Grad Alcala de Henares nalazi se u blizini španjolske prijestolnice te se ističe kao jedan od najznačajnijh gradova španjolske povijesti. Rodno je mjesto poznatog autora Miguela de Cervantesa, a osim njime stanovnici Alcala de Henaresa diče se i prvim planiranim sveučilištem na svijetu, brojnim muzejima, kulturnim centrima te svojom cjelokupnom poviješću koja seže do bakrenog doba. Sve navedeno u taj grad privlači veliki broj turista i posjetitelja. No nekoliko novih stanovnica, podrijetlom iz različitih država svijeta, u Alcalala de Heneras Božjom voljom, „privuklo” je nešto sasvim drugačije. Riječ je o bosonogom Karmelu, posvećenom Bezgrešnom začeću, u kojem redovnice žive po Prvotnom pravilu Reda i izvornim Konstitucijama sv. Terezije (karakterizira ih nošenje teškog habita od grube čohe, sandala od konoplje, nedostatak grijanja, spavanje na slamarici, post koji traje 8 mjeseci godišnje, kao i drugi oblici pokorničke prakse propisane Konstitucijama).
U tom samostanu svoj poziv živi i jedna Hrvatica, č.s. Marina od Muke Isusove
Jedna od tih stanovnica je i č.s. Marina od Muke Isusove koja je u tom Karmelu 15. rujna položila svoje svečane zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće u ruke časne majke Esperanze od svetog Ivana od Križa. Svečanu misu, na kojoj su koncelebrirala i trojica hrvatskih svećenika, predvodio je u samostanskoj crkvi biskup Alcala de Henaresa, mons. Juan Antonio Reig Pla. U dirljivoj propovijedi biskup je na posebno srdačan način pozdravio okupljene vjernike iz Hrvatske te je istaknuo kako samo oslobađajuće djelovanje Duha Svetoga može od Marinina života učiniti žrtvu i predanje, žrtvu hvale Boga te da ona ništa ne može postići svojim vlastitim snagama, već samo pouzdanjem i vjerom u Boga koji je u njezinu srcu upalio iskru svog poziva i čija ju je Majka, Presveta Djevica Marija, pratila na tom putu približavanja karmelskom duhu.
Č. s. Marina od Muke Isusove tim je putem krenula 20. ožujka 2016. u slobodi, vjeri i pouzdanju u Gospodina kojemu je sve predala. Bilo je to na blagdan Cvjetnice, a šest mjeseci kasnije obukla je karmelićanski habit. Na isti datum sljedeće godine (dan Gospe žalosne) položila je svoje privremene zavjete.
U istom su samostanu boravili brojni karmelski službenici Božji, blaženici i sveci
Položivši sada svečane zavjete, č.s. Marina od Muke Isusove „službeno” se pridružila svojoj samostanskoj zajednici, posvećenoj životu tišine, rada, molitve i samoće. Vjerno nasljedujući njihovu osnivateljicu, svetu Tereziju od Isusa, koju nazivaju svojom svetom majkom, redovnice s ljubavlju, radošću, zahvalnošću i u slobodi žive „skrovito s Kristom u Bogu” te pomažu „slugama” Božjim na radu za spasenje duša. Želeći ostati skrivene i nepoznate u očima svijeta, žive, mole, žrtvuju i rade s ciljom da vrše volju Gospodina našega Isusa Krista te da samo Njemu ugode. Budući da često ističu kako je Karmel „sav Marijin”, služe joj s velikim predanjem i utječu se zaštiti Njezina majčinskog plašta. Želeći pridobiti što više duša za Nebo, redovnice „računaju” i na pomoć svih velikih, ali i onih ljudima neznanih, karmelskih službenika Božjih, blaženika i svetaca.
Upravo su neki od njih boravili u ovom samostanu. Valja tako istaknuti svetog Ivana od Križa, koji je jedno vrijeme bio ispovjednik redovnica tog samostana; oca karmelićanina Jeronima Graciana od Majke Božje koji je bio desna ruka svete Terezije od Isusa prilikom obnove Reda, a koji je upravo u ovom samostanu dobio poziv; svetog Ivana Avilskog koji je često posjećivao samostan; svetu Maravillas od Isusa te papu Franju. On je, krajem 1970. i početkom 1971. godine boravio u Alcala de Henaresu gdje je vršio takozvanu treću isusovačku probaciju ili kušnju. Prilikom boravka u Alcali današnji Papa svake subote posjećivao je zajednicu bosonogih karmelićanki te im se utjecao u molitve. Zanimljivo je za spomenuti i da je jedna od brojnih poglavarica samostana bila časna majka Luisa de Belén, sestra Miguela de Cervantesa, koja je ostala upamćena po svojoj kreposti, požrtvovnosti i predanosti molitvi.
