Čovjek ugleda ženu i reče: “Napokon!”

čovjek ugleda ženu

Još jednom „susret“! The moment! Onaj osjećaj kada pogledom dodiruješ i produbljuješ drugoga. Kada to više nije dodir, nego… svemir! Nego, opet moramo jedan korak unazad. Isprike! Takvi smo mi muški. Često se „znamo“ zaletiti. 😉

Smrt i „čovječica“

„Davno prije“ negoli će Bog sagraditi ženu, (a zapravo se radi o nekoliko redaka ranije) Bog je gledao čovjeka kako ne može sam. Ali što točno ne može sam (u Božjim očima naravno)? U 16. retku 2. poglavlja čim je Bog stvorio Adama, upućuje mu i prve riječi. Prvo govori što smije jesti, a onda i što ne smije da ne bi u protivnom „smrću umro“. Dakle, Bog u tom trenutku promatra Adama veoma globalno budući da mu nudi hranu kako bi se odupro smrti. No upravo čim spomenu smrt, započe i cijela ova priča o „čovječici“. Ona je „proizvod“ Adamova suočavanja sa smrću iz koje ga izbavlja. Vlastita smrt su vrata preko kojih muškarac jedino može doći do žene. Inače je neće shvatiti. Ni razumjeti. Ni doživjeti. Žena je sagrađena iz čovjekova sna i smrti i zato je tako fantastična.

Čovjek ugleda ženu i po prvi put (d)oživi sebe samoga…

I sad kad se jedno takvo „stvorenje“ (zapravo „građenje“) pojavi pred čovjekom, efekt ne može biti nego „Vvvvvaaaaaauuuu! Napokon!“ (Naš hrvatski prijevod slijedi grčku verziju gdje ove riječi „napokon“ hebr. הפּעם hapa’am nema.) Kao da si je Adam u tom trenutku postavio ono naše jedno poslovično pitanje: „Što to uradi od čovjeka?“ – Ženu! Ta muškarac je ženin glavni sastojak, ali ne i „dizajner“ i tomu se on divi. „Kost od mojih kostiju, meso od mojega mesa“ zapravo znači „od mene“. Čovjek je tek gledajući ženu napokon i po prvi put (d)oživio i sebe samoga i postao svjestan (donekle) svojih kapaciteta i mogućnosti. „Što se sve da od mene napraviti?!“ Zahvaljujući njoj čujemo također i prvi Adamov urbi et orbi u kojem vidimo kako i on za nju postaje dionikom božanskog stvaranja. Adam je doživljava kao svoju i daje joj svoje ime „čovječica“. (Na hebr. se čovjek kaže iš, a žena išša(h), Adam (zemljanin) dolazi od adamah (zemlja).  Bog je uspio! Adam ju je prepoznao! I sad…? Sad tek slijedi nešto „što nije s ovoga svijeta“.

A na to će trebati pričekati do sljedećeg nastavka.


Fra Mate Kolak (rimski grobar) – Žena vrsna
Foto: Caroline VeronezUnsplash

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.