27. travnja Katolička Crkva slavi sv. Zitu, talijanku iz 13. st. koju je ponizno i strpljivo služenje Bogu učinilo zaštitnicom domaćica i ostalih radnika u uslužnim djelatnostima.
Rođena u siromaštvu tijekom ranih 1200-tih godina, Zitu je majka od rane dobi poučavala kako da traži Božju volju u svim okolnostima. U trenutku kada je poslana raditi u dom obitelji Fatinelli u Lucci s 12 godina, već je razvila snažan molitveni život.
Zitini poslodavci živjeli su blizu crkve gdje je ona – ustajući se jako rano ujutro – pohađala svakodnevno misu. Na svoj je posao gledala prvenstveno kao na sredstvo za služenje Bogu i trudila se boraviti u njegovoj prisutnosti tijekom dugih sati iscrpljujućih zadataka.
Sveta Zita iz Lucce bila je zlostavljana na poslu
Njezina prisutnost u kućanstvu Fatinellija bila je neobjašnjivo nepoželjna te je godinama bila tretirana vrlo grubo. Trpjela je neprijateljstvo i zlostavljanje svojih poslodavaca, uključujući napadaje bijesa i udarce.
Mlada žena suočavala se s ovim kušnjama strpljivo i s unutarnjom snagom koju je razvila kroz molitveni život. S vremenom, članovi kućanstva počeli su cijeniti njezino služenje te vrline koje je stekla Božjom milosti.
Zita je zadržala svoju poniznost i kada je unaprijeđena na poziciju domaćice u obiteljskom domu Fatinellija. Nastavila je gledati na svoje zemaljske odgovornosti kao na službu Bogu te tražiti njegovu prisutnost kroz molitvu i post. Također je odbila zamjerati onima koji su je nekoć zlostavljali.
Tijekom dana i rada trudila se biti svjesna Božje prisutnosti
Unutar svoje nove uloge u kućanstvu, Zita je bila vjerna Kristovoj opomeni da se nadređeni trebaju ponašati kao sluge svima. Bila je ljubazna prema onima koji su bili pod njezinim vodstvom te je mislila na siromašne čestim milostinjama do mjere osobne žrtve.
Tijekom života Zita je izvor snage i utjehe pronalazila u misi i svetoj pričesti koja ju je često dovodila do suza. Unatoč brojnim odgovornostima, često je odvajala vrijeme kako bi sebi osvijestila Božju prisutnost u kontemplativnim molitvama tijekom dana.
Jedna legenda govori kako je Zita dala svoju hranu ili hranu svojih gospodara siromašnima. Jednoga jutra, napustila je zadatak pečenja kruha kako bi pomogla nekome u nevolji. Neke druge sluge pobrinule su se da obitelj Fatinelli sazna što se dogodilo; kada su krenuli istraživati, tvrdili su da su pronašli anđele koji su u kuhinji pekli kruh umjesto nje.
Obitelj koja ju je zlostavljala odigrala je važnu ulogu u njezinoj kanonizaciji
Nakon što je prorekla vlastitu smrt i duhovno se pripremila za nju, sv. Zita umrla je u Lucci 27. travnja 1271. godine. Mnogi stanovnici smatrali su je sveticom i počeli su tražiti njezin zagovor kojemu su pripisivali brojna čuda. Neki pisci su čak počeli grad Luccu nazivati „Sveta Zita“ njoj u čast.
Obitelj Fatinelli, koja je nekoć sv. Ziti prouzročila mnoge patnje, poslije je pridonijela njezinoj kanonizaciji. Najraniji zapisi o njezinom životu pronađeni su u rukopisima koji su pripadali obitelji i koji su objavljeni 1688. godine.
Crkvena liturgijska proslava spomendana sv. Zite počela je početkom 1500-tih godina, a potvrdio ju je papa Inocent XII. 1696. godine. 1580. godine njezino tijelo je ekshumirano i pronađeno čudesno neraspadnuto, ali od tada je mumificirano. Danas se štuje u bazilici sv. Fredina gdje je pohađala misu tijekom života.
Sveta Zita iz Lucce moli za nas!
Catholic News Agency
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Regina Magazine
