Što uskrsnuće znači?
Uskrsnuće znači da je Isus uzašao iz svijeta prostora i vremena u kojem je ranije živio, ne kako bi nas ostavio same, već kako bi nam bio bliži nego ikada prije. Upravo kao što je i obećao, u sve dane do svršetka svijeta. Prije Uskrsnuća, Isus je bio ograničen fizičkim tijelom u koje se slobodno odabrao utjeloviti. Njegov izbor je značio kako može biti na samo jednom mjestu istovremeno, tako da je upoznati Ga bilo jednako teško kao upoznati bilo koju slavnu osobu danas. No, to je sada promijenjeno jer ista sila odozgor koja Ga je uzdigla iz ovoga svijeta na prvo uskrsno jutro, omogućila Mu je da u njega svakodnevno ulazi. Stoga sada može ući u nas, kao što je obećao, kako bi se u nama nastanio i kako bismo mi u Njemu pronašli svoj dom.
Riječima sv. Augustina ovo znači da nam je On bliži nego što smo si mi sami. Sve ovo je moguće, ne kao neka maštarija, već ovdje i sada. Zato je Jean-Pierre de Caussade rekao da: „Sadašnji trenutak sadrži mnogo više no što možemo primiti, jer je pun beskonačnih bogatstava.“
Isus više nije ograničen vremenom i prostorom
Ono što se Uskrsnućem dogodilo je to da Isus koji je jednom bio ograničen svijetom prostora i vremena u koji je odlučio ući, više to sada nije. Sada Njegovo proslavljeno ljudsko tijelo svijetli poput sunca. Sunce su rani kršćani koristili kako bi simbolizirali njegovu prisutnost ispunjenu ljubavlju. On svijetli, ne toliko svjetlom, već ljubavlju, no za razliku od sunca koje svijetli samo tijekom dana, Njegova ljubav svijetli i danju i noću, jer ne postoji vrijeme u kojem je ne mogu primiti oni koji u njega vjeruju. Zato bi prvi kršćani ustajali u ponoć kada je Isus, kako se vjerovalo, ustao od mrtvih, kako bi promišljali o njegovom Uskrsnuću. Ono što uskrsnuće za njih znači i što će ono značiti za njih u nadolazećem danu. To što su Uskrsli Krist i njegova ljubav značili za prve kršćane, za Isusa je značila ljubav njegova Oca tijekom njegova života na zemlji.
Otvorenost Božjoj ljubavi
Zato je svaki trenutak svakoga dana bio trenutak kada se On otvarao primanju Božje ljubavi u svojoj neumornoj dnevnoj molitvi i načinu na koji je služio onima koje Mu je Otac poslao. Nije bilo trenutka u kojem nije bio otvoren primanju ljubavi svoga Oca. Oponašajući Njega, prvi su kršćani pokušavali isto činiti. Ovo im je omogućilo da osiguraju da svaki trenutak u njihovom danu bude trenutak za primanje Očeve ljubavi. Tada bi im ta ljubav omogućila da budu privučeni u Njegovu neprestanu i trajnu prisutnost. Tako bi s Njim i kroz Njega dali slavu Ocu koji je na nebesima, kao što je i On činio. Ono što bi zatim od Boga zauzvrat primili bi im omogućilo da i sami dožive tu slavu te pokažu nešto od te slave svijetu. Jer ona je prodirala i svjetlila kroz sve što su govorili i činili, kao čista nepokvarena dobrota.
Priča o stolaru iz Lublina
Egzistencijalni filozof Martin Buber spominje priču o stolaru iz Lublina u Poljskoj koji je sanjao veliko bogatstvo koje je određeno samo za njega. Nakon godina putovanja svijetom u potrazi za tim bogatstvom, vratio se kući. Na kraju života je shvatio kako je to bogatstvo bilo tamo svo to vrijeme, ispod ognjišta kod kojeg se grijao svake večeri. Poput njega, i mi provodimo cijeli život tražeći negdje drugdje ono što je ovdje gdje smo sada, gdjegod to bilo – u ovom sadašnjem trenutku. Ljubav za koju smo stvoreni i koju je Krist došao podijeliti, možemo primiti samo sada i samo na ovom mjestu na kojem se nalazimo. Sada je trenutak da iskoristimo svo vrijeme i sav trud koji bismo mogli potratiti u potrazi na drugim mjestima. Bez pridržaja napustimo sami sebe za Onoga koji je prvi obećao i zatim poslao ljubav koja sve čini novim, počevši od nas samih.
