
Čitate ovo jer ste zainteresirani za ozbiljnije shvaćanje i pristupanje svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu od ključnih točaka Drugoga vatikanskog koncila: važnost doktrine o univerzalnom pozivu na svetost.
Naša je životna misija postati sveti
Također znate da je Isus jedini put ka svetosti: „Ja sam put, istina i život”. Tajna svetosti je stalna molitva koja se može definirati kao stalni kontakt s Presvetim Trojstvom: „Molite se uvijek i ne izgubite srce” (Lk 18,1).
Postoje razni načini za upoznavanje Isusa. U ovom članku ćemo kratko govoriti o nekima od njih. Želite upoznati, voljeti i služiti Isusu na isti način na koji učite voljeti bilo koga: svog supružnika, članove obitelji i bliske prijatelje, npr. provodeći znatnu količinu vremena s njima redovito i, u ovom slučaju, svakodnevno. Nagrada, ako ćemo ju tako nazvati, jedina je istinska sreća u ovom životu i vizija Boga u sljedećem. Nema jednostavnih zamjena. Posvećenje je djelo životnog vijeka i od nas zahtijeva odlučno nastojanje da surađujemo s Božjom posvećenom milošću koja dolazi kroz sakramente.
Sedam svakodnevnih navika koje nam pomažu u misiji
Sedam svakodnevnih navika koje vam predlažem su: jutarnje predanje, duhovno čitanje (Novi zavjet i duhovna knjiga koju vam je predložio vaš duhovnik), sveta krunica, sv. Misa i pričest, najmanje petnaest minuta duhovne molitve, molitva Anđeo Gospodnji u podne, i kratak ispit savjesti navečer.
To su glavna sredstva za postizanje svetosti. Ako ste osoba koja želi dovesti Krista drugima kroz svoje prijateljstvo, ona su instrumenti kojima akumulirate duhovnu energiju koja će vam to omogućiti. Apostolsko djelovanje bez sakramenata i dubokog čvrstog unutrašnjeg život dugoročno će biti neučinkovito. Možete biti sigurni da su svi sveci, na ovaj ili onaj način, ugrađivali navedene navike u svakodnevnu rutinu. Vaš je cilj biti poput njih, kontemplativci usred svijeta.
Želim istaknuti nekoliko točaka prije razmatranja navika:
1. Za razvoj navika, potrebno je vrijeme
Prvo, ne zaboravite da je rast u ovim svakodnevnim navikama, baš kao i mijenjanje prehrane ili tjelesno vježbanje, postupni rad koji traje. Nemojte očekivati da ćete u svoj dnevni raspored uspjeti implementirati odmah svih sedam, pa čak i dvije ili tri navike, isto kao što se ne bi okušali u utrci od 5 km prije nego što ste stekli rutinu trčanja ili pokušali svirati Liszta nakon treće poduke klavira. Žurba bi pozivala na neuspjeh, a Bog želi da uspijete na svom i Njegovom putu. Trebate usko surađivati sa svojim duhovnikom i postupno uvoditi navike u svoj život tijekom određenog vremenskog razdoblja na način koji vam najviše odgovara. Može se dogoditi da vaše životne okolnosti zahtijevaju modifikaciju navedenih sedam navika.
2. Duh Sveti nam je na pomoć
Drugo, istodobno se morate obvezati uz pomoć Duha Svetoga i vaših posebnih zagovornika, kako bi navike postale prioritet vašeg života važniji od jela, spavanja, rada i rekreacije. Želim jasno naglasiti da ove navike ne mogu biti usvojene na silu. To nije način na koji se želimo baviti ljudima koje volimo. Moramo im se posvetiti kada smo u stanju pripravnosti, tijekom dana, na mjestu koje je tiho i bez ometanja, gdje je lako predati se Božjoj prisutnosti i obratiti mu se. Uostalom, nije li vječni život važniji od našeg vremenitog života? Sve što će vam ostati kad dođete pred Božji sud bit će količina Božje ljubavi u vašem srcu.
