Osjećam veliku i iskrenu ljubav prema braći svećenicima, Kristovim suradnicima na zemlji, jer je njihova posvećena služba nezamjenjiva u Božjem planu spasenja čovjeka. No mi, laici, koji smo u bračnom staležu nismo ništa manje odgovorni u ovom svijetu. Sa zaređenima Svetim redom posve smo jednaki u dostojanstvu, odgovornosti i djelovanju ukoliko smo članovi Božjeg naroda. Imamo različite putove, a isti sveti cilj! Mi smo zajednica, udovi mističnog Tijela Kristova, mi smo i kućna Crkva (Ecclesia domestica), pozvani i otkupljeni! Zajedno s našim obiteljima činimo pravu kućnu crkvu kako je to naglašavao Drugi vatikanski koncil (Usp. Lumen gentium, 11:AAS 57 (1965) 16).
„Otvorite svoje srce Kristu, njegovom zakonu ljubavi, nemojte uvjetovati svoju raspoloživost, ne bojte se konačnih odluka, jer ljubav i prijateljstvo nemaju kraja.“
– Sv. Ivan Pavao II.
Svi kršteni članovi Crkve imaju svoj nezaobilazani apostolat – svećenički (bračni, obiteljski, poslovni život itd. u kršćanskom duhu), proročki (evangelizacija svjedočanstvom života i riječju) i kraljevski (nadvladavanje svih poteškoća i grijeha čime se ostvaruje sloboda u kojoj laik samim sobom vlada u Ime Gospodinovo).
Muževi, ljubite riječima i djelima, ne dopustite da ljubav ostane u mislima
Rijetko se, nažalost, osjećam baš kraljevski. Počesto se dajem prevariti financijskim problemima, dosadom, neprikladnim maštarijama, možda povremeno ohladnjelim osjećajima prema supruzi… Ipak, Gospodin me uporno poziva i taj me zov uvijek iznova razbudi. Tada počinjem misliti da to nije dovoljno! Dinamika učinka zahtijeva usklađen slijed: misli → riječi → djela. Nakon misli moram izgovoriti riječ kao prvi pomak prema dinamici učinka, a onda izvršiti dobro djelo koje materijalizira prethodnu misao i riječ. Nije dovoljno pomisliti da joj poklonim buketić mirisnih ruža kao zahvalnost što nosi 4 ugla naše kuće. Valja izgovoriti tu riječ cvjećarici, a zatim, uz osmijeh, predati buketić. I, eto, poostvarenja prvotne misli. Supruga ne može vidjeti moju zahvalnost, ali je može proživjeti nježnošću i mirisima ružninih latica.
Moram dakle izoštravati svoje duhovne vizire da bih vidio dalje od obzora koji me sputava priljubljenošću prema materijalnim stvarnostima. Najvažnije na tom putu jest biti okrijepljen sakramentima, osobito obilno koristeći sakrament Ispovijedi tj. Pomirbe i Svetu pričest kao ulaznice u Milost Božju, kao mač i štit izravno darovane čovjeku za životni boj.
Muškarac i žena u braku slika su Krista i Crkve
Promatrati vlastiti brak u svjetlu svetosti biblijske objave i pri tome nastojati biti potpuno iskren sa sobom prilično je frustrirajuće jer sam grješan i slab čovjek. Sveto pismo započinje slikom stvaranja svijeta i napose: čovjeka na svoju sliku i priliku kao krunu stvaranja – muško i žensko stvori ih. Pismo govori da će „…muškarac ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo.“ (Usp. Post 2,24). Biblija završava slikom svadbe Jaganjčeve u knjizi Otkrivenja (Usp. Otk 19,9). Dakle, od početka do kraja Biblije čitamo o svetom sakramentu, nerazrješivosti i tajni Ljubavi Stvoritelja prema čovjeku, spasenju te braku muškarca i žene koji je preslika te Ljubavi.
Ako su sakramentalni brak i ljubav supružnika slika ljubavi Stvoritelja prema čovjeku, slika sjedinjenosti Krista i Crkve, onda moram biti svjestan da svojim životom, dobrotom, istinom, ljubavlju i zajedništvom te stvaralačkim dinamizmom koji je po svojoj svetoj naravi usmjeren na rađanje i odgoj djece, mogu svjedočiti ili zanemarivati Krista, privlačiti ljude Stvoritelju ili ih svojim nedjelima odbijati od Njega.
„Polazeći od Nazareta, kuća i obitelj se otkrivaju kao Crkva, naglašava se svećenička odgovornost oca obitelji. U „poganskoj“ Galileji Isus je odrastao kao Židov, bez škole uči Pismo u kući u kojoj je Božja riječ imala svoj dom.“
– Benedikt XVI.
Ponekad se osjećam glupo jer si uvijek iznova uporno moram posvješćivati bitnost činjenice da mi je svakog dana upućivati se putevima Dobra, a od jutra do večeri padam na ispitu nesebičnosti. Jer ako smo jedno tijelo, onda se kao prema vlastitom tijelu valja brižno odnositi prema drugome. A kako se ja odnosim prema svom bračnom drugu? Opraštam li, nosim li terete, ljubim li nježnom i plodnom ljubavlju? Dajem li život svoj?
