Dnevnik jednog vjeroučitelja: Što je temelj ljudske egzistencije?

Vjeroučitelj Božo Barun poziva nas da usred užurbanog životnog ritma zastanemo i zapitamo se koji je temelj naše egzistencije. Odgovara na pitanje zašto je važno osobno odgovoriti na ovo pitanje, preispitujući vlastite misli i djela. Dani koji se pred nama idealno su vrijeme za ovakvu životnu inventuru.

44

Mnogi su pokušali odgovoriti

Mnogi su na svoj način odgovorili na to, po mnogočemu krucijalno i izazovno, pitanje. To su prije svega ljudi koji se nazivaju, odnosno koje mi nazivamo znanstvenicima (filozofi, teolozi, psiholozi, sociolozi, fizičari, kemičari, itd.). Svatko od njih je iznio svoje tzv. stručne stavove s određene pozicije, odnosno s određenog gledišta putem znanstvenih metoda i sredstava. Premda su mnogi na ovaj ili onaj način „pronašli“ odgovor te ga ponudili drugima, potraga za novim odgovorima ipak ne prestaje. Očito je dakle, da neki ljudi još uvijek nisu u potpunosti zadovoljni ni svojim ni tuđim ponuđenim odgovorima na to prevažno pitanje.

Nama vjernicima odgovor je ponudio sam Sin Božji, Isus Krist. I zbog toga bi stvarno bilo neshvatljivo da mi kao njegovi vjernici i sljedbenici tražimo neke druge ili dodatne odgovore utemeljene na nekom drugom nauku. To bi značilo da sumnjamo u Isusa Krista. Ako li pak vjerujemo da nam je Gospodin Isus dao pravi i potpuni odgovor, onda nam jedino preostaje zapitati se jesmo li ga na ispravan način čuli, razumjeli, shvatili i prihvatili. I to, ne samo teorijski, već praktično. Dakle, jesmo li Njegov nauk ugradili u svoj svakodnevni život?

Preispitajmo sebe i svoje ponašanje

A kako ćemo se zapitati i dobiti odgovor? Veoma lako. Ponajprije se preispitajmo ponizno i iskreno, a zatim  sami sebi odgovorimo kako se ponašamo, kako reagiramo u trenutcima kojekakvih životnih kriza, bura i oluja. Po onoj narodnoj izreci: „Na muci se poznaju junaci.“ Pretjerani, odnosno tjeskobni strah i panika ili pak panična potraga za nekakvim ad hoc spasiteljem u takvim situacijama, bit će nam sigurni znak da su nam temelji nesigurni, labavi, a možda i potpuno iskrivljeni. To će nam biti znak da nauk Isusa Krista nismo praktično ugradili u temelje svoje egzistencije. A to što smo pred sobom i drugima tvrdili da smo kršćani, tj. sljedbenici Isusa Krista, bila je svjesna ili podsvjesna prijevara.

Dakle, od izuzetne je važnosti na ovaj ili onaj način raskrinkati svaki oblik laži, obmane ili prijevare koja je bilo kada ili na bilo koji način ugrađena u temelje naše egzistencije. Čim prije tim bolje. Ako dođemo do trenutka takve spoznaje, ne paničarimo, već shvatimo to kao još jedan milosni Božji dar, kao znak da Bog misli na nas, da nas ljubi i da nas stoga još jednom poziva na istinsko obraćenje.

Što možemo naučiti od Adama i Eve

Prva takva spasonosna životna provjera dogodila se već u zemaljskom raju kad je Bog postavljao temelje ljudske egzistencije. Kao što znamo lakmus papir te provjere bila je jedna jedina Božja zapovijed koja je glasila: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti. (Post 2,16-17) Bila je to provjera čovjekove vjere i povjerenja u Božju ljubav. Bila je to također provjera čovjekove ljubavi prema Bogu i prihvaćanja njegova autoriteta.

To je bila nužna provjera. Zašto? Zato da se vidi je li čovjek prihvatio Božje temelje za svoj život ili nije. Bez te provjere, čovjek bi se mogao umisliti i zaključiti da svoju egzistenciju može nesmetano izgrađivati, dorađivati i mijenjati kako poželi ili kako mu netko drugi sugerira. Stoga mu Bog preko svoje zapovijedi daje na znanje da se ne upušta u tu avanturu jer će ga koštati života. I kao što znamo, „lakmus papir“ je pokazao da se čovjek, unatoč jasnoj Božjoj zapovijedi i strogom upozorenju ipak odlučio graditi neke druge temelje, temelje koje mu je sugerirao netko drugi.

Vjerujem da znamo što se sve dogodilo nakon toga. No, ne znam, jesmo li mi kršćani izvukli ozbiljnu i praktičnu pouku iz svega toga. Zbog toga nije suvišno iznova se zapitati: Na kojim i kakvim temeljima gradimo svoju životnu građevinu? Ako smo do sada površno odgovorili na to pitanje, evo nam prigode da se temeljito preispitamo. Stoga predlažem da ove retke čitamo s ozbiljnim, poniznim i iskrenim razmišljanjem. Možda ni olovka u ruci ne bi bila suvišna da pribilježimo nešto što nas je na neki način „zdrmalo“, odnosno dalo nam malo ozbiljnije misliti.

Kreativni pod vodstvom Duha Svetoga

Hoće li se ovi moji prijedlozi nekima učiniti kao puko i naivno fantaziranje kojemu nema ni prostora ni vremena u našem ubrzanom životu? Nije isključeno. Štoviše, sasvim je realno. Ali, tko zna. Bogu je sve moguće. Pa tako mu je moguće, ako zatreba, „rastegnuti“ naše vrijeme i prostor da stignemo o svemu ovome ozbiljno razmisliti. Bog će to doista učiniti, ako smo jako, jako zainteresirani da vidimo što je s našim temeljima. Možda to „rastezanje“ našega vremena i prostora bude sasvim jednostavno.

Recimo da nam Bog sugerira da preskočimo nešto „strašno zanimljivo“ na TV-u, da smanjimo Facebook znatiželju, ili preskočimo prekomjerno šminkanje i eto nam iznenada prostora i vremena kojeg možemo posvetiti svojim temeljima. Čitao sam o nekim takvim iskustvima, odnosno svjedočanstvima „umnažanja“ vremena, a i sam sam nešto od toga iskusio. Budimo sami sebi inspirativni. Inspiracija znači nadahnuće. A nadahnuće dolazi od duha. U zajedništvu sa svojim Bogom, tj. Njegovim Duhom vrijedimo i možemo puno više nego što znamo i mislimo. Nadam se da svoje od Boga darovane genijalne ideje već dijelite međusobno i na taj se način uzajamno obogaćujete, hrabrite i veselite.

Zapravo vidim po sadržajima kolumni i drugih priloga na ovom portalu da je tako. Važno je, zapravo, bitno je da su nam temelji sazidani od pravog „materijala“. Ako u nadgradnji malo promašimo, odnosno nešto krivo učinimo, neće biti tragično jer postoji mogućnost relativno brzog i uspješnog oporavka. To u nama čini sakrament ispovijedi, ali i svako naše iskreno i ponizno pokajanje zbog krivog, nesavršenog i grješnog zidanja. Vjerujem da smo toga svjesni i da svaku večer pri ispitu savjesti uočimo kako smo taj dan stavili jednu ili više cigli koju(e) trebamo maknuti jer nagrđuje(u) naš život.

Do sljedećeg čitanja želim vam(nam) da budete(mo) kreativni pod vodstvom Duha Svetoga!

Božo Barun – Žena Vrsna


Foto: Aaron Burden – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
In this article