Blažena Elizabeta Canori Mora je svetica čiji život može donijeti nadu ženama (i muškarcima) koji pate u narušenim brakovima, a čiji supružnici su nasilni i nevjerni. Rođena je u Rimu 1774. godine u aristokratskoj obitelji, bila blaženo sretna udavši se za Kristofera Mora. Tetošio ju je, a naročito mu je godilo kada se njome mogao hvaliti pred svojim prijateljima. Njegov ponos ubrzo je prerastao u ljubomoru te joj je ograničio kontakt s vanjskim svijetom. Nedugo nakon toga, izgubio je interes za Elizabetu te počinje tražiti zadovoljstvo na drugim područjima života.
Zgodan i uspješan odvjetnik uskoro postaje kompulzivni kockar i agresivni pijanac. Mijenjao je ljubavnice te pritom ismijavao svoju ženu zbog njezine pobožnosti. Njegovo je raskalašeno ponašanje toliko osiromašilo obitelj da je Elizabeta morala prodati svoj nakit i vjenčanicu kako bi mogla prehraniti njihove dvije kćeri. S vremenom je Kristofer postajao sve nasilniji. Na neko vrijeme ih je čak u potpunosti napustio, ostavivši Elizabetu da se sama brine o njihovim kćerima. Naposljetku se vratio, no njegovo se ponašanje nije promijenilo. No Elizabeta se i dalje molila, herojski voljela svog supruga unatoč njegovom ponašanju prema njoj.
Živjela je u nadi da će ga njena ljubav dovesti do obraćenja
Godinama se Elizabeta molila za svog supruga i voljela ga, usprkos činjenici kako je nikada nije zaslužio. Između toga i svoje djece, radila je kao krojačica, brinula o bolesnima i služila siromašnima. Živjela je u nadi da će ga njena ljubav dovesti do obraćenja. Njezina je nada bila toliko snažna da mu je jednom rekla: „To može izgledati nevjerojatno, ali jednog dana ćeš slaviti misu za mene!“
U očima svijeta, tada kao i sada, Elizabeta je smatrana obmanutom i izmučenom ženom. No, unatoč tome njezina ljubav i svetost izlila se na ulice Rima i vratila se u dubine njenog srca. Privučena dobrotvornim duhom Reda Presvetog Trojstva, postala je trećoredna članica i nije se povukla iz svijeta. Bila je obdarena darom proroštva, a nalazila je vremena pomoći siromašnima, posjetiti bolesne i savjetovati bračne parove u krizi. Bila je poznata po svojoj izreci: „Nitko se ne može spasiti sam i Bog je svima povjerio odgovornost spasenja drugih kako bi izvršio svoj projekt ljubavi.“
Pokajao se za sve svoje grijehe te naposljetku pristupio franjevcima i zaredio se za svećenika
Konačno se čak i Kristoferovo srce počelo smekšavati. Kada se iscrpljena i slaba Elizabeta približavala smrti u svojoj pedesetoj godini, provodio je sve više vremena s njom. Elizabeta je morala podnijeti i posljednje poniženje: one noći kad je umrla Kristofer je bio vani sa svojom ljubavnicom. Vrativši se kući pronašao je svoju mrtvu ženu, nakon čega ga je preplavila tuga i kajanje. Pokajao se za sve svoje grijehe te naposljetku pristupio franjevcima i zaredio se za svećenika. Ako svetost Elizabetina života nije bila jasna iz njezinih djela ljubavi i kontemplativnog duha, njegovo čudotvorno obraćenje bilo bi dovoljan dokaz da proglasi njenu svetost svijetu. Odvojivši se u životu po grijehu i sebičnosti, Elizabeta i Kristofer konačno su bili sjedinjeni u Kristu.
Svjedočenje Elizabete Mora nije poziv za ostanak u zlostavljačkom odnosu. Međutim, ona nam svima može poslužiti kao uzor kako voljeti. Postoje tisuće vjernih katolika čija su srca ranili nasilni i nevjerni supružnici. U slučajevima zlostavljanja, ovisnosti ili preljuba, Crkva dopušta razdvajanje supružnika, no brak je nerazrješiv. To znači da supružnici u takvim situacijama mogu živjeti odvojeno, ali su i dalje obavezni živjeti vjernost svom supružniku (neovisno o ponašanju supružnika). Također, obveza ljubavi supružnika i rad na njegovu obraćenju i spasenju vrijedi i dalje.
Bog vas vidi i ljubi vas i u vašoj boli
Elizabeta Canori Mora snažan je primjer ljubavi koja pretvara žrtvu u borca. Ona je uzor svetosti koja je trajala čak i nakon što je ona poznata rečenica „živjeli su zajedno dugo i sretno“ ubrzo ostavila gorak okus u ustima. Ona je svjedok neprestane molitve za obraćenje onog kojeg je voljela. Njezina odluka da ostane s Kristoferom se možda ne može uvijek kopirati, ali njezina nesebičnost i ljubav zasigurno izazivaju divljenje.
Na datum 5. veljače obilježava se blagdan Blažene Elizabete Mora, kada se molimo za pomirenje supružnika te napuštenih i zlostavljanih supružnika. Molimo se i danas za muževe i žene da žive u radikalnoj ljubavi za posvećenje drugoga. Ako vaš brak izgleda kao i brak Elizabete Mora, znajte ovo: niste sami. Bog vas vidi i ljubi vas. I u vašoj boli On će vas privući k Sebi i učiniti vas svetim ako Mu dopustite.
Blažena Elizabeta Canori Mora, moli za nas!
Meg Hunter-Kilmer – Aleteia
Prevela: Ljubica Perinić Staničić
Foto: Pexels