Božja ljubav: Samo u sadašnjem trenutku
Izlijevanje Božje ljubavi preko Isusa nije se dogodilo samo u prošlosti, prije dvije tisuće godina, već se ono kontinuirano događa. No mi to možemo primiti i doživjeti samo ovdje i u sadašnjem trenutku. Možemo to primiti sada jer krštenje koje je nekoć simboliziralo osobno prihvaćanje Duha Svetoga nije samo događaj koji se dogodio u prošlosti, kao ni događaji koji su se dogodili na prvu Pedesetnicu. Oboje simbolizira kako se osobna i beskonačna Božja ljubav u ovom i svakom trenutku nama prenosi.
Jednom proslavljen mogao je odmah poslati Duha Svetoga
U Ivanovom spominjanju Kristove smrti, redak koji govori o vodi koja izlazi iz Isusovog boka je ključni trenutak ovog dijela. Jednom proslavljen mogao je odmah poslati Duha Svetoga, kojeg je obećao na posljednjoj večeri. Izlijevanje ovog mističnog života i ljubavi je od tada dugo povezivano s izlijevanjem žive vode koja se spominje kod Proroka, Starog Zavjeta do samoga Isusa. Ivan je zapravo bio tamo kada je Isus prvi puta prorekao što će se s njime dogoditi, trenutak kada mu je vojnikovo koplje probolo bok. Nedugo prije no što mu je život došao do iznenadnog i bolnog kraja, Isus je odveo učenike da s njim slave Blagdan sjenica u Jeruzalem.
Ono je obećavalo veliko izlijevanje Duha Svetoga kada dođe Mesija
Posljednjeg dana blagdana, Isus i njegovi učenici bili su okupljeni oko kupališta u Siloamu, izvan gradskih zidina u ključnom dijelu rituala. Svećenik je izašao iz Hrama sa zlatnom posudom punom vode. Tada, kada se izlijevala u bazen kao spomen na sjećanje kamena koji je Mojsije udario štapom, čitalo se proroštvo. Ono je obećavalo veliko izlijevanje Duha Svetoga kada dođe Mesija. Ovo je trenutak kada Isus glasno viče: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.“ (Iv 7,37-39)
Ivan tada nije mogao znati kako će on vidjeti to izlijevanje kao i strašne okolnosti koje su mu prethodile. Kako u to ne bi bilo sumnje, on naglašava ovaj trenutak Muke više no bilo koji drugi. Ipak, u takozvanom „stvarnom vremenu“ u kojem su Ivan i ostali apostoli živjeli, trebali su čekati do Uzašašća na izlijevanje Duha u gornjoj sobi na prvu Pedesetnicu.
Pristup beskonačnoj ljubavi u uskrsnuću
Sada, kroz Isusa, cijelo čovječanstvo može imati pristup beskonačnoj Božjoj ljubavi do svršetka vremena. Ta je ljubav određena da donese novi svjetski poredak koji je Isus najprije nazivao Kraljevstvom. To je Kraljevstvo ljubavi. Ipak, nigdje u Evanđeljima Isus nije rekao da je Kraljevstvo došlo, već samo da dolazi. Napokon je došlo kao neposredna posljedica Uzašašća, Očeva beskonačna ljubav je poslana. Poslana je preko Isusa, kako bi je nakon Apostola, svi ostali mogli primiti, ukoliko imaju unutrašnju otvorenost srca i uma koju su imali mnogi na prvi dan Pedesetnice. Ovo se prije nije moglo dogoditi, čak ni najveći patrijarsi, proroci i svećenici u Starom Zavjetu nikada nisu primili ono što je dano najskromnijim ljudskim bićima, zahvaljujući transformiranoj i preobraženoj Isusovoj ljudskoj prirodi. Zato je Isus rekao: „Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.“ (Lk 7,28)
Ne moramo nikuda ići
Ako to nije radosna vijest, što jest? Ne trebamo ići nikuda, već je dovoljno biti tu gdje smo sada kako bismo je mogli primiti. Jedino pravo važno putovanje počinje zahvaljujući neprestanom izlijevanju Božje ljubavi koje je započelo na prvu Pedesetnicu. Ono počinje ovdje gdje se nalazimo, u neprestanoj spremnosti da primamo tu ljubav kroz sve što govorimo i činimo svaki dan, ovdje i sada.
David Torkington – Catholic Stand
Prevela: S.Š.
Foto: Pixabay
