Napomena urednika: Ovaj esej, koji je izvorno objavljen na CWR -u 31. svibnja 2020., ponovno je objavljen u čast blagdana svetog Ivana Pavla II.
Postanite ono što jeste!
„Kanonizirajući neke vjernike, to jest svečano proglašavajući da su ti vjernici junački vršili kreposti i živjeli u vjernosti Božjoj milosti, Crkva priznaje moć Duha svetosti koji je u njoj i podržava nadu vjernika pružajući im svece kao uzore i zagovornike.” (KKC 828) Zato je posebno prikladno iskoristiti nedavnu 100. obljetnicu rođenja svetog Karola Wojtyłe kao prigodu da se da hvala Bogu za sve što je učinio u njegovom životu.
Prva i najvažnija misija koju Bog povjerava svima nama je preuzimanje odgovornosti za naš vlastiti život. Wojtyła to naziva samoodređenjem. Ovo je poruka za nas da izgradimo sami sebe prema Božjem planu: „Postanite ono što jeste!“, kroz ostvarivanje svoje slobode u istini. Preuzimajući ljudsku narav, Sin Božji postao je savršen čovjek. Time u potpunosti otkriva istinu o čovjeku kao Božjoj slici i uzdiže ljudski poziv na samoodređenje do nadnaravnog reda tako da su svi pozvani biti posvojena djeca Božja (usp. Rim 8,15-16) i Božji prijatelji (usp. Iv 15,13-15). Proslava svetog Ivana Pavla II. priznanje je Crkve da ga je Božja ljubav i milost učinkovito dovela do ispunjenja njegova ljudskog i kršćanskog poziva u ostvarenju poziva na svetost, savršenstvo milosrđa.
Novi val svetaca – oživljavanje poslanja Crkve
Misija Duha svetosti je svjedočiti Krista, u Svetom pismu i životu Crkve, te ljude dovesti do vjere u ovo svjedočanstvo. Što se tiče svih svetaca, vjera i svetost Ivana Pavla II. plod su ove misije. Iako je u Božjem planu mudrosti i ljubavi njegovo hodočašće s vjerom započelo puno prije Drugog vatikanskog sabora, njegovo svjedočanstvo jasno pokazuje koje mjesto zauzima Sabor na tom hodočašću. Saborsko učenje o sveopćem pozivu na svetost u Crkvi (V. poglavlje Lumen gentium) posebno je važno sv. Ivanu Pavlu II. To je „osnovni zadatak koji je svim sinovima i kćerima Crkve povjerio Sabor koji je namjeravao donijeti obnovu kršćanskog života utemeljenog na Evanđelju“.
Obnova koju je pokrenuo Sabor ostvaruje se prije svega u „svecima [koji su] uvijek bili izvor i ishodište obnove u najtežim trenucima u povijesti Crkve“. Oživljavanje poslanja Crkve, što je cilj Drugog vatikanskog sabora, u potpunosti ovisi o novom valu svetaca jer je „svetost skriveni izvor i nepogrešivo mjerilo njezine apostolske aktivnosti i njezina misionarskog napora“. (Christifideles laici, 16, 17)
Duh Sveti glavni je protagonist nove evangelizacije, naziv za misiju Crkve koju je oživio Drugi vatikanski sabor, a sveci su oni koji su najposlušniji i reagiraju na njegove poticaje. Isti Duh Sveti koji je vodio sudionike Drugog vatikanskog sabora u stvaranju pisane riječi o svetosti učinio je da te riječi zažive u sv. Karolu Wojtyłi. Njegova kanonizacija potvrđuje da je on osobno provodio ovo saborsko učenje, da je primio to učenje i cijelo saborsko učiteljstvo u vjeri i da je Duh Sveti učinio da u njemu zaživi slovo Sabora.
Poziv na čitanje „iznutra“
U glavnom eseju ove serije o svetom Ivanu Pavlu II. George Weigel pripovijeda da mu je Papa rekao za svoje prijašnje biografe: „Pokušavaju me razumjeti izvana. Ali moguće me je razumjeti samo iznutra.“ Ove opaske odražavaju svečevo životno oduševljenje i poštovanje otajstva ljudske slobode, savjesti, odgovornosti i samoodređenja – antropološke osnove za čovjekov poziv na zajedništvo s Bogom i s drugima u ljubavi.
Ovaj konkretni esej namjerava prihvatiti poziv Ivana Pavla II. da ga se razumije „iznutra“ iznoseći njegovo svjedočanstvo o vjerskom odnosu prema Saboru. Vidjet ćemo, također, kako nas poziva da čitamo Drugi vatikanski sabor „iznutra“ te da je to čitanje ukorijenjeno u i produžetak čitanja samoga Boga „iznutra“. Gledajući tako, njegov poziv odnosi se na to da se pobrine za svoju katoličku vjeru, jer vjera nam daje sposobnost spoznati čovjeka i Boga i njegovu Crkvu „iznutra“.
Po Saboru realizirano Kristovo obećanje da će biti sa svojom Crkvom
Prvi i temeljni odnos svetog Ivana Pavla II. prema Drugom vatikanskom saboru ne temelji se na činjenici da je kao biskup aktivno sudjelovao na njemu. Ne temelji se ni na odgovornosti njegova ureda – prvo kao nadbiskupa u Krakovu, zatim kao kardinala suradnika pape Pavla VI. i na kraju kao Pape – za provedbu Sabora u životu Crkve. Umjesto toga, njegov primarni odnos prema Drugom vatikanskom saboru temelji se na vjeri. Vjerom ga vidi kao riječ Duha Svetoga Crkvi našeg doba. Istom vjerom reagira na tu riječ, povjeravajući se Bogu i usklađujući svoje misli, riječi i djela sa saborskim učenjima i smjernicama.