3. Ovo nije igra
Treće, želim istaknuti da život sedam svakodnevnih navika nije igra u kojoj se nešto gubi. Ne gubiš vrijeme, već ga zapravo stvaraš. Nikad nisam upoznao osobu koja je svakodnevno živjela kroz navedene navike, a koja je postala manje produktivan radnik ili lošiji supružnik ili je imala manje vremena za svoje prijatelje ili više nije mogla rasti u svom kulturnom životu. Naprotiv, Bog uvijek nagrađuje one koji ga stavljaju na prvo mjesto. Naš Gospodin će umnožiti naše vrijeme na nevjerojatan način kao što je prehranio mnoštvo s nekoliko kruhova i riba. Možete biti sigurni da su se papa Ivan Pavao II., Majka Terezija ili Sv. Maksimilijan Kolbe molili puno više od jednog i pol sata koji je potreban za ispunjavanje sedam dnevnih navika u toku dana.
O kojim je navikama riječ?
1. Jutarnje predanje
Prva navika je jutarnje predanje, kad kleknete i koristeći svoje vlastite riječi kratko prikažete cijeli svoj dan na Božju slavu. Ono što nije tako jednostavno je ono što se mora dogoditi prije predanja. Kao što je utemeljitelj Opusa Dei rekao:
„Pobjeđujte sebe svaki dan od prvog trenutka, ustajte točno u određeno vrijeme, ne predajući ni jednu minutu lijenosti. Ako uz Božju pomoć prevladate taj trenutak, ostvarili ste mnogo toga za ostatak dana. Obeshrabrujuće je biti poražen u prvoj bitci” (Put, str. 191)
Iz pastoralnog iskustva mogu reći da oni koji ujutro dožive “herojski trenutak”, a navečer idu u krevet na vrijeme, imaju tjelesnu i duhovnu energiju tijekom dana potrebnu kako bi se zaustavili na trenutak i živjeli druge navike.
2. 15 minuta tihe molitve
Druga navika je najmanje 15 minuta tihe molitve. S vremenom biste trajanje trebali povećati i to s dodatnih 15 minuta u drugo doba dana. Uostalom, tko ne bi želio provesti više vremena u tako dobrom društvu? Molitva je izravan razgovor s Isusom Kristom, po mogućnosti pred Presvetim sakramentom u Svetohraništu. Ovo je vaše „vrijeme jedan na jedan” ili „kvalitetno vrijeme” kada se možete otvoriti i govoriti o tome što vam je na umu i u srcu. Istovremeno moći ćete steći naviku pažljivog slušanja i molitve poput Marijinog (Lk 10,38-42) kako bi vidjeli što Isus traži od vas i što vam želi dati. Upravo preko toga možemo razumjeti kada reče:
„Bez mene, ništa ne možete učiniti.”
3. 15 minuta duhovnog čitanja
Treća navika je petnaestak minuta duhovnog čitanja, a obično se sastoji od nekoliko minuta temeljitog čitanja Novog zavjeta kako bi se poistovjetili s riječima i djelima našega Spasitelja, a preostalo vrijeme predviđeno je za klasičnu duhovnu literaturu preporučenu od strane vašeg duhovnika. Kao što je Bl. Josemaria Escriva rekao: „Nemojte zanemariti svoje duhovno čitanje, čitanje je iznjedrilo mnoge svece” (Put, str. 116). Na neki način ovo je najpraktičnija navika, jer ćemo tijekom godina prakticiranja mnogo puta iščitati Kristov život te steći mudrost svetaca i Crkve čitajući desetke knjiga koje prosvjetljuju naš intelekt. To nam omogućuje da tamo izložene ideje implementiramo u praksu.
4. Sudjelovanje na svetoj Misi i primanje Svete pričesti u stanju milosti
Četvrta svakodnevna navika je sudjelovanje na svetoj misi i primanje Svete pričesti u stanju milosti. Ovo je najvažnija od sedam navika (vidi Iv 6,22-65). Kao takva, ona mora biti u samom središtu našeg unutarnjeg života, a time i našeg dana. To je najintimniji čin moguć čovjeku. Tamo se susrećemo sa živim Kristom, sudjelujemo u obnavljanju Njegove žrtve i sjedinjujemo dušu i tijelo s uskrslim Kristom. Kao što je papa Ivan Pavao II. rekao u svojoj apostolskoj pobudnici:
“Euharistija je živo i trajno središte oko koje se okuplja cijela zajednica Crkve“ (str. 35)
5. U podne moliti Anđeo Gospodnji ili Kraljice neba
Peta dnevna navika traje samo trenutak ili dva. Prekinuti ono što radimo kako bismo izmolili Anđeo Gospodnji ili Kraljice neba, ovisno o liturgijskom dobu godine, točno u podne. To je katolički običaj poznat stoljećima. Također, predivan je način zastati i pozdraviti našu Presvetu Majku te razmišljati o utjelovljenju i uskrsnuću našega Gospodina, koji daju dublje značenje našem postojanju.
