Živjeti pred Bogom vlastitu bijedu
Slabost i krhkost su opće ljudsko iskustvo. Vidjeli smo da Crkva uči: “U svijetlu objave nalaze svoj konačni razlog i uzvišeni poziv i duboka bijeda što je ljudi doživljavaju” (GS 13). Tako da se svaka osoba mora suočiti i sa tom dimenzijom svoga bića. U duhovnom životu spoznaja vlastite bijede redovito stvara mučninu, probleme koji vode do nutarnjih bjegova i velikih poteškoća.
Sv. Ljudevit govori upravo obrnuto, radujte se pred Bogom:
“Bijedna djeco Marijina! Vaša je slaboća skrajnja, vaša je nepostojanost velika, vaše je dno sasvim pokvareno. Treba priznati, i vi proistječete iz iste pokvarene gomile Adamovih i Evinih sinova. Ali ne klonite zato duhom, nego se utješite i radujte se:
Evo vas učim tajnu, tajnu koju ne poznaje skoro nijedan kršćanin, pa ni oni najpobožniji. Ne ostavljajte svoga zlata ni svoga srebra u svojim kovčezima, koje je opaki duh već razvrgnuo te vas okrao, jer su odveć maleni i odveć stari, pa se ne bi moglo u njima sačuvati tako veliko i dragocjeno blago. Ne lijevajte čiste i bistre vode s izvora u svoje posude sasvim pokvarene i zaražene grijehom.
Ako u njima i nema više grijeha, još je tu njegov zadah; voda će njime zaudarati. Ne točite svoga dobroga vina u svoje stare bačve, koje je veli napunjalo slabo vino; to bi vam ga pokvarilo, a lako da vam i isteče. Premda me razumijete, o predodređene duše, govorit ću još otvorenije.
Nemojte zlato svoje ljubavi, srebro svoje čistoće, vodu nebeskih milosti, vino svojih zasluga i kreposti povjeravati prošupljenoj vreći, starom i razlupanom kovčegu, oštećenoj i pokvarenoj posudi, kakvi i jeste; inače će vas orobiti lupeži, to jest đavli koji traže i vrebaju, dan i noć, zgodan čas da to učine: inače ćete rđavim zadahom svoga sebeljublja, samodostatnosti i svoje volje pokvariti sve što vam Bog udijeli najčistijega.
Stavite radije i sakrijte u Marijino krilo i Marijino srce sve svoje blago, sve svoje milosti i kreposti: ona je “posuda duhovna, posuda poštovana, posuda uzorne pobožnosti”.
Otkad se je Bog sam zatvorio u ovu posudu sa svim svojim savršenstvima, ona je postala sasvim duhovna i duhovni stan najduhovnijih duša; postala je posuda poštovana i časno prijestolje najviših vječnih poglavica; uzorna posuda pobožnosti i najslavnije boravište utjehe, milosti i kreposti; postala, je napokon, bogata kao kuća zlatna, jaka kao toranj Davidov i čista kao toranj bjelokosni.
Oh, sretna li onoga koji je sve predao Mariji, i koji se Mariji u svemu i sasvim povjeri i u njoj se izgubi! On je sav Marijin, a Marija je sva njegova. On može slobodno reći s Davidom: Ova je postala za me (usp. Ps 119,56), to jest Marija je stvorena za me. Ili s ljubljenim učenikom: Uzeh je k sebi (Iv 19,27), to jest: primih je za sve svoje dobro” (PP 177 – 179).
Upoznati i prihvatiti sebe pred Bogom
Upoznati same sebe znači biti iskren do kraja u vlastitoj savjesti i prihvatiti odgovornost u životu ne tražeći opravdanja i ispričavanja. U biti, radi se o poniznosti koja postaje istinoljubivost. Vlastita i tuđa slabost u vjerniku bude svijest o potrebi Isusa Krista, njegove otkupiteljske ljubavi i Marijina zagovora. Spoznaja vlastite bijede pred Bogom je jedna od tajni duhovnog života koju su svi sveci iskustveno poznavali, a mnogi o tome i pisali. Tako i sv. Ljudevit:
«Dragi moj brate, budeš li vjeran nutarnjim i izvanjskim vježbama ove pobožnosti, koje ću ti malo kasnije pokazati, budi uvjeren da ćeš najprije, svjetlom koje će ti dati Duh Sveti po Mariji, predragoj svojoj Zaručnici, upoznati svoje opako dno, svoju pokvarenost i svoju nesposobnost za ikakvo dobro, i pod uplivom toga spoznanja sam ćeš se prezirati i s grozom ćeš pomišljati na se.
Smatrat ćeš se pužem koji sve mrlja svojom slinom, ili žabom krastačom koja sve truje svojim otrovom, ili opakom zmijom koja samo radi o prijevari. Napokon će te ponizna Majka učiniti dionikom svoje duboke poniznosti, iz koje ćeš prezirati sebe, nećeš prezirati nikoga i drago će ti biti što si prezren» (PP 213).
Duh Sveti i Marija će ti pomoći u spoznaji sebe
Da bi se dobro shvatio ovaj duhovni nauk, treba ga dobro razumjeti. Pazimo na prijelaze koje nam donosi svetac. “Budeš li vjeran…”. Duhovni plodovi zriju samo u vjernosti i u vremenskim periodima koje Bog hoće. “Svjetlom koje će ti dati Duh Sveti po Mariji..”. U ozračju dvostruke ljubavi Duha Svetoga i Marije događa se čudesna mudrosna spoznaja vlastite bijede i tamne strane vlastite duše. Redovito ta izranjenost duše postaje izvor poteškoća, problema, nervoza, bijega, nezadovoljstva ili samoopravdavanja koje ne rješavaju bit problema.
Tek u vjernosti Bogu i ozračju Duha Ljubavi s Marijom osoba otvara sve dubine svoga bića toj ljubavi i doživljava da je do kraja ljubljena. Takva spoznaja vlastite bijede je temelj duboke svetačke poniznosti. Zbog toga svetac kada govori o istoj stvari, u prvom citiranom tekstu, poziva na utjehu i radost.
Prihvaćanje istine pred Bogom
Poniznost je prihvaćanje istine o dostojanstvu, ali i o bijedi ljudske osobe, a istina u ljubavi oslobađa. Iz navedenog se vidi da se ne radi ni o kakvoj mazohističkoj introspekciji psihološke narav niti tehnici, ni o vlastitom naporu, jer je to dar vjernosti Bogu. To je jedno mistično iskustvo koje opisuju i drugi sveci. Sveti Ivan od Križa poslije duhovne noći osjeta donosi: “Prva i glavna korist koju duša ima od ove suhe i tamne noći jest ovo: spoznaja sebe i svoje bijede” (Tamna noć, prvi dio XII 2.).
Naravno da takva spoznaja može biti i mučna pogotovo kada se osoba po prvi puta iskustveno sa njom susreće, ali ako je živi u duhu u kojem Montfort naučava, sobom nosi sve druge plodove mira, slobode i pouzdanja, te oslobađa od straha. Dakle, treba spoznavati svoju bijedu pred Bogom, ostati vjeran sakramentalom životu i molitvi i ne zatvoriti se u sebe kod takvog iskustva. Upravo takvo iskustvo nas vodi pravoj poniznosti, koja je jedna od najvažnijih i najtežih kreposti u duhovnom životu.
Još je sv. Pavao pisao: “Ne kao da smo sami od sebe sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga” (2 Kor 3,5), a spoznaja vlastite bijede nam još pomaže da shvatimo svu istinitost Isusovih riječi: “Bez mene ne možete ništa učiniti” (Iv 15,5).
Zdravo Marijo: Marijina Zagovorna molitva
Molimo Majku Božju da nas vodi otajstvenim putovima duha gdje se i ljudska bijeda ugrađuje u napredak duhovnog života. Skupa sa svecem razmatrajmo Zdravo Mariju, tu Gospi tako dragu molitvu.
Zdravo Marijo…
“Nalaziš li se u nesretnom stanju onoga koji je u grijehu? Zazivaj božansku Mariju. Kaži joj Zdravo, što znači: Pozdravljam te s dubokim poštovanjem, Ti koja si bez grijeha i bez drugih zala! Ona će te osloboditi od nesreće tvojih grijeha. Nalaziš se u tminama neznanja i zabluda? Pozdravi Mariju i kaži joj Zdravo Marijo, što znači: osvijetljena sunčevim zrakama pravde. Ona će te učiniti dionikom svoga sjaja. Jesi li izgubio put koji vodi u nebo? Uteci se Mariji, što znači, Zvijezda mora; zvijezdo sjevernjačo, voditeljice naše plovidbe ovim svijetom. Ona će te odvesti u luku vječnog spasenja.
Milosti puna..
Žalostan si? Uteci se Mariji, što znači: Gorko more, ispunjeno gorčinom kada je bilo na ovome svijetu, koje je sada, u nebu, postalo more čiste slasti. Ona će pretvoriti tvoju žalost u sreću i tvoje jade u utjehu. Izgubio si milost? Časti preobilje milosti kojima je Bog ispunio Presvetu Djevicu, i reci Mariji: Puna milosti i svih dara Duha Svetog. I ona će te učiniti dionikom toga blaga.
