u Belgiju na pola godine, a ja sam počela ići na otvorene susrete Božje pobjede. Dolazila sam sama i plakala od radosti svaki put. Bilo mi je predivno. Nisam shvaćala što se točno tako događa, ali sviđalo mi se. Moj četvrtak bio je rezerviran za Božju pobjedu.

Kada se prijateljica vratila iz Belgije, nakon jednog smo otvorenog susreta Božje pobjede odlučile zaista potpuno prestati sa svim starim i početi nešto novo. Već smo se spontano bile počele nalaziti da bismo zajedno molile. Meni je bilo teško ostvariti ustrajnost u molitvi pa sam je molila da mi bude podrška u stvaranju te nove navike. Obratile smo se i mladima iz Božje pobjede, pridružile su nam se još dvije cure i nas četiri smo službeno postale mala kućna molitvena zajednica. I danas se sastajemo, kod mene doma.

Tada sam počela ići svakodnevno na svetu misu, upoznavati nove ljude i primjećivati da su mi razgovori i odnosi postali drugačiji.

Glumila sam snažnu, samosvjesnu ženu koja dobro izgleda, a istovremeno sama u tu priču nisam vjerovala

Uskoro sam shvatila da moram mijenjati još neke navike koje mi se u početku obraćenja nisu činile lošima. Godinama sam svako jutro u 6 sati bila u teretani. Bez iznimke. Prva stvar kad otvorim oči bila je spremiti se i otići tamo. Nije bilo šanse da to propustim. Dobro je brinuti za svoje tijelo, ali to je baš bilo ropstvo, teško ropstvo. Nakon posla išla sam na trčanje ili rolanje. Cijeli dan sam bila aktivna, na umu mi je samo bilo samo jedno – kako ću izgledati.

Bila sam time jako opterećena. Mjerila sam kalorije, pazila što jedem, uvijek si kuhala i sa sobom nosila svoju hranu. Baš nesloboda. A nije mi donijela ni neko zadovoljstvo niti zdravlje. Toliko sam pretjerivala u dijetama i prehrani da se to odrazilo na moj ciklus, poremetilo mi hormone i stvorilo probleme u reproduktivnom zdravlju. Nikada nisam bila zadovoljna ni postignutim izgledom. Iako je to bila samo moja percepcija koja nije imala veze sa stvarnim stanjem. Zaista sam izgledala dobro. Ali živjela sam u laži, nisam poznavala svoj identitet, i bilo je jednostavno nemoguće da se takvu prihvatim i zavolim. Kada su nam prioriteti i vrijednosti krivo posložene, nikada stvari nećemo moći gledati na ispravan način i nikada nećemo moći biti zadovoljni.

Stalno sam tražila potvrde od drugih da bih samu sebe time nahranila i uvjerila da sam vrijedna, ali ni to mi nije bilo dovoljno. I dalje kad bih navečer ostala sama, ne bih se osjećala dobro.

Glumila sam snažnu, samosvjesnu ženu koja dobro izgleda, a istovremeno sama u tu priču nisam vjerovala.

Osim uvođenja novih navika, morala sam i napustiti stare – prestala sam ići u teretanu

Ovo sam posvijestila nedavno, prošlo ljeto, opet u Međugorju. Dan prije nego što ću napustiti Međugorje, razgovarala sam s prijateljicom iz djetinjstva. Ona je udana, ima djecu i prošla je sličan put mome. I ona je bila usmjerena samo na to kako će izgledati, teretana i dijete bili su i njena svakodnevica. Dok nije odlučila ispovjediti to i prestati.

Njena mi je priča pomogla da shvatim da bih i sama trebala napraviti isto. Vratila sam se u Zagreb i nisam planirala prestati s teretanom, ali odlučila sam da će ovaj put biti drukčije. I zaista je – prespala bih trening, odgađala ga, umjesto vježbanja razgovarala s trenerom o vjeri, poticala ga na ispovijed… Skroz drukčiji fokus. Ipak sam prepoznala potrebu da se u potpunosti maknem od toga. Tri mjeseca uopće nisam išla u teretanu. Mislim da mi je to zaista bilo potrebno jer sam prije toga vukla i pokušavala vježbati s novim, drukčijim pristupom i motivima, ali nije išlo. Mislim da je u teretanama jako teško vjernici i djevojci koja želi živjeti čistoću. Okružena si s ljudima koji imaju sasvim drukčiji pogled na život i ciljeve različite od tvojih.

U teretanu su sa mnom išle žene kojima nisam htjela biti slična

Posebnu su mi bol počele stvarati žene koje su majke, a koje su živjele ropstvo iz kojeg ih je Bog pokušavao iščupati. Djelovale su tako nesretno i njihovi razgovori bili su ispunjeni brigama koje uopće nisu relevantne za spasenje. Oduvijek mi je srce čeznulo za majčinstvom, a promatrajući njih kako svojim kćerima pružaju primjer mame koja je opterećena izgledom, juri u teretanu pa na tretmane i najveća joj je briga kako će izgledati… srce mi se lomilo kada sam uvidjela da te male djevojčice time oblikuju. Da one u djetinjstvu već postaju opterećene izgledom. A još nisu ni svjesne da su žene. To je upalilo dodatni alarm u mojoj glavi i shvatila sam da to nikako neće moći biti dobro.

Iako i danas pazim na svoje zdravlje, njegujem svoje tijelo i odijevam ga lijepo i dostojanstveno, sve je to poprimilo novi oblik i nove načine.

Bog je zaista živ u mom životu i svjedočim neizmjerne milosti koje mi je darovao, posebno po svakodnevnom primanju Njega samoga u sakramentu euharistije. Sve je iz temelja promijenio i posložio na svoje mjesto. Sve sada ima smisla i sve je ljepše s Njim. Prije sam bila sebična, opterećena i potpuno nesvjesna sebe. Danas sam radosnija, velikodušnija, strpljivija i blaža. Voljela bih poručiti svakoj djevojci danas da si dopusti upoznati samu sebe onakvom kakvom je Bog vidi – tada ćete biti spremnije za svaki odnos – i onaj s Bogom, i onaj s bližnjima pa i onaj bračni.


Ružica Perkušić – Žena vrsna
Foto: Arek AdeoyeUnsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!