Ispričat ću vam priču kako me jedna mala biljka naučila poniznosti.
Cvijeće i poniznost?
Osoba sam koja voli cvijeće. S obzirom na to, uvijek pazim da cvijeće dobiva sve što je potrebno kako bi lijepo raslo i cvjetalo. Imajući na umu da su za cvijeće koje imam najpotrebniji svjetlost i voda, povremeno i presađivanje, tako sam činila i s novim cvijećem koje sam dobila. Stavila sam ga na dobro osunčano mjesto u svom domu, zalila ga vodom i pustila da raste.
No nakon nekoliko dana primijetila sam da vrhovi lista cvijeta počinju tamniti, kao da sagorijevaju. Bila sam začuđena i odlučila sam potražiti na internetu dodatne informacije kako bih vidjela o čemu je riječ. Otkrila sam da je to cvijeće koje ne podnosi previše svjetla, štoviše, voli sjene.
Sad se možda pitate kakve veze to cvijeće ima s poniznosti? Oh, itekako ima.
Manje mene da se ti bolje vidiš
Shvatila sam da ponekad, iako u najboljoj namjeri da učinimo dobro drugome, vratimo ga na pravi put, opomenemo, savjetujemo, pomognemo, bivamo u svakom trenutku tu za njega, mi mu možemo naštetiti. Naše svjetlo mu može naštetiti. Jer previše našeg svjetla može ga zaslijepiti da ne vidi svoje vlastito.
Ako ja sve činim za drugoga, onda mu ne dajem prostora ni slobode da upozna samoga sebe, svoj život, svoje talente, svoje mane, svoje pogreške.
Ako se ja uvijek borim za drugoga, kako će se onda on boriti za sebe?
Neće se boriti. Venut će jer se neće znati boriti, jer se uvijek oslanjao na drugoga i nije se naučio boriti.
Dobro je svijetliti, štoviše, poželjno je u ovom današnjem, mračnom svijetu.
Dobro je pomoći drugome, biti tu za drugoga. Dobro je biti opomena, savjet, rame za plakanje.
Dobro je ako je u granicama, ako je umjereno, u sjeni.
Dobro je katkad, poniziti se, povući i dopustiti drugome da raste, razvija se i cvjeta na svoj način.
Ako je previše tebe, kako će drugi čovjek vidjeti sebe?
Zato je potrebno poniziti se, čak i kada imaš najbolje namjere, želje, osjećaje i dopustiti drugome da se razvija i raste na svoj način, onako kako Bog misli da treba, a ne kako ti misliš.
To je poniznost. (Do)Pustiti Bogu da bude Bog, a čovjeku čovjek.
Hvala Ti, Bože, na još jednoj lekciji. Tvoja je pedagogija zaista predivna i čudesna.
Hvala Ti i lijepo je što postojiš!
Martina Alpeza – Žena vrsna
Foto: Gökhan SAĞDAŞ – Unsplash
