Gospa je dojilja našeg naroda, ona je uistinu naša Majka. Danas, kada se spominjemo njezinog rođendana, donosimo vam prigodnu priču za velike.
Priče za velike
Neobičan poetični dijalog: Ruža i leptiri
Ovo je poezija o ruži i leptiru naše Marije Piskulić. I o vrtlaru. Koji tako nježno i s puno pažnje prilazi svojoj ruži. I misli da je ona baš onakva kakva treba biti. A, leptiri…? Jesmo li mi ponekad leptiri svojim bližnjim ružama?
O mislima, ljudima i komunikaciji: Skakavci
U mom gradu nitko ne stigne izraziti svoju misao. Prvotnu rečenicu ili par njih stigne, ali svoju misao ne. Moj grad je pun skakavaca.
O ljudima, slušanju i predrasudama: Karikatura
I kažeš da si umoran… I kažeš da si umorna. Ne da ti se više ljudima pružati priliku da ih pošteno saslušaš tj. ne da ti se više pružati priliku dijalogu. Ipak te molim, pruži! Inače mi se nekako čini… Da nedostaje zraka.
Nadbiskupova priča
Jedan je nadbiskup ispričao odakle je krenuo u svijet, a Marija je zapisala na svoj način. Kako je to nekoć bilo, pronađimo u priči.
O ljubavi i lažima: Rekli su
Kao djevojčica, gledala je dive na televiziji i plakatima, u časopisima. Rekli su da treba postati takva. Zašto su lagali?
Oči
Jesu li oči ogledalo duše ili ogledalo onog koga gledaju? Kakve su oči onog koji ulijeva drugima strah? Donosimo poeziju i razmišljanje Marije Piskulić
Ka da je vidija nešto lipše od ovog svita
Naša Marija priča o svome pradjedu Andriji. U dalmatinskom duhu na vrlo emotivan način opisuje uspomene što ju na njega sjećaju. Jedna posebno!
Kad savjest utihne, “Prigode beru jagode”
Prije ispovijedi čini se neugodno pričati o tome sa svećenikom; ili se pak ponekad čini da je grijeh jednostavno izgovoriti…
Ka zašuška bura ispod kamena
Naša Marija, „mala šta se uvik smije” vodi nas u svoje djetinjstvo i pred nas donosi dječje uspomene. Sve je bilo tako lipo – ka’ zapuše bura…