Nema slučajnosti
Dragi moji vrsni i vrsne, evo me ponovno k vama s novom kolumnom.
Čim sam uzeo „pero u ruke“ da ponovno nešto zapišem u Dnevnik, nešto što je namijenjeno i vama, odnekud se na mene sručila hrpa pitanja. No, nisam se iznenadio. Tako vam to ide kod mene. Kad se susretnem s nekim ili s nečim oči u oči, već nakon prvog dojma rađaju se pitanja. Osjećam ih kao svojevrsnu pomoć da se što bolje snađem u određenom trenutku, u određenoj situaciji.
Prije nego što krenem dalje, dublje, više i šire „kolumnati“, moram naći rješenje za spomenuta pitanja. Bolje reći, očekujem da to učinimo zajedno. Po vlastitom iskustvu mogu reći da nam pitanja služe da bismo život učinili ljepšim i boljim.
Budući da prije svega računam na Boga, tj. vodstvo Duha Svetoga, zaključujem i vjerujem da u ovom „kolumniranju“ nema puke i još manje bezvezne slučajnosti, bez obzira na to što nam to ponekad može tako izgledati.
Dragi prijatelji/ce, znam da ovaj stil rada ili promišljanja nekima nije privlačan ili atraktivan, ali ja ga naprosto ne mogu zaobići. No isto sam tako, po nadahnuću i iskustvu uvjeren da je izuzetno potreban i koristan za temeljit i sveobuhvatan ispravan razvoj svake osobe, zajednice i društva.
Uzet ćemo set po set pitanja i temeljito ih razmotriti i pokušati naći odgovore koji će nam uvećati radost života.
Oči u oči
Kao što sam najavio u prethodnoj uvodnoj kolumni, podnaslov ovog „kolumniranja“ je oči u oči.
I eto, čim sam otvorio temu pogleda i gledanja, u meni se aktivirao magnet i privukao neka pitanja.
Pa krenimo oči u oči.
Dakle, što znači naći se oči u oči? S kime i s čime se trebamo susresti na taj način? Zašto je to potrebno?
Uvjeren sam da nam mnoštvo problema proizlazi iz krivih pretpostavki i nerealnih očekivanja koje imamo jedni od drugih, od Boga i svijeta. Druga veća skupina problema proistječe iz skrivanja i zataškavanja osobnih shvaćanja, osjećaja, želja, nemoći, nedostataka i strahovanja pred drugima. Toliko smo puta htjeli pred sobom i drugima biti vrsni, dapače izvrsni, ali nije išlo i dogodio se krah.
Gledanje duhovnim očima
Naći se oči u oči s nekim ili nečim ima mnogo dublje značenje nego nam se u prvi mah čini. Naime, ne radi se samo o tjelesnim očima, odnosno tjelesnom gledanju, već se radi prije svega o duhovnim očima, odnosno duhovnom vidu, o sveobuhvatnom gledanju. Vjerujem da smo svi svjesni i da smo toliko puta iskusili da tjelesne oči, ne samo da ne vide sve, već ponekad ne vide ispravno ono što gledaju. Ili se pak događa onako kako kaže riječ Božja: Gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! (Mt 13,14). I eto nam novog izvorišta nevolja.
Dakle, susret oči u oči je od izuzetne važnosti za svakoga od nas. Zašto? Zato što se radi o gledanju na osobe, stvari i događaje koji su sastavnica našega života. A to nam gledanje formira shvaćanja, životne stavove i dirigira naš odnos, naše relacije i korelacije, pasivno i aktivno djelovanje.
Ako ste probali, a vjerujem da jeste, tjelesnim očima zagledati se u oči neke druge osobe i tako ostati neko vrijeme, tada su vjerojatno kroz cijelo vaše biće prolazili različiti i prilično intenzivni, ugodni, ali i neugodni osjećaji i, naravno, pitanja. Dakle, nije jednostavno ni lako susresti se s nekim oči u oči, čak ni onda kada to činimo samo tjelesnim očima, čak ni onda kada to činimo sasvim dobrohotno. Već i takvim gledanjem doživljavamo da nam je drugi tajna, da nije predmet ili robot koji će nam dobro doći u određenim životnim situacijama, već se radi o nekom tko je „svoj“ i s kojim ne možemo i ne smijemo raspolagati po vlastitim željama, makar bile i dobronamjerne.
A tek, kad prijeđemo na duhovne oči, duhovno gledanje?! O, Bože, što se sve može vidjeti! E, tu smo već pred misterijem života kao takvog, života koji proizlazi iz Života i teži da se vrati u nj.
Susret sa stvarnošću kakva jest
Susret oči u oči je susret sa stvarnošću kakva jest, a ne kakvu bismo mi htjeli. Možemo mi željeti bilo što, ali Bog je onakav kakav jest, muž je onakav kakav jest, žena je onakva kakva jest, djeca su onakva kakva jesu, prijatelji, susjedi, kolege i kolegice također. A i ja sam samo ono što jesam, sa svim svojim manama i vrlinama.
Tek ovakvo gledanje oči u oči na stvarnost daje nam startnu poziciju za eventualne promjene na bolje. Svaki drugi pokušaj postizanja izvrsnosti kod sebe i drugih je lomljenje preko koljena koje donosi nove još teže probleme, drame, pa i tragedije.
Čini mi se da je trenutna teška situacija u nekim obiteljima proizišla upravo iz takvog nezrelog i štetnog gledanja na stvarnost života – tvoga, moga, našega – života kao takvog.
Provjeriti vlastite temelje
Što nam je činiti? (Naravno, ako to već ne činimo).
Nakon iznesene analize i razmišljanja o njoj, više je nego očito da nas čeka ozbiljan posao u kojem nas čekaju razni izazovi. Radi se o provjeri vlastitih temelja na kojima počiva naš život od početka do sada. Naime, ako su nam temelji slabi, klimavi, iskrivljeni, kad-tad će doći do urušavanja cijele životne građevine, makar ona bila izgrađena od dragocjenog zlata, srebra ili dragih kamenja. Dakle, moramo shvatiti da su nam temelji bitni. I sam nam je Isus, naš dragi učitelj rekao:
Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika (Mt 7,24-27).
Nažalost, u naše se vrijeme ne vodi dovoljno računa o temeljima. Zašto? Možda neki misle da nisu toliko bitni, jer su nevidljivi, zakopani u zemlju. Možda su neki zaneseni vanjštinom koju drugi vide i primjećuju, pa većinu svoga truda ulažu u nju.
Iz tih razloga mnogi su zavedeni ili su druge zaveli. Naime, ako se mladić i djevojka zagledaju samo u vanjštinu i ne provjere temelje, može doći, i najčešće dolazi do neugodnih posljedica za oboje, ali i za druge s kojima na ovaj ili onaj način komuniciraju. Budući da smo iznijeli dosta toga što nas čeka kao ozbiljan zadatak, ovdje ćemo stati.
I samo još jedna ozbiljna napomena: Neka sve to što čusmo ne ostane samo na čitanju. S pomoću Božjom krenimo u akciju.
Mir i Božji blagoslov sa svima vama!
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Sven Mieke – Unsplash
