Deset načina priprave za pričest

Deset načina priprave za pričest

Od svih gesta, djela, odluka, operacija i pokreta u ljudskom životu najveće je (bez ikakve usporedbe) primanje Isusa, Gospodina i Boga, u najdublje dijelove duše u najvećem sakramentu od svih: svetoj pričesti. Nitko na svijetu ne može usporediti svetu pričest s bilo kojom drugom stvorenom stvarnošću. Premda, osvrćući se na ovo, cijeli stvoreni svijet, zvijezde, planeti, neizmjerni oceani i visoke planine te zvjezdana nebesa kao i sve ribe u morima i životinje koje nastanjuju zemlju ne mogu biti jednaki niti jednoj svetoj pričesti.

Zašto?

Razlog je jednostavan, ali vrlo uzvišen: sveta pričest je Bog sam. Sveta pričest nije neki nejasni ili apstraktni simbol kao što nekatoličke religije tvrde. Nijedna zasebna sveta pričest nije sami Bog. Bog je izvor svega što postoji i smisao našeg postojanja! Bog je stvorio svakoga od nas iz ljubavi da bismo ga voljeli u ovome životu kao i da bismo bili s njim i voljeli ga vječno u raju!

Zadnje Isusove riječi u Matejevu evanđelju bile su: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. (Mt 28,20)” Ako je Isus otišao na nebo, kako može biti s nama i čak do kraja vremena, do kraja svijeta? Odgovor: kroz njegovo mistično tijelo, Crkvu koju je ustanovio kao prvi sakrament spasenja.

No od svih sakramenata, najveći je sveta euharistija. Zašto? Zato jer je sveta euharistija stvarno Bog, stvarno je Isus Krist, kruh života. Sveta euharistija je istinsko i stvarno tijelo, krv, duša i božanstvo Isusa Krista! Čak i najmanja posvećena hostija, čak i pola hostije, čak i mali komadić posvećene hostije još uvijek je Gospodin Isus, Kralj i Bog svijeta!

Deset prijedloga za poboljšanje priprave za pričest

Uspjeh zabave ovisi o prethodnoj pripremi; uspjeh u sportu ovisi o pripremi i zagrijavanju te mentalnom stavu i disciplini; dobro i ljubavlju ispunjeno udvaranje završava u ljubavlju ispunjenom i trajnom braku. Isto to možemo primjeniti na žarko i  dostojno primanje našeg Gospodina i spasitelja Isusa Krista u svetoj pričesti.

Druga analogija je primanje gosta. Analogiju primanja gosta u dom možemo lako primjeniti na primanje Isusa u naše duše. Sada ispitaj svoju savjest: kakvu vrstu prijema daješ euharistijskom Gospodinu Isusu kada ga primaš u svoj dom/dušu dok ga primaš u svetoj euharistiji? Kako je primljen? Prihvati izazov ispitivanja euharistijskog primanja. Zašto?

Kao što smo ranije rekli, ovo je najvažnija stvar koju možeš učiniti u svom životu. S obzirom na ovu istinu, svi bismo trebali uložiti trud kako bismo poboljšali i nadogradili učinkovitost našeg primanja euharistijskog Gospodina. Kako dakle možemo primjeniti ovaj princip primanja Gospodina cijeloga svijeta u unutarnje dubine naše duše? U nastavku je deset praktičnih prijedloga koji mogu biti od neizmjerne pomoći!

1. Vjera

Kako je lako pustiti našu vjeru da opadne, postane slaba ili čak i da nestane. Žalosno je reći da su najveća religijska grupa u SAD-u katolici koji ne prakticiraju svoju vjeru. Pomolimo se zanosno: „Gospodine, vjerujem, ali ojačaj moju vjeru!“  Vjera je kao zrno zasijano u zemlju. Neka naša vjera raste, razvija se i cvjeta dok ne dosegnemo raj!

2. Zahvalnost

U svim odnosima, posebno u braku, jedna od najvećih višegodišnjih opasnosti je početi uzimati druge zdravo za gotovo. Ovo može biti smrtonosno za svaki brak. Ista stvar se može podmetnuti u naš odnos s euharistijskim Gospodinom: možemo se naviknuti ili naučiti ići na misu i svetu pričest – čak i svakodnevni pričesnici – i početi uzimati Gospodina zdravo za gotovo.

