Kakvo je vrijeme došlo, moja draga obitelji!
Već je par tjedana, a tko zna koliko će ih još biti, da smo svi zajedno kod kuće. Ne mislim išta uljepšavati: bilo je to deset dugih dana. Nisu to nužno bili loši dani, više s osjećajem da smo zapeli na jednom mjestu.
Nema više izlazaka u park. Nema vrtića da bismo mogli otići na posao. Nema uzbuđenja zbog izlaska u kupovinu koji nam razbijaju monotoniju. Nema ni jednog dogovora za kavu s drugim mamama niti muških druženja. Nema uobičajenih obiteljskih sastanaka s ostalim članovima, a naši se izleti uglavnom sastoje od odlaska u dvorište na trampolin. Prestao je postojati život kakav smo poznavali. Ostali smo samo mi, zajedno u svom domu, čekajući.
Ovo je vrijeme prilagodbe i može postati napeto
Vjerojatno ćemo si početi ići na živce- taj dio je neizbježan. Smetat ćeš mi dok pokušavam raditi, a ja ću te gnjaviti jer će izgledati kao da te stalno salijećem.
Znam da si premlad da bi shvatio što se točno događa, no dosadit će mi neprestano odgovarati na tvoja nedužna pitanja. Ne, ne možemo otići u trgovinu; ne, nemamo viška novca za trošenje; ne, ne možeš danas posjetiti svoje prijatelje.
Doći će trenuci kada će me stres pretvoriti u mrgodnu i nervoznu osobu. Unaprijed se ispričavam i obećavam ti da nisi ti kriv.
Neće biti baš mnogo tišine u kući. Bit će vrlo malo prilike da duboko udahneš i promisliš. Vrlo malo vremena za sebe. Težina onoga što se oko nas događa ispoljit će ono najgore u nama. Uopće ne sumnjam u to. No, moram vjerovati da će možda ovo biti vrijeme koje će također ispoljiti ono najbolje u nama.
Toliko smo dugo bili uhvaćeni u životnom mlinu hodajući tamo i ovamo, na sastanke, treninge, poslove, dogovore. Činilo se da uvijek moramo negdje biti. Sve do sada. Žurba u našem životu uzrokovala je otuđenje i nenamjerno nas odvojila jedne od drugih. No ovo zbunjujuće i ludo vrijeme nas je natjeralo da usporimo i udružimo snage, da preispitamo od čega se sastoji naš obiteljski život.
Zajedno ručamo svaki dan što i nije baš slučaj kada imamo pun raspored. Zovemo svoje voljene samo da bismo ih nakratko čuli i onda bismo razgovarali satima jer, odjednom, nemamo mogućnost bliskog kontakta i više cijenimo društvo svojih bližnjih.
Smijemo se, baš se ludo smijemo. Otkad si postao tako zabavan? Nismo odigrali ovoliko društvenih igara, ne znam ni ja otkad. Iako su vremena teška, ne mogu se oteti dojmu da je ovo zajedništvo blagoslov za koji nismo ni znali da nam je potreban.
Prepoznali smo svoje prioritete – ono najvažnije nalazi se unutar naša četiri zida
Ne, ovo nije godišnji odmor. I da, upravo se događa mnogo teških stvari oko nas. No, zasigurno možemo biti zahvalni na ovom tračku nade. Dobili smo priliku da se ponovno povežemo i bili bismo ludi da je ne iskoristimo.
Moja mila, draga obitelji. Kad jednom sve ovo završi, molim se da ne zaboravimo temelje koje smo u ovo vrijeme podigli. Ako u tome uspijemo, jednostavno znam da ćemo iz svega izići snažniji nego ikad prije.
Casey Huff – Her view from home
Prevela: LR
Foto: Michal Jarmoluk – Pixabay
