Vjera

“Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (…) Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”

Jesmo li spremni poput Marije odazvati se Gospodnjem pozivu? U poniznosti srca prepustimo se Njegovoj volji.

Bog je neopisiva ljubav utkana u sve pore našega bića. A kada smo u grijehu, naša duša pati i srami se pred licem Gospodnjim. Pustite se Njegovom vodstvu.

Marijino da Bogu mora nas otrijezniti, probuditi iz sna i kriknuti iz dubine naših bića: „Dosta je spavanja, meškoljenja po krevetu naših ispraznosti.“

Mogu li ja danas čuti glas Ivana Krstitelja, koji viče u pustinji našega vremena? Lutamo li tražeći odgovore na mjestima gdje ih ne mogu dobiti? Kakva svjedočanstva mi danas primam, a kakvo drugima dajem?

Ono što umom razumijemo, teško ipak spuštamo u srce. Tako govorimo da vjerujemo, a nismo ni svjesni što to zapravo znači. Pokušaj danas probuditi u sebi svijest o veličini onoga u što vjeruješ, Onoga koga iščekuješ.

Čini li vam se često da, što god napravili, napravit ćete krivo? Kao da ljudi oko vas nikada nisu zadovoljni i ništa im ne odgovara. Ništa drugačije nije bilo ni u Isusovo vrijeme…

Ne boj se pozvati Boga u svoj dan, svoje obaveze. On će ih blagosloviti i bit će još plodonosnije. Tvoje će ga usne tada još radosnije slaviti.