Iako se doima nelogičnim pokrivati kipove i slike tijekom posljednjih tjedana korizme, Crkva ipak preporučuje ovu praksu kako bi pojačala naša osjetila i potaknula u nama čežnju za nedjeljom Uskrsnuća. Ovo nije samo tradicija koja bi se trebala provoditi u našim lokalnim župama, već može biti plodonosna aktivnost koju možemo prakticirati i u „kućnoj crkvi“.
Prekrivanje raspela i kipova možemo prakticirati i u kućnoj crkvi
Obredi nas mogu voditi. U važećem hrvatskom misalu stoji napomena prekrivanja raspela i kipova nakon mise u subotu uoči Pete korizmene nedjelje, a u Misalu iz 2002. ta opaska stoji na početku mise Pete korizmene nedjelje.
Ovo je trenutna praksa Crkve, no prekrivanje od pete korizmene nedjelje nadalje je neznatno u usporedbi s onim što je nekada bila praksa. Na primjer, u Njemačkoj je postojala tradicija prekrivanja oltara velom kako ga se kroz čitavu korizmu ne bi moglo gledati.
Obitelji se također potiču da oponašaju ovu praksu i prekrivaju istaknute vjerske slike u svojim domovima. To nam pomaže sudjelovati u liturgijskom vremenu, osobito ako smo spriječeni doći na Misu tijekom tjedna. U suprotnom samo u crkvi vidimo prekrivene slike jednom ili dva puta prije Uskrsa i to na nas ostavlja minimalan učinak. Ovo je također lijepa tradicija koju možemo prenijeti djeci, koju će to zanimati i učinit će to vrijeme godine osobito posebnim za njih. Dajemo sve od sebe da ukrasimo svoje domove za Uskrs, zašto da se onda ne pripremimo za veliko slavlje koristeći velove?
Ono što je u korizmi skriveno, bit će poslije otkriveno
No, zašto se toliko truditi prekriti slike koje su napravljene kako bi naša srce i umove podigle prema nebu?
Najprije, velove koristimo kako bi nas upozorili da se nalazimo u posebnom vremenu. Kada uđemo u crkvu i primijetimo kako je sve pokriveno, odmah znamo da je nešto drugačije. Posljednja dva tjedna korizme trebaju biti vrijeme bliže pripreme za Sveto Vazmeno Trodnevlje, a velovi su snažan podsjetnik da se na to pripremimo.
Nadalje, velovi usmjeravaju našu pažnju na riječi koje su izgovorene na Misi. Kada slušamo Muku Gospodnju, osjetila nam se mogu usredotočiti na upečatljive riječi iz Evanđelja i zaista ući u tu scenu.
Na kraju, Crkva koristi velove kako bi proizvela snažniji osjećaj iščekivanja nedjelje Uskrsnuća. Ovo je bolje aktualizirano ako svakodnevno odlazite na Svetu Misu te svakoga dana vidite velove. Ne želite da budu ondje jer sakrivaju neke veoma lijepe slike.
Tu leži poanta priče; velovi nisu namijenjeni da ostanu tamo zauvijek, slike trebaju biti otkrivene; neprirodno je da ostanu pokrivene.
Otkrivanje prije Vazmenog bdjenja je veliki podsjetnik vlastitog života na zemlji. Živimo u prekrivenom svijetu, u progonstvu iz našeg istinskog doma. Tek kroz vlastitu smrt je veo podignut i napokon smo sposobni vidjeti ljepotu svega u svom životu.
Philip Kosloski – Aleteia
Prevela: S.Š.
Foto: Geekatolik
