Henriette je rođena 1812. godine u dobrostojećoj obitelji. Otac joj je bio Francuz, a majka slobodna kreolska žena španjolskog, francuskog i afričkog podrijetla. Tijekom djetinjstva Henriette je bila usmjeravana da postane dijelom placage sustava.
Istina vjere iznad lagodnog života
U placage sustavu, žene bez boje (pojam koji se u to vrijeme koristio za ljude afričkog ili djelomično afričkog podrijetla, koji više nisu ili nikada nisu bili robovi) ulazile su u brakove s bogatim bijelcima, vlasnicima plantaža, koji su često svoje zakonite obitelji čuvali na drugim plantažama. Bio je to strog sustav, ali je omogućavao ženama bez boje ugodan pa čak i luksuzan život.
Dobivši obrazovanje iz francuske književnosti, glazbe, plesa i njegovanja djece, Henriette je bila spremna postati “čuvana žena” bogatog bijelca.
Međutim, u ranim dvadesetima, Henriette je izjavila kako se njezina vjerska uvjerenja ne mogu pomiriti sa placage sustavom za koji se priprema. Odgajana u katoličkoj vjeri, što je bilo uobičajeno za ljude bez boje tog vremena, doživjela je duboki susret s Bogom i vjerovala da placage sustav krši Crkveni nauk o svetosti braka.
Obrazovanje marginaliziranih – pod cijenu vlastita života
Henriette je radila kao učiteljica od svoje 14. godine te je njena predanost brizi i obrazovanju siromašnih sve više rasla. Iako je bila samo jednom osminom afričkog podrijetla i mogla proći kao bjelkinja, uvijek se nazivala kreolom, što je izazivalo mnoge sukobe s članovima njene obitelji koji su se deklarirali kao bijelci.
Godine 1836. želeći posvetiti svoj život Bogu, Henriette je iskoristila novac od nasljedstva da osnuje manji red časnih sestara, Sestre Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu. Njezina ne-bijela baština joj je zabranjivala ulazak u red uršulinki i karmelićanki, koji su u to vrijeme primali samo bijele žene.
Ova skupina časnih sestara s vremenom postaje red sestara Svete Obitelji, službeno utemeljen 1884. godine u Crkvi sv. Augustina. Kao i Henriette, druge dvije sestre susosnivačice također su napustile život u sustavu placage.
Sestre su podučavale robove religiji i drugim temama, iako je u to vrijeme to bilo nezakonito i kažnjavalo se smrću ili doživotnom zatvorskom kaznom.
Također su poticale slobodne žene (žene koje su jednom četvrtinom bile afričkog podrijetla) da se udaju za muškarce svoje klase, te ohrabrivale robove da sklapaju brak koji je blagoslovljen od strane Crkve.
Henriette Delille osnovala je i starački dom za bivše ropkinje
Uz to, sestre su osnovale starački dom za starije žene, od kojih su mnoge bile bivše ropkinje. Bio je to prvi starački dom takve vrste koji je utemeljila Crkva u SAD-u. U tom domu Sestre su zbrinjavale bolesne i umiruće tijekom epidemije žute groznice koja je pogodila New Orleans 1853. i 1897. godine.
Spomenuti red časnih sestara je uspostavio i domove te škole za siročad, koje su nastavile rasti i širiti se diljem Juga.
Henriette Delille umrla je 1862. godine u relativno mladoj dobi od 50 godina, vjerojatno od tuberkuloze. U vrijeme njezine smrti, red je brojio 12 članova, a 1950ih dosegao je vrhunac od 400 sljedbenika.
Sestre Svete Obitelji i danas su aktivni red u Louisiani, a časne sestre rade u staračkim domovima, kao učiteljice, administratori ili na drugim pastoralnim položajima.
Godine 1988. glavna časna sestra zatražila je pokretanje postupka za kanonizaciju Henriette DeLille. Bila je proglašena Slugom Božjim, a onda ju je 27. ožujka 2010. papa Benedikt XVI. proglasio dekret o herojskih krepostima. Za njezinu beatifikaciju potrebno je čudo kroz njezin zagovor, što je sljedeći korak u procesu prije kanonizacije.
Tijekom svog života Henriette je inspirirala ova molitva koju je napisala u jednoj od njezinih vjerskih knjiga kada je prvi put utemeljila red: “Vjerujem u Boga, nadam se u Bogu. Volim. Želim živjeti i umrijeti za Boga. ”
Catholic News Agency
Prevela: Lucija Stepanić
Foto: Doug Linstedt – Unsplash