U Dnevniku svete Faustine Isus se žali da postoje duše koje ga primaju bez ljubavi, kao da je jednostavan objekt. Isus izjavljuje da bi više volio ne biti primljen nego biti primljen kao jednostavni objekt i iz jednostavne rutine, biti primljen mehanički! U mnogim sakristijama postoji pločica sa sljedećim riječima koja služi kao podsjetnik svećenicima da slave svaku misu s vjerom i zanosom: „Svećeniče, čovječe Božji, slavi ovu misu kao da ti je to prva misa, zadnja misa i jedina misa.“ Trebali bismo primiti svaku svetu pričest kao da nam je prva, zadnja i jedina sveta pričest.

3. Čista kuća

Dobro se ispovjedi. Sveci i crkva nas uče da što je čišća i neokaljanija duša, to su obilnije milosti prilikom primanja svete pričesti. Ako vam je draže, prljavo prozorsko staklo sprječava potpuni sunčev ulazak u sobu. Isto tako, prljavija ili ukaljana duša spriječit će potpunu i snažnu prisutnost euharstijskog Gospodina u njegovoj cjelosti da preplavi dušu!

4. Dođi ranije

Sumnjam da ćemo kasniti na zadnju utakmicu prvenstva ili na dodjelu diploma ili čak na skupocjen i izvrstan obrok u raskošnom restoranu. Ne bismo li onda trebali doći ranije kako bismo dočekali Kralja kraljeva i Gospodara gospodara u naše srce? Što ti misliš? Kašnjenje na misu ometa druge, ometa svećenika i ometa pozornost te osobe tijekom cijele mise. Izbjegnimo takav odnos prema Bogu!

5. Poštovanje

Mojsiju je zapovjeđeno da skine sandale ispred gorućeg grma koji je bio jednostavan simbol euharistijske prisutnosti. Izaija se žalio kako je nečist među nečistim ljudima. Njegove usne morale su biti pročišćene gorućim ugljenom. Koliko više poštovanja trebamo pokazati ispred prave prisutnosti i euharistijskog Gospodina. On nije simbol, već prava osoba! Ako zemaljski kralj zaslužuje najveće poštovanje, što je s Kraljem svijeta, euharistijskim Gospodinom?

6. Nakane

Župnik uglavnom ima posebne nakane za svaku misu. To ne znači da vi ne možete imati osobne nakane. Tri prijedloga koje će vam pomoći da živite potpunije misu:

  • Prikažite misu za preminulu osobu koja je možda zadržana u čistilištu, za njezin što skoriji izlazak od tamo ili barem za ublažavanje patnji.
  • Obraćenje grešnika. Svi mi imamo na umu članove obitelji, rođake, prijatelje, kolege za koje se čini da su zaboravili Boga ili su ljuti na Boga i iz raznih razloga su se udaljili od Crkve. Prikaži misu i svetu pričest kako bi se vratili. Ove izgubljene ovce se mogu vratiti Dobrom Pastiru ako se ti potrudiš moliti za njih i staviti ih na oltar za vrijeme svete mise.
  • Osobno obraćenje. Svi se borimo s tijelom; svi se borimo s našim demonima; svi se borimo sa zavodiljivošću svijeta i s njegovim obmanama i privlačnostima. Zašto ne bi, u svetoj pričesti, molila Gospodina Isusa za milost istinske transplantacije srca. Doista, primaš tijelo i krv Kristovu. To znači da primaš njegovo cijelo tijelo što uključuje i njegovo srce. Traži Isusa da ti da svoje Presveto Srce i moli njegovo Presveto Srce koje gori plamenom ljubavi da prožme sve ono što mu se u tvome srcu ne sviđa. Zanosna i redovita sveta pričest je prečac prema svetosti!

