“Ona je bila moj najbolji ulov. Nemam pojma kako sam je uspio osvojiti.” – rekao je iskusni ribolovac gledajući svoju suprugu s kojom je u braku više od pola stoljeća.
Ljubav moga djeda i bake ne prestaje me fascinirati. U današnjem svijetu 50 godina braka čini se praktički nemogućom pojavom. Stoga je i naša vjera u ljubav koja traje gotovo iščezla; zajedno s našim kriterijima. Istovremeno je došlo do sve šire pojave tzv. “kulture veza za jednu noć“ koja nudi opciju lišenu obveza a s mogućnošću jednostavnog izlaska bez previše pitanja. Stoga odlučih baciti pogled na period 60-ih godina prošlog stoljeća kada su moji djedovi i bake bili studenti. Zamolila sam ih da mi kažu kako je hodanje izgledalo u to vrijeme. Evo što su mi rekli.
Hodanje 60-ih godina
Osnovna stvar kod hodanja onoga vremena jest postojanje međusobnog poštovanja u velikoj mjeri. Sve stvari su se rješavale otvorenim razgovorima, licem u lice. Žene su odlazile na brojne spojeve, a budući da veza za jednu noć nije bilo, bilo je lako i očekivano da se kroz razgovor odnos brzo privede kraju ukoliko se ustanovi da osobe nisu jedno za drugo. Bilo je vrlo malo, ako ih je uopće i bilo, nestalnih (površnih) veza.
Seksualna sloboda i izgubljeno poštovanje
Žene su postavljale kriterije što se fizičkog aspekta veze tiče i nije bilo „zajedničkog spavanja“. Ovo se promijenilo pojavom feminističkog pokreta. (Žene su dobile pravo glasa i mogućnost zaposlenja, ali su izgubile svu moć koju su imale kad se o vezama radi. Kad su se žene izborile za „seksualnu slobodu“ od muškaraca dogodilo im se da su izgubile poštovanje od istih te su često bile ostavljane s djecom.)
U ono vrijeme veze su se prirodno razvijale te su se odvijale s jasnom nakanom. Na prvom spoju muškarac bi došao po ženu, otvarao joj vrata, platio izlazak te je eventualno primio za ruku. Vrlo rijetko se dogodio poljubac na prvom spoju. Kad bi do poljupca napokon došlo bila je to velika stvar. Nakon otprilike dva mjeseca na muškarcu je bila odgovornost da čitavu stvar učini službenom i objavi vezu.
Ljubav kao javna stvar
Tada je također postojala snažna povezanost između fizičke manifestacije ljubavi i stvarnih osjećaja. Dakle, nije postojala velika odvojenost između srca i tijela kao što je to danas. Drugim riječima, ne bi se dogodilo da ideš ljubiti nekoga ako nisi zaista osjećao ljubav prema toj osobi. U današnje vrijeme puno je teže razlikovati ljubav od požude zato što fizički aspekt veze vrlo brzo prelazi u prvi plan. A to vodi u međusobno iskorištavanje.
Ljubav i veze su nekada bile javna stvar. Čak su i telefonski razgovori bili javni zato što je obično postojao samo jedan telefon u hodniku ili kuhinji domaćinstva. Ta društvena upućenost u odnose uzrokovala je veći stupanj obveze i odgovornosti.
Postojale su jasnije definirane uloge između muškaraca i žena u svijetu hodanja. Muškarac je znao kako će izvesti ženu na spoj, a žena je znala da to znači njegovu zainteresiranost za nju. Bilo je puno manje nagađanja.
Ne zadovoljavaj se s manjim od onoga što zaslužuješ
Ovakav način udvaranja i izlazaka događao se prije svega 60-ak godina, a opet mnoge ove stavke su stvar prošlosti u tolikoj mjeri da se danas čine nezamislivima. Ipak, potreba za ljubavlju koja leži duboko u ljudskome srcu do danas se nije promijenila. Nitko od nas ne žeđa za ljubavlju koja je neizvjesna, nestalna ili tajnovita.
Moj brat, student na fakultetu, nedavno je izjavio nešto vrlo snažno. Rekao je da držanje djevojke za ruku ima daleko veću težinu od spavanja s istom djevojkom.
Budi netko tko očekuje takvu ljubav – ljubav koju obilježava držanje za ruku. Javnu ljubav koja s ponosom pokazuje svijetu da ste predani jedno drugome i da želite trajan odnos. Nema potrebe za neizvjesnošću, igricama ili nagađanjem.
Uzmi si vremena i napiši popis vlastitih kriterija hodanja te donesi odluku na licu mjesta da se nikad ne zadovoljiš s bilo čime manjim od toga. Vrijedna si ljubavi poput one iskusnog ribolovca i njegove ljubljene supruge.
Chastity Project – Žena vrsna
Prevela: KV
Foto: cottonbro – Pexels
