Jesen 2007. godine sručila je obilat rod na mene i moju obitelj, a sve je započelo putovanjem koje sam dobila na poklon kao utjehu za doživljeni „ljubavni brodolom“. Ni slutila nisam tko je brodolomac i u kojemu će smjeru vjetar okrenuti moja slaba jedra.
Put prema Svetoj Zemlji započeo je turbulentno
Bilo je to putovanje u Izrael na kojega smo trebali krenuti iz zagrebačke zračne luke. Tamo sam pravim Božjim čudom stigla na vrijeme s obzirom da smo osobnim automobilom kojim smo se vozili na avion izazvali prometnu nesreću. Sudar se pretvorio u lančani.
Na kišom natopljeni asfalt izvan Zagreba stupila sam s nadom da ću barem pronaći taksi do zračne luke. Tako je i bilo. Smilovao se jedan Damjan iako nije bio u službi. Dok smo se vozili, javili su mi da je policajac koji je izišao na uviđaj prometne nesreće koju smo skrivili oboren vozilom koje je u tom trenutku naišlo. Srećom, bio je bez vidljivih ozljeda, no sve to dalo mi je naslutiti da se događa nešto izvanredno.
Krist je hodao pustinjom mojega srca
S najvećim koferom u grupi koja je brojila više od stotinu hodočasnika i mp3 playerom na ušima kao zaštitnom mjerom od ljudi, krenula sam na putovanje za koje sam mislila da će biti tek turističko. Nisam shvaćala da je jedina potrebna prtljaga zapravo moje srce. A ono je bilo dovoljno ranjeno da ugosti Liječnika.
Znam točan sat kada me pohodio Gospodin. Bilo je pet ujutro, na podlozi narančastog neba koje nas je nakon slijetanja dočekalo poput otvorenog, mekanog Božjeg dlana prepunog neslućenih milosti za svakog od Njegove djece. Na tom nebu prostirala se ogromna razapeta slika Krista zaogrnutog samo vihorom pijeska i djelićem bijele halje poput one na križu. U tom sam trenutku spoznala – Krist je kralj! Imao je najtužnije lice od svih koje sam dotad vidjela. Dolazio mi je ususret, iako neusporedivo veći od mene, dok je strašna bol parala moje grudi. Shvatila sam da je pješčano tlo po kojem kao da tetura zapravo pustinja mojega srca!
Snaga Njegove ljubavi
Predivan krajolik nas je pratio cijelim putem. To je predivna zemlja. Sveta! Ali onaj unutarnji mir bio je stvarniji od ičega što sam doživjela. Nijedna bol, nijedna tuga ni osamljenost mojeg života nisu, i nikada više neće biti, uzaludne! On je ispisao svu moju povijest, iz trena u tren davao mi je do znanja da me okrunio trnjem svoje ljubavi uvijek kada sam trpjela. Bilo je to za Njega!
Odjednom je u meni jecala želja da Mu sve to darujem, drugo nisam imala. Ne znam kako, ali znala sam što se događa jer takvu intimnost, nježnost i samilost nitko osim Njega ne može iskazati. Ugodna bol koja mi je čistila biće i lice vrelim suzama kao da je obuhvatila čitav svemir. Osjećala sam da to trebam čuvati kao najdragocjenije blago. Milina koja mi je od toga trena sve dane preplavljivala dušu bila je očigledna svima oko mene. Zasjao je snagom svoje Ljubavi. Onaj kojeg sam dugo čekala, a da nisam ni znala.
U Svetoj Zemlji sam spoznala da je Kralj samo jedan
Osluškujući otkucaje svoga srca koje kao da je poskakivalo po čitavim grudima, bila sam svjedokom najvećeg od svih čuda – kako i obeća, darovao mi je srce od mesa. Kao najdublji trag u meni tijekom boravka u Svetoj Zemlji urezat će se u Bazilici Isusova groba. Snažnom sam jasnoćom u sebi čula riječi:
„Zašto tražite živoga među mrtvima?“
Lk 24,6
I zaista, shvatih da je Isus Krist jedini pravi istinski Bog! Nijedan guru, nikakav jogi ni iscjelitelj koji su do tada bili sastavni dio mog duhovnog života nije imao takvu životnu snagu Riječi. Sva se tama razbježala pred Njim klanjajući se Njegovu Gospodstvu. Koliko li je samo Bog trpio u meni sve moje izdaje i zablude, a sve to da mi se smiluje… Jedino što sam po povratku s putovanja čvrsto odlučila jest da ću živjeti sakramentalno.
Ono što započne, Bog i dovršava
U Svetoj Zemlji duboko me ganula spoznaja, meni dotad potpuno nepoznata, da je naša Crkva sveta s tako obilnom riznicom. Unatoč svim sakramentima koje sam primila, propust neživljene vjere u obitelji imao je svoj učinak na mene. Sve što trebam, pomislila, sam, tu je pred mojim očima.
Uslijedila je životna sveta ispovijed, svakodnevna sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Tu započinju nove nevolje u kojima se Bog proslavlja na samo Njemu svojstvene načine. Obitelj je, naravno, sablažnjena, a ja izgubljena. Tko sam ja? Buduća supruga i majka u svetom kršćanskom braku? Da, to ću biti! Krunica Duhu Svetom će biti moj putokaz.
Odlučila sam je moliti godinu dana na nakanu svoga životnoga poziva uvjerena da ću naići na stvorenje koje će u 21. stoljeću shvatiti moju iznenadnu želju za predbračnom čistoćom. Duh Sveti doveo me do crkve svetog Filipa Nerija, novih hodočašća, duhovnih vježbi i, konačno, vječnih zavjeta sestre Edite Marije od Križa kada sam shvatila da moj Zaručnik nije od ovoga svijeta.
Nakon određenog vremena na Njegov sam poziv došla na otok Krk u benediktinski samostan. A u ovo vjerujem: „Gospodin će dovršiti što započe za me! Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! (Ps 138).
Zrinka Grubišić – Žena vrsna
Foto: Thomas Baum – Pixabay