7. Sudjeluj

Nismo pozvani biti pasivni promatrači za vrijeme mise kao što je to na predstavi ili na operi. Upravo suprotno, pozvani smo sudjelovati potpuno, aktivno i svjesno. (Vatikan II, Sacrosanctum Concilium, dogmatska konstitucija o liturgiji). Pozvani smo pozorno slušati Riječ Božju, odgovoriti na Riječ i pjevati cijelim srcem u slavu i hvalu Gospodinu. Kada je vrijeme za tišinu, ulazimo u duboku tišinu gdje ćemo sresti Gospodina. Kao što prorok podsjeća: „Prestanite i znajte da sam ja Bog.“

8. Marijansko srce

Dok se približavamo svetoj pričesti, trebali bismo ponizno moliti Blaženu Djevicu Mariju — kao što nas blažena Majka Terezija iz Kalkute podsjeća – da nam pruži svoje Bezgrješno Srce kako bismo mogli primiti Isusa s čistoćom, poniznošću i gorućom ljubavlju. To je, doista, ključ za nadograđivanje i  poboljšanje naše svete pričesti – primiti svetu pričest kroz Marijino srce. Sveti papa Ivan Pavao II. daje prekrasnu paralelu. On uspoređuje Gospino „da” u blagovijesti s našim „amen” kad primimo Isusa u svetoj pričesti. Rezultat je isti: primati Isusa u srce. Gospino „da” rezultiralo je začećem Isusa u njezinoj utrobi. Naš „amen” u svetoj pričesti rezultira Isusovom euharistijskom prisutnošću u našem srcu, umu i duši!

9. Zahvaljivanje

Nakon pričesti trebali bismo provesti neko vrijeme u zahvaljivanju Isusu za ovaj najveći od svih darova — njegovo tijelo, krv, dušu i božanstvo u svetoj pričesti. Nema većeg dara! Prilikom posjeta i prijateljskih obroka, gost koji je bar malo pristojan zahvalit će domaćinu što ga je pozvao. Ne bismo li i mi trebali zahvaljivati Isusu što se ponizio i ušao u našu jadnu nutrinu koju nazivamo dušom? Neka naša srca, misli i glasovi zajedno sa psalmistom pjevaju: “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer vječna je ljubav Njegova.” Doista, Bog se raduje u zahvalnom srcu. Učimo se njegovati stav zahvalnosti.

10. Budite euharistijski stol

S obzirom na to da ste pronašli najveće blago u životu, biser beskonačne vrijednosti, trebali biste biti motivirani da u najvećoj mogućoj mjeri donosite Isusa drugima i druge Isusu! Uzmite Gospu kao primjer! Nakon što je u svome krilu začela Isusa, pohitala je donijeti ga rođakinji Elizabeti koja je u svojoj starosti ostala trudna. Marija žurno nosi Isusa drugima. Nakon što ste primili Isusa u svetoj pričesti, i dostojno mu se zahvalili, vrijeme je da postanete vatreni apostol koji će donijeti Gospodina Isusa drugima. Propovijedajte primjerom, ali i riječju. Pozovite druge u crkvu, na ispovijed, na misu i pričest. Postanite misionar!

Žetva je velika, ali radnika malo. Vi ste sada pozvani raditi u vinogradu s Gospodinom; pozvani ste ići u ribolov s Gospodinom i spasiti duše. Jedan od najučinkovitijih alata za spasiti duše je pomoći zalutalim ovcama, zalutalim katolicima vratiti se u Crkvu, napraviti dobru sakramentalnu ispovijed i primiti Gospodina Isusa u svetoj pričesti. Sluga Božji nadbiskup Fulton Sheen ovako je to rekao: „Prvo dođi, a zatim odi!” Trebamo prvo doći i primiti Isusa s velikim zanosom, vjerom i ljubavlju, onda idemo donijeti cijelom svijetu, svakom živom biću, ovu radosnu vijest spasenja!

Na kraju, trebali bismo biti prepuni radosti i zahvalnosti za najuzvišeniji dar svete euharistije. Sveta euharistija je uistinu Tijelo i Krv Gospodina Isusa. Nema većeg postupka kojeg možemo učiniti dok živimo na zemlji, nego primiti euharistiju dostojno. Isusovo obećanje za one koji će ga primati često i dostojno treba nas sve ispuniti velikom radošću. Isus nas tješi ovim riječima: “Ja sam kruh života. Tko jede moje tijelo i pije moju Krv imat će život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ (Iv 6, 22-71) Nebo je naše ako primimo Isusa ovdje na zemlji s vjerom i gorljivom ljubavlju!


O. Ed Broom – Catholic Exchange
Foto: TeiTo

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.