Muževi, ljubite vjerno i u vjernosti ćete pronaći smisao
Dugo sam se u braku borio s činjenicom prolaznosti osjećaja zaljubljenosti. U sljepoći srca pitao sam se gdje je to nestala prva ljubav, zašto su dani teški i hoće li se osjećajnost ikada više vratiti? Kako li sam bio naivan! U ljubavi prema bračnom drugu, koja je na neki otajstveni način slika ljubavi prema Bogu, nisu bitni trenutni varljivi osjećaji, nego djela i volja da se podnese napor i predanje. Da se sebedarje stavi iznad sebičnosti.
Na osjećaje se čovjek ne može oslanjati jer se učestalo mijenjaju, teturaju poput kroničnog pijanca od dana do dana. Na osjećajima se, kao niti na pijesku, ne može graditi kuća braka i vjere već se mora pronaći čvrsta stijena. Ta čvrsta stijena jest najveća čovjekova krepost – vjernost – slika vjernosti Stvoritelja prema stvorenju, slika vjernosti Krista i njegove Crkve.
Vjernost se iskazuje ponajviše izvršavanjem danih obećanja. Bez vjernosti suživot nije moguć jer je ona temelj svakog suživota u sigurnosti da nas bližnji neće iznevjeriti. Samo u vjernosti i odanosti možemo biti sigurni da nas naši lažljivi osjećaji neće, prevarivši nas, odvesti na stranputicu. U vlastitoj sam muci spoznao da tek kad u ljubavi prema čovjeku i Bogu nestanu „leptirići“ iz trbuha, ono što ostaje ne samo da nije manje važno već da je tek tada ono pravo. Ono što životu daje puni smisao.
Znam da bez nje ne mogu dohvatiti Nebo
Ako želim da mi život bude lijep, najprije ga moram činiti lijepim drugome. Mora u meni prevladati nesebičnost, a to mi je nekako od svega najteže! Ali kad koji put uspijem, ljepota zaiskri prelijevajući se iz posude života jer samo u zajedništvu s drugim mogu vlastitu dušu okrijepiti. Ljepota čežnje za toplom blizinom srodnih bića, svakog novog kišnog i sparnog jutra, kad je zagušljivo, kad mi se ne da, kad sam samosažaljiv, kad sam shrvan i slab ogleda se u ponovnom susretu s vlastitom krhkošću u ljubavi. Samo se prisjetim i već čežnja rađa radošću, ispunjenost nadom što nas, korak po korak, u zajedničkom hodu k vječnosti vodi u susret neiscrpnoj nježnosti Stvoritelja.
Nije jednostavno živjeti, ako ću iskreno, ponekad monotonu bračnu svakodnevnicu. Nije jednostavno veći dio života provesti vezan za jednu ženu, jednog muža. Stoga moram uvijek dobro paziti da se ljubav, a osobito bračna, ne zagubi negdje na putu između vjere i sumnje. No kad si s nekim jedno tijelo i jedna duša po zavjetima s vjenčanja: „…u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti…“, kad nas vežu bezbrojne ispletene niti zajedništva, radosti, tuga, patnje… time se posvećujemo za život vječni. I tada znam da bez nje ne mogu dohvatiti Nebo. A niti ona bez mene to ne može. Jer koje se to tijelo može raskoliti, a da ostane živo?
Zlo drhti pred bračnom ljubavlju, a ona je tek preslika Božje ljubavi
Bračni je suživot muškarca i žene svet. Zlo zna da postoji Bog i drhti, ali nas je zavelo u relativnost i nevjeru, uvjerilo nas da je sve dopušteno, da je sve prihvatljivo. Lažne su to nemoći. Tako je i moj život pun protivština koje me žele načiniti nesretnim. Protive mi se neki ljudi, neki događaji, neke nemoći i ranjenosti, bolesti, lijenosti… Odlučujem stoga od danas – ja ću biti protivština: protivština svom zlu, slabosti tijela, požudi, oholosti, lijenosti, nebrižnosti, nevjernosti… trudeći se postići nove dobre navike za novog dobrog čovjeka u meni. Za sasvim novu prekrasnu fotografiju djeteta u albumu Roditelja. Jer sve je u životu povezano, a osobito dvoje koji su po riječi Božjoj jedno.
Ne mogu promijeniti svijet, državu, obitelj, narod, čak niti bračnog druga. Ali mogu mijenjati sebe. Vlastan sam sada reći „ne“ zlu i okrenuti se dobru! Slobodan sam biti gospodar, a ne rob. Ljubiti svjetlo, a ne drhtati u tami. Kad se dio bolesnog čovjeka izliječi, cijelo tijelo tijelo osjeća olakšanje i novu snagu. A to je pravi put k ozdravljenju za oboje.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Jeremy Wong Weddings – Unsplash
