Velike žene u Crkvi
Katolička je Crkva bila sredstvo oslobađanja žena, a ne – kao što mnogi nepromišljeno smatraju – sredstvo njihova ugnjetavanja. U možda posljednjih 150 godina, velik broj obrazovanih i ostvarenih žena s originalnim idejama bile su katoličke vjeroispovijesti.
Sjetite se Elizabeth Bayley Seton, udovice s petero djece, razbaštinjene zbog obraćenja, koja je osmislila nešto što danas poznajemo kao katoličko osnovno obrazovanje i ishodila sredstva za djecu siromašnih i marginaliziranih obitelji kako bi stekli obrazovanje.
Razmislite o Tereziji Avilskoj, koja ne samo da je reformirala korumpirani redovnički red, već je izgradila 16 samostana, kako za muškarce, tako i za žene, često u paralizirajućoj boli. Napisala je i nekoliko knjiga koje se smatraju klasicima teologije i sada je Crkvena naučiteljica.
Prisjetite se Henriette DeLille, kćeri oslobođenih robova i Katharine Drexel, kćeri bogatog industrijalista, žena koje su osnovale ženske redove koji su uložili svoje vrijeme i energiju u izgradnju škola i bolnica za američke domoroce i afroamerikance na krajnjem jugu.
Razmislite i o Katarini Sijenskoj, savjetnici papa i plemića, koja je svoja pisma diktirala dvama pisarima istovremeno. Zatim, sveta Hildegarda iz Bingena, intelektualni genij glazbe, znanosti, medicine i teologije. Sveta Mala Terezija, koja je ušla u Karmel u dobi od 15 godina i nikada ga nije napustila, a čiji je utjecaj daleko stigao.
Bilo je i propusta…
Ne zaboravimo Ivanu Orleansku, ratnicu koja je vodila muškarce u bitku. Naravno, muškarci u Crkvi su je ostavili na cjedilu. Ali njih se ne prisjećamo niti ih zovemo svetima, zar ne?
Činjenica je, usprkos pričama kako je Crkva tlačila žene, da ne postoji nijedna druga institucija u povijesti koja je ženama omogućila takvu slobodu stvaranja, istraživanja, otkrivanja, služenja, upravljanja, izgrađivanja i širenja, obično s vrlo malo financijske pomoći biskupije u kojoj su djelovale, a uglavnom bez uplitanja u mušku hijerarhiju.
Rose Hawthorne, kći Nathaniela Hawthornea, utemeljila je Hawthorne Dominicans, red časnih sestara koje se bez naknade brinu o pacijentima koji boluju od raka i koje se financiraju isključivo od donacija. Amerikanka Vera Duss, s medicinskom diplomom iz Sorbonne, nakon nešto manje od tjedan dana što ju je dobila, ušla je u parišku benediktinsku opatiju gdje je skrivala i liječila Židove koje su lovili nacisti. Nakon što je Patton oslobodio Pariz, Majka Benedicta Duss osjetila je poziv da se vrati u Ameriku te uspostavlja benediktinsku opatiju u Connecticutu gdje je, ironično, Pattonova unuka članica zajednice.
Crkva potiče osobni razvoj žene
Gotovo od svog osnutka, Crkva je podupirala i poticala samoostvarenje žena. Teško je imenovati ijednu instituciju na planetu, osim Katoličke crkve, koja bi omogućila ženama da jednostavno rukovode svojom glavom, da budu onakve kakve su rođene i da postižu velike stvari.
Crkva je iznjedrila tisuće velikih žena čija su postignuća nepravedno previđena jer su učinjena pod habitom i velom. Ako ih usporedimo sa „snažnim“ ženama današnjice, nerijetko zarobljenima u gorkom vrtlogu neispunjenih očekivanja i žrtvama svakodnevnih mikro-agresija, kontrast ne može biti jači.
Jesu li moderne žene uistinu dosjetljivije i društveno osvještenije od katoličkih žena koje su osmislile crkvene programe socijalne službe, davno prije nego što su vlade znale što da rade sa siročadi i nepismenima, ili kako da tretiraju i njeguju bolesne? Dvojbeno. Jesu li suvremene žene slobodnije od žena koje su izgradile i služile crkvama? Nažalost, ne, jer u našem sekularnom društvu ženska kreativnost ne slijedi Božji tok, već ono što je već uspjelo ljudima. Njihov uspjeh ne mjeri se služenjem drugima ni Nebu, već nepoštenim (i muškim) svjetskim standardima.
Što god da Dowd misli o Papi Franji, vrijedi se podsjetiti da je Katolička Crkva prije svih, imajući na umu žene koje su okruživale Najvažnije Biće rođeno na zemlji, u cijelosti vidjela žensku prirodu, dostojnu časti i poštovanja. Dok su Sara, Rebeka, Estera i Ruta imale svoju ulogu i bile čašćene, to poštovanje, ta spremnost gledati na žene kao više od fusnota, već kao osobe bitne za veliku spasonosnu pobjedu – to je započelo s Marijom; ženom koju je Katolička crkva prozvala najvećom među svim svecima i najvećom Božjom kreacijom.
Elizabeth Scalia – Aleteia
Prevela: Lucija Stepanić
Foto: Jordan Cannella
