Dok sam bila dijete, moja mama je bila u potpunosti posvećena meni i bratu. Tata i danas zna spominjati to vrijeme kao vrijeme kada smo najbolje jeli jer mama nije žurila, nego je sve pomno i s ljubavlju spremala. Ja se ne sjećam toliko finih jela, koliko toga da je mama uvijek bila tu. Kad god i za što god da smo je trebali. I mislim da je to poanta mame kod kuće.
Mame kod kuće puno su spremnije mogle dočekati prestanak nastave. Nisu morale brinuti kako će zbrinuti djecu – one su ionako one koje ih inače čuvaju. Ne mislim da je cilj mame kod kuće da sjedi i čeka kada će se stvoriti izvanredna situacija poput ove pa da ispadne baš dobro što je ona doma i može se pobrinuti za sve. Iako, smatram to jednom od prednosti. Jer, ostanak doma omogućava nam da u svakom trenutku možemo biti tu za svoju obitelj.
Ponekad ćemo biti manje potrebne – odnosno, potrebne za svakodnevne stvari koje su teško vidljive. Poput održavanja kućanstva i omogućavanja svima da imaju sve što im je potrebno – hranu, odjeću.. neka vrsta hladnog pogona. Ponekad ćemo biti iznimno potrebne – kada je netko bolestan, kada nema nastave.. kućanstvo je poput poduzeća koje ima mirna, rutinska razdoblja i dinamična, zahtjevna razdoblja. Mama, mama je upraviteljica tog domaćinstva. Misli o svemu i svima. Poput direktora.
Ona nas sve podsjeća na viziju i misiju obitelji i života. Potiče nas da zajedno učinimo svoje kućanstvo i svoju obitelj uspješnijom, plodonosnijom. Ona unosi srce u sve što radi i tako udiše život u sve. Ona je srce i sunce doma i obitelji – redi, usklađuje i unosi mir. Zato je potrebna kod kuće. Sve ostalo je bonus.
Misija mame kod kuće ponekad je neshvatljiva i neopipljiva
U srcu Crkve bit ću ljubav – rekla je sv. Mala Terezija. Tako predivna, a tako neshvatljiva i neopipljiva misija. Baš takvom mi se čini i uloga mame kod kuće. Mnogima se čini beskorisna, usputna. Takva je i ljubav – nemamo od nje nikakvu utilitarnu korist i volimo ionako svi, stalno. Ne zvuči kao nešto čemu je potrebno u potpunosti namijeniti sve svoje vrijeme. A ipak, ova je svetica prepoznala nešto vrijedno i važno u tome da posveti cijeli svoj život samo tome da ljubi. Ne bih se usudila propitivati njen izbor jer znam koliko je predivnih plodova njen život izrodio.
U srcu doma bit ću mama. Ona koja skrbi. Ona koja je uvijek tu. Ona koja prepoznaje svaku tvoju emociju i potrebu. Ona koja tješi. Ona koja hrabri. Ona koja vjeruje i bodri. Svakako, može to činiti i mama koja nije baš uvijek kod kuće i koja se bori uskladiti svoje obaveze da bi nam što više sebe mogle dati. To su mame borci. I mnogim se tim mamama srce lomi kada moraju prepustiti brigu o svom djetetu nekome drugome. A nemaju izbor. Skidam im kapu, reklo bi se.
Teško je podvući crtu i odrediti imamo li izbor ili nemamo. Jer nigdje nije striktno propisano. Puno je takvih moralnih pitanja koja su nam prepuštena da ih odlučimo po savjesti. Budimo samo iskrene prema sebi, prema svojoj obitelji i prema Bogu. Bolno iskrene. Jasno razlučimo bitno od nebitnoga, poticaj i poziv od slabosti. Ne dopustimo strahu i manjku pouzdanja na nam mute pogled. Molimo Duha Svetoga da ražari u nama svoju razboritost. Da gledamo Božjim očima i na umu imamo prije svega – spasenje duša.
Djevojke, kakve veze sve ovo ima s nama?
Da, s nama – jer i ja sam još uvijek jedna od vas. Svejedno se usuđujem promišljati i pisati o ovome. Možda jednog dana požalim i sama sebi uskočim u usta. Molim Gospodina da me toga sačuva.
Budući da se nalazimo u izazovnom vremenu kada dane provodimo isključivo kod kuće, to me potaknulo da intenzivnije promislim o ovoj temi jer, ako bih bila mama kod kuće, vjerojatno bi mi život često bio sličan ovome.
Naviknula sam izlaziti iz stana najkasnije u 8:00 i vraćati se uglavnom oko 21:30. Posao, druženja, volontiranja, zajednica, misa.. dani su mi poprilično popunjeni i stalno izbivam od doma. Imam zatrpan raspored i tako najbolje funkcioniram – nemam vremena za odgađanje i ljenčarenje, a to su mi dvije velike napasti.
Kada si kod kuće, situacija je drugačija. Nema jasno definiranog rasporeda jer ga uglavnom diktiraju potrebe drugih. Nema za sve vanjskih rokova koji te pritišću i tjeraju da radiš. Isključivo o tebi ovisi kako ćeš se snaći i iskoristiti vrijeme na najbolji mogući način. Kako ćeš se motivirati i kako ćeš biti učinkovita.
Vjerojatno to nije prva stvar koja ti padne na pamet kada razmišljaš o temi mame kod kuće
Nije ni meni to prvo palo na pamet. Ali, već nekoliko godina u bliskom krugu prijateljica imam mame kod kuće. Često i puno promišljam o toj temi pa sam uvidjela i svoje slabosti koje bi mi mogle otežati izvršavanje takve uloge. Ovo je jedna od njih, a mogla bi se sažeti kao manjak discipline, točnije samokontrole kao preduvjeta discipline. Shvatila sam ovu karantenu kao izazov da poradim na tome.
Nemam fiksnog rasporeda zatrpanog uobičajenim druženjima, volontiranjima i ostalim aktivnostima. Kako ću iskoristiti dan? Kako ću sebe potaknuti da budem učinkovita, kreativna, produktivna i sada? Kako ću se uskladiti s drugim članovima obitelji koji očekuju da vrijeme posvetim i njima? Kako ću naučiti pustiti ili mijenjati svoje planove zbog toga?
Darovano mi je vrijeme da nađem odgovore. I nadam se da ću ga mudro iskoristiti. Možda jednog dana budem pisala o tome. Nadam se da ću svjedočiti radosno i da ću imati koju korisnu naučenu lekciju za podijeliti.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Daria Shevtsova – Pexels
