Pomisliš da ćeš se u braku uvijek moći osloniti na svoju drugu polovicu, no dođu dani kada ostaneš sama. Bez ljudske utjehe i ohrabrenja. To su dragocjeni dani za tvoju dušu.
Kolumna
Najvažnija čovjekova tajna: sveto zajedništvo izvan kojeg samoživac nužno propada
Stvoreni smo u Istini, a stavljeni pred laž, da biramo svoje određenje koje će nam dosuditi stvarnost naše osobne vječnosti. To je kušnja ljudskog razuma, u kojoj oblikujemo svoj životni put i vlastita djela po kojima ćemo na svršetku biti suđeni.
Ljubav je odluka – istina koja zvuči kao oksimoron
Ljubav je jedna od najčešće upotrebljavanih riječi. Nitko joj ne zna točnu definiciju. Svi nude neku svoju. Sveto Pismo nudi nam savršenu definiciju ljubavi u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Uskim putem prema Nebu
Počela sam gledati svoje postupke ne kritički nego kroz konstantan ispit savjeti. Ispit koji ne osuđuje nego poziva da stari život isperem sa sebe. Da kleknuvši u ispovjedaonici zbilja kleknem pred Gospodina i molim Ga kako za oproštenje grijeha, tako i za bolju sebe. Njemu sličniju.
Čednost kao borba protiv vlastite taštine
Čednost započinje negdje unutra kroz odnos s Bogom. Ona je odricanje od vlastite taštine i način na koji možemo biti pažljive prema bližnjima. Ohrabri se, prijateljice, ciljaj visoko i ne pristaj na kompromise.
Najvažnija čovjekova tajna: On, pred čije lice jednom moram stati
Koračati treba svakog trena kao da smo opet na početku jer je život vječni cilj što se trajno pred nama pomiče, što nas neprestano vodi u nove susrete, poslove i slavlja. Samo tako nema smrtne dosade u kojoj se raspadaju i tijelo i duša.
Nisi stvorena za strah
Ponekad se čini da smo mi, kršćani, koji bismo svijetu trebali biti svjetlo i donositelji nade, zakočeni raznim strahovima. Danas promišljam s vama o tome kako se boriti s tim strahovima i ostati čvrst u vjeri, nepokolebljiv u nadi.
Jutarnje predanje majke posebnog djeteta
Kad Te ne osjećam blisko i nježno, tada osokoli moj korak da Ti vjerujem čak i protiv svake nade. Podsjeti me što mi je činiti. Opet mi reci koji je put Kalvarije. Opet mi reci u kojem smjeru je prema Uskrsnuću.
Ruke su ti prekratke dok ih ne podigneš Nebu
Nekad milošću Božjom preživiš ono što ti je bilo nemoguće. I onda shvatiš da je križ bio samo Božji zagrljaj kojim te čistio. Samo pitanje: „Dopuštaš li Mi da se brinem za tebe?“ Ti si mislio da je sve u tvojim rukama, a ruke su ti bile prekratke dok ih nisi podignuo Nebu.
Slušajte Ga
Opipljiv je srcem, iako ga nikad nitko ne vidje. Čini nam se nestvarnim, a zbiljski je tu; do srži nam kosti potresa. On je dokaz – čvršći od kamena što ga čovjek može razbiti – da stvarima se život ne mjeri.