U tome je sveti Ivan Pavao II. uzor katoličke vjere u Duha Svetoga koji vodi Crkvu. Ovo nije apstraktna, samo teorijska vjera koja s jedne strane potvrđuje da Duh Sveti vodi Crkvu, ali s druge strane ne prihvaća povijesno konkretno vodstvo Duha na Saboru. Za svetog Ivana Pavla II., Sabor je konkretna, povijesna realizacija Kristovog obećanja da će biti sa svojom Crkvom po djelovanju Duha Svetoga. Stoga je taj Sabor oblikovao njegovu vjeru.
„Ne žalostite Duha Božjega”
Brojni biblijski tekstovi potvrđuju ovo njegovo uvjerenje. Vrlo često poziva se na redak iz Otkrivenja: „Slušajte što Duh govori Crkvama.“ (usp. Otk 2, 7.11.17.29; 3, 6.13.22) Kao što apostol Ivan piše Crkvama, tako i nasljednici apostola pišu Crkvi našeg doba kroz „pisma“ Drugog vatikanskog sabora. S ocima sabora, Ivan Pavao II. vjeruje da Isusove riječi: „Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.“ (Lk 10,16) i njegov mandat „učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih…, učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28, 19-20), iznova odjekuju kroz Sabor.
Kroz Sabor nasljednici apostola i dalje su „Kristovi poslanici, Bog vas po nama nagovara“ (2 Kor 5, 20), a po osjetilnom osjećaju vjernici mogu primiti svoje učenje „ne kao riječ ljudsku, nego onakvu kakva ona uistinu jest, riječ Božja koja djeluje i u vama, vjernicima“. (1 Sol 2,13) Neumorno promicanje Drugog vatikanskog sabora koje je provodio Ivan Pavao II. apel je cijeloj Crkvi, „ne žalostite Duha Svetoga, Božjega“ (Ef 4,30) dopuštajući da saborsko učiteljstvo bude povod za podjelu. Vjerujući da je Sabor posebna milost za Crkvu našeg vremena, Ivan Pavao II. učinio je poticaj svetog Pavla svojim: „opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje“. (2 Kor 6, 1)
Suradnja s Duhom Svetim
Na Drugom vatikanskom saboru nasljednici apostola bili su svjesni svoje suradnje s Duhom Svetim, kao i apostoli na Jeruzalemskom saboru, tako da su mogli reći da su se njihove konačne odluke „činile dobre Duhu Svetomu i nama“. (usp. Dj 15, 28)
Kao što su se apostoli molili za dolazak Duha Svetoga prije Pedesetnice, tako su i biskupi na Saboru započeli svako zasjedanje molitvom Duhu Svetomu, da On „pronikne u naša srca… vodi naše postupke, naznači put kojim bismo trebali krenuti… bude nam jedino nadahnuće… neka nas naše neznanje ne navede na zlo, niti laskanje pokoleba, niti nas moralni i materijalni interes pokvare… ujedini naša srca samo s Tobom… tako da… možemo biti jedno u Tebi i neka ništa ne odstupi od istine… [i] naši sudovi Ti ne budu strani…” Za saborske oce da nastave samo s poniznim, ali hrabrim pouzdanjem – parrhesia apostolica – u Kristovo obećanje da će biti sa svojom Crkvom po Duhu Svetom i ovjekovječiti milosti apostola po sakramentu svetog reda, bio bi neuspjeh vjere.
Poslušnost učenjima Drugoga vatikanskog sabora poslušnost je Duhu Svetom
Mnogi prikazi Drugog vatikanskoga sabora gledaju na njega samo „izvana“ zanemarujući Kristova obećanja Crkvi, razloge sudionika za njihovu vjeru, njihovu molitvu Duhu Svetomu i karizmu istine koja pripada svetom redu. Gledati Sabor „iznutra“, s vjerom, znači vidjeti da se izraz svetosti sv. Pavla o milosti apostolskog djelovanja odnosi i na nasljednike apostola ujedinjene na Saboru:
„Uistinu, naše obraćanje vama ne proizlazi iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, nego kako se Bog udostojio povjeriti nam evanđelje, tako ga i mi navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Nikada se zaista, kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni, Bog nam je svjedok, prikrivenom pohlepom.“ (1 Sol 2, 3-5)
Gledati Sabor u vjeri, sa sv. Ivanom Pavlom II., znači vidjeti da je u njemu apostolska Crkva iznova doživjela ispunjenje Kristova obećanja da će poslati Duha Svetoga koji će „vas poučavati o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh”. (Iv 14, 26) Iz tog razloga, „poslušnost učenjima Drugoga vatikanskog sabora poslušnost je Duhu Svetom… poslušnost Svetom Duhu izražava se u autentičnom izvršavanju zadataka koje je naznačio Sabor, u potpunosti u skladu s poukom iznesenom u njemu”. (Obraćanje kardinalskom zboru, 9. studenog 1979.)
Drugi dio teksta pročitajte na linku.
The Catholic World Report – Žena vrsna
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Wikimedia
