
U poslanici Hebrejima imamo jedan zgusnuti tekst iz kojeg možemo izvući veliku korist za sebe i druge. Pisac poslanice Hebrejima govori o Kristu koji je neizrecivo trpio i u trpljenju dospio do savršenstva preko slušanja. Oni koji Njega slušaju također dolaze do savršenstva, tj. spasenja. U poslanici Rimljanima Pavao kaže da spasenje dolazi preko slušanja.
Svaki Izraelac tri puta na dan poziva samoga sebe da sluša. Moli molitvu, koja zapravo i nije molitva jer se Božjim riječima obraća samome sebi: Šema! Slušaj Izraele!
Tko sluša, prihvaća
Zanimljiva je veza između slušanja i savršenosti. Slušanja i spasenja. Slušanja i života vječnoga. Zamislimo osobu koja ima ogromnu sposobnost slušanja i osobu koja ne može nikoga i ništa slušati. Onaj tko sluša očito je dospio do nečeg velikog. Tko sluša, prihvaća. Uvažava. Priznaje. Čeka. Otvoren je. Slušanje je čudesno. Ono jednu osobu preobražava. Čini je poniznom. Dragom. Pozornom. Mirnom. Svjetlom. Punom.
Nemogućnost slušanja čini sve suprotno od onoga gore navedenoga. To je bahatost. Samouvjerenost. Živčanost. Rastrojenost. Smućenost. Potištenost. Zasićenost. Dosada. Cinizam. I sve tomu slično.
Otvori svoje uši i slušaj
Kad sve ovo vidim, spontano mi dolazi u srce molitva i poziv: Slušaj! Slušaj Boga. Slušaj bližnje. Slušaj životinje. Slušaj biljke. Slušaj elemente. Slušaj svece. Slušaj anđele. Slušaj neprijatelje. Slušaj prijatelje. Slušaj šutljive. Slušaj one koji mnogo govore. Slušaj svoju dušu. Slušaj Riječ Božju. Slušaj psalme. Slušaj poticaje Duha Svetoga. Slušaj Majku Mariju. Slušaj starije. Slušaj mlađe. Savršeno slušaj. Slušanje dovodi do savršenstva. Ono oslobađa. Čisti.
Krist kaže učenicima: Vi ste već čisti po riječi koju sam vam zborio. Slušali ste moju Riječ i ona vas je čistila. Čistila vas je od vaših krivih misli. O zatvorenosti u svoj svijet. Čistila vas je od riječi koju je Sotona posijao u vas. Sotonska je riječ: Bog nije ljubav! Ne slušaj Boga. Ne slušaj nikoga. Slušaj samo sebe.
Moli za dar slušanja
Sveti Augustin je zahvaljivao Bogu što je probio njegovu gluhoću. Bio je samodostatan. Samouvjeren. Pun sebe. Crkva započinje svaki dan s uzdahom: O da danas poslušate Njegov glas!? Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Pobune u pustinji. O da danas, Gospodine, probiješ moju gluhoću. Sve bi postalo savršeno!