6. Svakodnevna molitva svete krunice
Šesta navika je svakodnevna molitva svete krunice i meditacija o tajnama koji okružuju Gospodinov i Gospin život. Blaženi Josemaria reče:
„Za one koji koriste svoju inteligenciju kao oružje, krunica je najučinkovitija, jer ovaj naizgled monoton način moljenja Gospe, kao što djeca mole svoje majke, može uništiti svako sjeme hvalisanja i ponosa” (Brazda, str. 474)
Krunica je navika koju je, jednom usvojenu, teško prekinuti. Ponavljajući Mariji riječi ljubavi i svakom deseticom predajući joj svoje nakane, idemo prema Isusu prečacem koji prolazi kroz Marijino srce. Njoj On ne može odbiti ništa!
7. Kratki večernji ispit savjesti prije odlaska u krevet
Sedma navika je kratki večernji ispit savjesti prije odlaska u krevet. Ponovno, utemeljitelj Opusa Dei kaže:
„Ispitivanje savjesti je svakodnevni zadatak koji nikada ne smijemo zanemariti. A postoji li nešto vrijednije od vječnog života?“ (Put, str. 235)
Sjednite, pomolite se za svjetlo Duha Svetoga i u Božjoj prisutnosti, kroz nekoliko minuta se prisjetite svoga dana i preispitajte se jeste li se ponašali kao Božje dijete kod kuće, na poslu, sa svojim prijateljima.
Također, razmislite o području svog života na koje Vam je duhovnik svratio pozornost, a kojeg trebate poboljšati. Nadalje, možete jednim brzim pregledom provjeriti jeste li bili vjerni onim svakodnevnim navikama koje smo naveli u ovom članku. Nakon toga se zahvalite Bogu za sve dobro što ste učinili i zamolite za Božji blagoslov za propuste koji su vam se dogodili. Zatim dolazi vrijeme za zasluženi odmor, kojeg nastojite provesti u unutarnjem dijalogu s Presvetim Trojstvom i Majkom Marijom dok tonete u san.
Odvojite vrijeme koje biste inače protratili
Nikada se nisam susreo s ljudima koji priznaju da nisu zauzeti, osim ako odnedavno nisu u mirovini. Ako netko iskreno pogleda svoj dan, bez obzira na to koliko je bio zaposlen, obično može otkriti da svakodnevno potrati određenu količinu vremena. Razmislite o toj nepotrebnoj dodatnoj šalici kave kada ste umjesto toga mogli 15 minuta kleknuti pred Presveto prije radnog dana. Ili pola sata i više izgubljenog vremena gledajući neprikladne televizijske programe.
Sjetite se i putovanja na posao koje provedete spavajući u vlaku ili slušajući radio u autu umjesto da izmolite krunicu. Što je s onim novinama koje možete pročitati za deset, a ne dvadeset minuta, tako ostavljajući mjesta za duhovno štivo? Nemojte zaboraviti na tih pola sata koje ste možda potratili, a mogli ste utrošiti na dobro duhovno štivo, ispit savjesti ili raniji polazak u krevet kako bi obnovili energiju koja vam treba za sutrašnje bitke. Popis se nastavlja. Izradite vlastiti. Budite iskreni prema sebi i Bogu.
Ove nam navike, ako ih ispravno slijedimo, omogućuju poštivanje druge Božje zapovijedi „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. Na Zemlji smo pozvani, kao i Gospodin, „služiti, a ne biti služeni.” To se može postići samo našom postupnom preobrazbom kroz molitvu i sakramente. Živjeti sedam navika omogućit će nam da postanemo sveti i apostolski ljudi. Da budemo uvijek sigurni da kada u nečemu ne uspijemo, u sakramentu pokore nas čeka naš Otac pun ljubavi i pomoć duhovnika da nas vrati na pravi put.
John McCloskey – Catholic Education
Prevela: Lucija Stepanić
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash