Što ljubav jest
Voljeti znači puno toga. Sama riječ već upućuje na to da obilježava stanje ljudskog srca koje se potpuno razlikuje kod svakog čovjeka. Riječ ljubav dobiva mnoge nijanse pa mi se čini da riječi „LJUBIM TE“ znače sve, a opet kao da ne govore ništa konkretno, jer se u našem srcu i umu odmah pojave hrpe tumačenja i značenja.
Sjećam se jedne noći kad smo suprug i ja razgovarali nakon perioda sukoba, nemira, ljutnje. Dugo u noć sam govorila. Nakon što sam rekla sve što sam mislila da je važno, završila sam svoje izlaganje rečenicom: „Samo želim da me ljubiš.“ Zatim sam mirna zaspala. Kad smo se ujutro probudili, prva rečenica koju je moj suprug izgovorio bila je: „Ne razumijem što želiš od mene.“ Bila sam prilično dobro raspoložena tog jutra pa mi se preko lica razlio osmijeh „O kako je teško shvatiti što ljubav jest?“
Što je to što bi nas uistinu ispunilo do kraja toliko da ne dolazi do sukoba između nas? Da možemo preduhitriti svaki nemir i val s kojim bismo se mogli susresti? O, kad bi svaki dan u našim srcima bio mir i razlijevala se radost poput zraka sunca. Ali ne ide nam uvijek sve tako jednostavno. Postavljam si pitanje koliko je ljubavi potrebno dobiti da bismo uistinu mogli ljubiti.
Izvor moje radosti
Ako je duša naša kao čatrnja, da bi bila puna čiste bistre vode, mora redovito padati kiša. Kako bi ispunila svoju svrhu treba njenu vodu trošiti. Treba se dati. Koji je omjer kiše i davanja, primanja i dijeljenja optimalan?
Ima li izvor moje radosti korijen u ljubavi mog muža ili je pravi korijen čvrsto ugrađen u plodnom tlu koje se zove Crkva? Oprana u ispovjedaonici. Napojena Tijelom i Krvlju Kristovom. Poučena naukom Crkve. Dotaknuta znakom pruženog mira i osmjehom prijatelja (prijateljice). Srca uronjenog u molitvu. Obnovljena, čista, nova mogu se vratiti kući spremna služiti dovoljno ponizna da dopustim drugima da i oni meni služe.
Kad u crkvu idemo zajedno, naše misli nakon Mise nisu iste. Mijenja se sjaj u našim očima. Razdvojimo bitno od nebitnog. Oprostimo jedno drugome. Donesemo nove odluke i tišina ponekad govori više od riječi, jer znamo da želimo isto i bez dogovaranja.
Ljubimo li uistinu ako nismo dopustili da Krist ljubi kroz nas?
Ne znam, Gospodine, koliki dio izvora čiste bistre vode u čatrnji moje duše natapaš Ti, a koliko ljubav mog supruga. Što je to što me uistinu pokreće da supruga poštujem. Znam samo da uistinu želim služiti, dati, biti.
Kriste, dopusti mi da uvijek mogu darivati i poštivati svog supruga.
Da budem zahvalna. Ljubljena da bi mogla ljubiti.
Ne razumijem sve, ali znam da u Tvom i Ivanovom naručju postajem mirna i radosna.
Terezija Bogutovac – Žena vrsna
Foto: Pixabay