Ćelija u kojoj je nekada boravila sama sv. Terezija Avilska danas služi kao soba za molitvu i čuvanje njezinih relikvija
Jedno vrijeme, točnije tri mjeseca, poglavarica samostana bila je i Terezija od Isusa. Dana 21. studenog 1567. samostan Bezgrešnog začeća radosno joj je otvorio vrata svoje klauzure u kojoj je ona umanjila strogost pokore. Ondje je vlastoručno napisala Konstitucije koje je ostavila redovnicama samostana, a koje su jednake onima iz samostana Svetog Josipa u Avili. Prilikom brojnih putovanja, na koja je sveta Terezija od Isusa odlazila radi osnivanja svojih novih samostana, često je navraćala u samostan Bezgrešnog začeća, iskazujući pritom veliko zadovoljstvo načinom života koje su njezine kćeri vodile u tom samostanu. Sveticu je u samostanu Bezgrešnog začeća uvijek čekala njezina ćelija koju je koristila dok još je obnašala službu poglavarice. Danas je ta ćelija pretvorena u sobu za molitvu i čuvanje svetičinih relikvija. Redovnice je unutar klauzure čuvaju kao poseban dokaz neizbrisive recipročne ljubavi.
Prisutnost sv. Terezije Avilske i danas se osjeća u samostanu
Unatoč tome što se njezina prisutnost i danas može osjetiti među samostanskim zidinama, samostan Bezgrešnog začeća nije osnovala sveta Terezija, već blažena Marija od Isusa Yepes. Godine 1560., kao novakinja obuvenih karmelićanki u Granadi, osjetila je Gospin poziv da osnuje samostan karmelskog reda u kojem će redovnice živjeti prema prvotnom Pravilu te strogoći koja Pravila propisuju. Prodavši sva svoja dobra i dobivši dozvolu svog duhovnika, pješice i bez obuće zaputila se u Rim kako bi od Svetog Oca dobila dopuštenje potrebno za ispunjenje Gospine molbe.
Vidjevši njezinu hrabrost papa Pio IV. dao joj je dopuštenje koje je ujedno i prvo u svijetu izdano od Svete Stolice za osnutak reformiranog bosonogog Karmela (nakon nje dopuštenje je dobila sv. Terezija za samostan Sv. Josipa u Avili). Zbog brojnih progona nije uspjela osnovati samostan u Granadi, pa Marija od Isusa, čuvši za Tereziju od Isusa, odlazi u Toledo gdje su zajedno utvrdile fundamentalnu odredbu o siromaštvu bosonogog Karmela. Sveta Terezija je u svojoj autobiografiji zapisala kako ju je po pitanju siromaštva Marija od Isusa, unatoč tome što nije znala čitati, prosvijetlila više nego svi naučenjaci s kojima se prethodno savjetovala.
Božjom milošću bosonoge karmelićanke neprestano i velikodušno daruju same sebe za obraćenje čitavog svijeta
Došavši nakon toga u Madrid, Mariji od Isusa pomogla je gospođa Leonor de Mascareñas (dama od povjerenja kraljice Izabele Portugalske, supruge kralja Karla V.) koja joj je s velikim zadovoljstvom ustupila kuće koje je posjedovala u blizini Madrida, točnije u Alcala de Henaresu. Zahvaljujući tome ostvarila se Gospina želja te se 11. rujna 1562. godine osnovao samostan Bezgrešnog začeća (dva tjedna nakon što je sveta Terezija osnovala samostan Svetog Josipa u Avili). Zahvaljujući Božjoj milosti i pomoći Presvete Majke Božje, Gospe Karmelske, od tada pa sve do danas brojne bosonoge karmelićanke neprestalno i velikodušno darivale su i još uvijek daruju sebe same za obraćenje čitavog svijeta. S ponosom možemo istaknuti kako se tom velikom broju redovnica samostana Bezgrešnog začeća pridružila i (zasada) jedina Hrvatica.
Daniela Jijena Sánchez i Daniela Radan – Žena vrsna
Foto: Carmelitas descalzas – Alcala de Henares