Osjećaš se samim, kao da si napušten od Boga? Obrati se Mariji i reci joj: Gospodin s tobom prisnije i dostojanstvenije nego u pravednicima i svecima jer ti si s njim sjedinjena. On je uistinu tvoj Sin, njegovo tijelo je tvoje tijelo. Budući da si mu ti Majka, ti si s Gospodinom zbog te uzajamne ljubavi i zato jer mu savršeno nalikuješ. Još joj reci: cijelo Presveto Trojstvo je s tobom, jer ti si dragocjeni hram. Ona će te čuvati i staviti pod Gospodinovu zaštitu.
Blagoslovljena si..
Jesi li možda postao predmet Božjeg prokletstva? Reci Mariji: Blagoslovljena si među ženama i blagoslovljena od svih naroda zbog tvoje čistoće i plodnosti; zahvaljujući tebi Božje prokletstvo je promijenjeno u blagoslov. I ona će te blagosloviti. Gladan si kruha milosti, kruha života? Približi se njoj koja je nosila kruh živi koji je sišao s Neba; i reci joj: Blagoslovljen plod utrobe tvoje, kojega si začela ostavši Djevica, nosila bez muke i porodila ga bez ijedne boli. Blagoslovljen Isus koji otkupi mrtvog čovjeka, koji vrati prognanika u domovinu, opravda grješnika, spasi izgubljenog čovjeka. Bez sumnje, tvoja će se duša nasititi kruhom milosti u ovome životu i vječnom slavom u drugom. Amen.
Blagoslovljen plod utrobe tvoje..
Završi svoju molitvu govoreći s Crkvom: Sveta Marijo, sveta u tijelu i u duši, sveta zbog tvojeg jedinstvenog i vječnog predanja Bogu na služenje, sveta zbog toga što si Majka Boga koji te je obdario preuzvišenom svetošću kako to i priliči toj neizmjernoj časti. Majko Božja koja si i naša Majka, naša Posrednica i Zagovornica, Blagajnica i Djeliteljica Božjih milosti, isprosi nam oproštenje naših grijeha i pomirenje sa božanskim Veličanstvom. Moli za nas, grješnike, ti koja toliko ljubiš bijednike, ti koja ne prezireš niti odbacuješ grješnike, bez kojih ne bi bila Majka Spasitelja.
Moli za nas sada, tijekom ovoga kratkog, prolaznog i jadnog života. Sada, zato što sigurno imamo samo ovaj trenutak. Sada, zato što smo i danju i noću opkoljeni moćnim i okrutnim neprijateljima koji nas napadaju. I na čas smrti naše, tako strašne i opasne, kada će naše snage biti iscrpljene, kada će naš duh i tijelo biti shrvani od boli i straha.
Moli za nas..
U času naše smrti, kada će sotona podvostručiti sve napore da nas zauvijek upropasti; trenutak kada će se odlučiti naša sudbina, sretna ili nesretna, za cijelu vječnost. Oh, dođi, dakle tada u pomoć svojim jadnim sinovima, milosrdna Majko, zagovornice naša i utočište grješnika. U tom trenutku, udalji od nas đavle, naše optužitelje, naše neprijatelje, čiji će nas strašan izgled prestraviti; dođi i prosvijetli nasu tmini smrti. Vodi nas i prati do suda našeg Suca, koji je isto tako i tvoj Sin, moli se za nas da nam oprosti i da nas primi među svoje izabranike u vječnoj slavi. Tako neka bude. Amen.
Sveta Krunica
Tko se neće diviti uzvišenosti svete Krunice koja se sastoji od ova dva dijela: Oče naš i Zdravo Marijo? Postoji li, možda, Bogu i Presvetoj Djevici ugodnija molitva a lakša, milija i spasonosnija za ljude? Imajmo neprestano u srcu i na usnama ove molitve i tako častimo Presveto Trojstvo, Isusa Krista našeg Spasitelja i njegovu presvetu Majku Mariju. Na kraju svakog otajstva bilo bi dobro dodati Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen” (ČTSK 57-59).
Za razmišljanje: Otvaram li Bogu, koliko je do mene, dubine svoje izranjene duše? Jesam li u savjesti, pred sobom i Bogom, do kraja iskren u priznavanju istine o mome biću? Vjerujem li da me Bog ljubi tamo gdje sam najbjedniji i najpotrebniji? Zazivam li Majku Mariju da mi pomogne na tim lijepim, ali za dušu teškim putovima?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetom, Zdravo Zvijezdo mora i Lauretanske litanije…
Ponavljanje kratkog zaziva tijekom dana: Gospodine daj da progledam, da upoznam samoga sebe.
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
